Razlike između izmjena na stranici "Svećenikova djeca"

m
Manje ispravke
m (→‎Marketing: Manje ispravke)
m (Manje ispravke)
Radnja filma započinje u [[zagreb]]ačkoj bolnici gdje vidimo don Fabijana ([[Krešimir Mikić]]) kako leži u krevetu, okružen bebama. Njegovu halucinaciju prekida dolazak mladog svećenika, don Šimuna ([[Filip Križan]]), koji želi da mu se don Fabijan ispovjedi prije nego umre. Iako isprva odbija, don Fabijan mladom svećeniku odluči ispričati svoju priču.
 
Radnja se tada seli na fiktivno otočko mjesto gdje je don Fabijan dobio premještaj, kao budući zamjenik dugogodišnjeg otočkog svećenika, don Jakova ([[Zdenko Botić]]). Iako preuzima sve više zadataka (vođenje mise, ispovijed, vođenje sprovoda; jedino je vođenje crkvenog zbora ostalo don Jakovu), don Fabijan nije omiljen u mjestu što se vidi po broju ljudi koji dolaze na njegove mise i po redovima za ispovjedaonicu. Kako sam govori, to mu se nije nimalo sviđalo. Jednog dana, na ispovijed mu je došao otočki trafikant Petar ([[Nikša Butijer]]), kojega je supruga Marta ([[Marija Škaričić]]) optužila da ubija ljude jer mještanima prodaje [[kondom]]e. Mjesto već duže vrijeme pati od pada stanovništva, a dok mortalitet raste, natalitet je nepostojan. Don Fabijanu na pamet padne ideja kako povećati natalitet te se dogovori s Petrom da se sastanu u svećenićkomsvećeničkom domu. Nakon što mu trafikant objasni seksualne navike mještana, don Fabijan odluči kako će bušiti rupe u kondomima kako bi se povećao natalitet.
 
Ipak, njihov plan ne daje ploda. Prolaze tri mjeseca, a nijedno dijete nije rođeno. Tada Petar objasni kako im problem predstavlja apotekar Marin, koji također prodaje kondome i tako drži 50% tržišta, samo što njegovi nisu probušeni. Kada don Fabijan predloži da odu s njim razgovarati, Petar konstatira kako je Martin potpuno lud, ali ipak odu. Marin ([[Dražen Kühn]]) je ratni veteran koji je jedno vrijeme proveo u zarobljeništvu, pa u arapskim zemljama da bi završio na otoku kao jedini dostupni medicinar. Iako se čini kako će odbiti svećenikovu ideju, Marin ih napadne što ga ranije nisu kontaktirali te odluči kako će im pomoći i tako što antibaby pilule zamijeni vitaminima kako bi se "rađali Hrvati i katolici".
 
Ovoga puta, plan uspije te se u selu poveća broj djece i vjenčanja, što don Fabijana čini sretnim. Isto tako, maleno je mjesto postalo svjetski fenomen tzv. "natalitetnog turizma", što je dodatno doprinjelodoprinijelo zadovoljstvu don Fabijana. Istovremeno, don Jakov priprema crkveni zbor za službeni audiencijuaudijenciju kod [[papa|pape]] [[Benedikt XVI|Benedikta XVI.]] u [[Rim]]u.
 
Ipak, don Fabijanov plan počinje stvarati probleme.
 
Naizgled veliki uspjeh izaziva bijes mještana, dolazak biskupa ([[Lazar Ristovski]]), koji na sve to ipak blagonaklono gleda, ali i nekoliko tragičnih događaja koji će unijeti nemir u inače monotonu svakodnevnicusvakodnevicu na otoku.
 
Ubrzo će don Fabijan ispred svog doma na otoku pronaći bebu u kartonskoj kutiji, a kako neće znati što s njom, kontaktirat će Petra i Martu, koji odluče uzeti dijete i svima ga prikazati kao njihovo vlastito. Don Fabijan pod prisilom pristane na takav rasplet jer mu Marta zaprijeti da će odati njegovu tajnu ukoliko im bude stvarao probleme. Ipak, don Fabijana grize savjest zbog svog čina zbog čega se ispovjedi don Jakovu, nakon čega, s Petrom, kreće u potragu za djetetovom majkom. Ta će potraga, naravno, dovesti do niza novih komičnih situacija, ali i novih problema.
Kada se ujutro pojavi Jurina majka i prijeti da će se baciti u more ako on ne siđe, Jure apelira na sumještane da ju spase jer ne zna plivati, a ona tada naiđe na nešto što će biti uvertira u tragični obrat na kraju filma. To otkriće bio je vrhunac zbivanja na otoku i potaknulo je cijeli niz novih spoznaja o likovima, ali i samih likova.
 
Nakon svega, radnja se ponovo vraća u [[Zagreb]], gdje don Fabijan dovršava svoju priču i odbija bilo kakve vjerske obrede. Objašnjava kako je cijela priča zaključena, uz gotovo [[sadronija|sardoničan]] komentar na aktualnu situaciju. Nakon razgovora, njih se dvojica oproste nakon čega vidimo don Šimuna kako zgrožen i izbezumljen juri na [[Markov trg]] u crkvu, na ispovijed dok don Fabijan umire i odlazi sa smješkomsmiješkom.
 
== Glumačka postava ==
* '''[[Filip Križan]]''' kao '''don Šimun''' je mladi [[zagreb]]ački svećenik koji dolazi u bolnicu kako bi ispovjedio don Fabijana, koji je na samrti. Iako ovaj to isprva odbija, don Šimun ga uspije uvjeriti da mu ispriča svoju priču. Nakon što čuje cijelu priču, don Šimun ostaje zgrožen i mahnito trči do [[Crkva svetog Marka (Zagreb)|Crkve svetog Marka]] gdje drugom svećeniku priča istu tu priču.
 
* '''[[Jadranka Đokić]]''' kao '''"luda" Ana''', lokalna luđakinja. Ana je duševni bolesnik koji redovito šeta mjestom mrmljajući nejasne stvari, pritom ometajući ostale mještane, zbog čega je ovi izbjegavaju i tjeraju od sebe. Ipak, zanimljivo je kako njezino mrmljanemrmljanje, između ostalog, sadrži i istinu o svim mještanima, čime je Ana zapravo prikazana kao izrazito pronicljiv lik. Malo prije polovice filma vidimo kako ju liječnici odvode u grad, vjerojatno na liječenje. Njezina kuća nalazi se na vrhu brda na otoku i u nju nitko ne dolazi, osim don Fabijana i Petra, a koja je oblijepljena slikama [[José Carreras|Joséa Carrerasa]]. Iako isprva prikazan kao komičan lik, lik Ane imao je puno dublju pozadinu i dramsku težinu koja je kasnije objašnjena. Jadranka Đokić je dobila izvrsne kritike za svoju ulogu.<ref name="Pavičić">[http://www.jutarnji.hr/-svecenikova-djeca---komedija-koja-ce-razgnjeviti-crkvu/1073720/ 'Svećenikova djeca': Komedija koja će razgnjeviti Crkvu]</ref>
 
;Mještani
== Produkcija ==
[[Datoteka:Sepurine2.jpg|320px|thumb|left|Za anonimno otočko mjesto korišten je gradić [[Prvić Šepurine]] na otoku [[Prvić]]u, gdje je snimana glavnina filma. Glavnina filma snimana je upravo u okružju crkve, koja je prikazana na slici.]]
Film ''Svećenikova djeca'' nastao je prema [[Svećenikova djeca (drama)|istoimenoj]] drami [[Mate Matišić]]a. Radi se tu o drami u užem smislu praizvedenoj u [[HNK Split|splitskom HNK]] još [[1999.]] godine,<ref name="hrt">[http://www.hrt.hr/arhiv/99/11/13/KUL.html www.hrt.hr], '' 13. studenoga - Drama Svećenikova djeca, dramatičara mlađe generacije Mate Matišića praizvedena je sinoć u splitskome HNK-u, čime je to kazalište započelo dramsku sezonu 1999/2000. Svećenikova djeca djelo je složenoga zapleta koje na primjeru odnosa klerikalizma i prava na izbor roditeljstva promišlja krivicu, ideologiju i pravo na vlastitu odluku. Najavljujući predstavu u u splitskome HNK naglasili su da očekuju snažnije reakcije javnosti te zbog toga kane organizirati skup o pitanjima koja drama otvara.'', pristupljeno 22. prosinca 2012.</ref> a koja govori o mladonmladom svećeniku u malom dalmatinskom gradiću na kopnu. Mada je prevedena na [[ruski jezik]] i izvedena u [[Moskva|Moskvi]],<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040917/kultura01.asp ’Svećenikova djeca’ u Moskvi]</ref> kao i tijekom Marulićevih dana [[2005.]] godine,<ref name="hnk">[http://arhiva.hnk-split.hr/2004_2005/15_marulicevi_dani/predstave/svecenikova_djeca/index.htm arhiva.hnk-split.hr], 15. MARULIĆEVI DANI, 22.-29. travnja 2005., Mate Matišić, Svećenikova djeca,
Redatelj: Alexandr Ogarjov, ''Što se Hrvatske tiče, manje više je poznato da splitska premijera Svećenikove djece iz 1999. godine ni kod publike ni kod kritike nije naišla na veliko oduševljenje. S druge strane, autor drama Svećenikova djeca, kao i prije toga Bljesak zlatnog zuba, Cinco i Marinko, Anđeli Bailona, ili scenarija za filmove "Priča iz Hrvatske", "Kad mrtvi zapjevaju", "Život sa stricem"... poznat je kao jedan od najintrigantnijih suvremenih pisaca s izrazitim smislom za satiričko koje najčešće ne preza ni od vrlo jake groteske, pa su mnoga hrvatska kazališta vrlo uspješno postavljala njegove farsično-ludičke tekstove.''</ref> drama nije naišla na veliko oduševljenje publike i kritike tako da je brzo pala u zaborav. Gotovo istovremeno, Brešan je dobio ideju za film po tom dramskom predlošku, ali je ona realizirana tek 10-ak godina kasnije. Brešan je to i objasnio: ''"Riječ je o tekstu koji znam jedno 15 godina i odmah mi se svidio, ali nisam znao kojom metodom da mu pristupim. Naime, taj tekst ima jedan humorni diskurs, ali žanrovski nije komedija. Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da je fabula gdje svećenik buši kondome toliko artificijelna da jedino artificijelni žanr kao što je komedija može to sve skupa zbrojiti. Druga stvar, nisam znao kako da složim priču, budući da se drama zbiva u neimenovanom gradu, a u gradu je dosta teško kontrolirati kontracepciju. Dugo vremena mi je trebalo da se sjetim da na otoku postoji samo jedna trafika i ako želim kupiti kondom mogu ga kupiti samo u toj trafici. Jako je glupo reći da je meni, koji sam radio dvije komedije koje se zbivaju na otoku, trebalo 15 godina da se sjetim da radim komediju na otoku, ali zapravo je tako."''<ref name="JL">[http://www.jutarnji.hr/vinko-bresan--ruzan-je-svijet-u-kojem-zivimo--zato-komedije-zavrsavaju-lose-/1075694/ Vinko Brešan: 'Ružan je svijet u kojem živimo']</ref>