Marksizam-lenjinizam – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
'''Marksizam-lenjinizam''' je termin koji označava ideologiju utemeljenu na Lenjinovim i boljševičkim interpretacijama učenja i razmišljanja [[Karl Marks|Karla Marksa]] i [[Fridrih Engels|Fridriha Engelsa]]. Marksizam-lenjinizam posebno je uzeo maha od [[1920e|1920]]-ih godina pošto ga je kao svoju temeljnu ideologiju prihvatila [[Kominterna|Komunistička internacionala]].
== Istorijat termina ==
Marksizam-lenjinizam je kao zasebnu ideologiju predstavio [[Josif Staljin|Staljin]] u svom delu „Pitanja lenjinizma“.<ref>G. Lisičkin, Mifы i realьnostь, Novый mir (''Novy Mir''), 1989, № 3, pp. 59 {{ru icon}}</ref> Za vreme vladavine Staljina, marksizam-lenjinizam je bio službena ideologija [[Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika|Sovjetskog Saveza]].<ref>Aleksandr Butenko, Socializm segodnя: opыt i novaя teoriя// Žurnal Alьternativы, №1, 1996, pp. 3–4 {{ru icon}}</ref>
Marksizam-lenjinizam se zasniva na centralizovanom, jednopartijskom političkom sistemu, koji autoritarnim metodama teži izgradnji uređenja socijalne pravde. Postoje različite varijante ove političke ideologije u zavisnosti od zemlje u kojoj se ova politička ideologija javila kao vladajuća.
* [http://www.marxists.org/glossary/terms/m/a.htm#marxism-leninism Definition at marxists.org] {{en icon}}▼
* [http://leninist.biz/en/1963/FML734/index.html''Fundamentals of Marxism–Leninism''] Soviet textbook explaining Marxism–Leninism {{en icon}}▼
* [http://leninist.biz/en/HTML Leninist Ebooks]▼
* Alexander Spirkin. [http://su-ltd.mylivepage.ru/file/2715/6195_Spirkin_Fundamentals_of_Philosophy.djvu Fundamentals of Philosophy]. Translated from Russian by ''Sergei Syrovatkin''. Moscow: Progress Publishers, 1990.▼
Nakon [[kinesko-sovjetski raskol|sovjetsko-kineskog razlaza]], komunističke partije Sovjetskog Saveza i [[Kina|Kine]], svaka od njih tvrdila je da je jedini intelektualni naslednik marksizma-lenjinizma. U Kini je [[Mao Cedung]] smatrao da je prilagodio marksizam-lenjinizam kineskim uslovima, što je uskoro postalo poznato pod terminom „marksizam-lenjinizam-maoizam“ ili skraćeno „[[maoizam]]“. Neke partije, poput [[Komunistička partija Filipina|Komunističke partije Filipina]] ili peruanske [[Svetla staza|Svetle staze]], promovisale su ideju da je maoizam napredniji stupanj marksizma.
{{Komunizam}}▼
U [[Severna Koreja|Severnoj Koreji]], marksizam-lenjinizam je službeno napušten još [[1977]]. godine u korist [[Džuče ideja|ideje Džuče]]. Međutim, do danas se ovu zemlju još uvek ubraja u tabor „marksističko-lenjinističkih zemalja“ zbog njenog karakterističnog jednopartijskog političkog i etatističkog ekonomskog uređenja.
U ostalim današnjim jednopartijskim zemljama, [[Kuba|Kubi]], [[Laos]]u, [[Vijetnam]]u i [[Nepal]]u (gde maoisti čine značajan deo vlade), službena ideologija vladajućih partija je marksizam-lenjinizam, iako je svaka od tih zemalja teoriju prilagodila uslovima prakse.
== Levičarska kritika marksizma-lenjinizma ==
Socijaldemokrate, demokratski socijalisti, anti-autoritarni komunisti, anarhisti i neboljševički marksisti ne podržavaju "marksističko-lenjinistički" pristup izgradnji antikapitalističkog društva.
Savremeni marksisti smatraju "marksizam-lenjinizam" iskrivljenjem i izopačenjem plemenitih ideja Marksa i Engelsa o socijalnoj pravdi, jer oni nisu bili protiv političke demokratije tokom izgradnje antikapitalizma.<ref>http://komunist.free.fr/arhiva/mar2004/markovic.html</ref>
U Kritici Gotskog programa, Građanskom ratu u Francuskoj, Manifestu i drugim radovima Marks ukazuje da se antikapitalistički preobražaj treba učiniti u obliku demokratskog političkog režima, te da je prvi cilj "osvajanje demokratije".
U ovim delima, Marks na jezgrovit način govori, između ostalog, o državi, i daje skicu tranzicijske države koja je demokratska radnička vlast. U toj skici, nema mesta za logore, streljanje i proterivanje. Antikapitalistička izgradnja je suprotna vladavini partijske elite i autokratskim odnosima u ekonomskoj sferi. Marks piše o tome da je oslobođenje radništva delo samog radništva (a ne male konspirativne organizacije profesionalnih revolucionara), o tome da je sloboda pojedinca uslov slobode svih, te o tome da je Pariska komuna uzor antikapitalističke izgradnje.
U Građanskom ratu u Francuskoj Marks analizira iskustvo Pariske komune iz 1871. i ocenjuje da je to konačno pronađeni politički oblik oslobođenja radničke klase. „Konačno pronađeni oblik oslobođenja radničke klase“ je vlast koja je razvijala mehanizme direktne demokratije u politici i ekonomiji, koja je uvela radničko samoupravljanje, poštovala različita, pa i suprotna politička mišljenja, te dozvolila demokratsko takmičenje različitih stranaka na izborima, koja je pretvorila predstavničko telo u vrhovnu vlast, spojivši zakonodavnu i izvršnu funkciju u njegovim rukama, te ukinula stajaću vojsku i birokratiju.<ref>http://www.noviplamen.net/glavna/marks-zivlji-nego-ikad/</ref>
== Izvori ==
{{reflist}}
== Vidi još ==
* [[Maoizam]]
* [[Staljinizam]]
== Spoljašnje veze ==
▲* [http://www.marxists.org/glossary/terms/m/a.htm#
▲* [http://leninist.biz/en/1963/FML734/index.html''Fundamentals of Marxism–Leninism'']
▲* [http://leninist.biz/en/HTML Leninist Ebooks]
▲*
[[Kategorija:Komunizam]]
[[Kategorija:Političke teorije]]
[[Kategorija:Ideologije]]
[[ca:Comunisme#Marxisme-Leninisme]]
|