Kantarō Suzuki – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
n/č |
||
Red 39:
Rođen je u [[samuraj]]skoj porodici, i nakon diplomiranja na [[Japanska carska mornarička akademija|Carskoj mornaričkoj akademiji]] je 1888. otpočeo karijeru mornaričkog oficira. Godine 1894. je u [[Prvi japansko-kineski rat|Prvom japansko-kineskom ratu]] zapovijedao [[torpiljarka|torpiljarkom]] i sudjelovao u [[Bitka kod Weihaweija|bitci kod Weihaweija]]. Po završetku rata je nastavio školovanje i neko vrijeme proveo kao ataše u [[Njemačko Carstvo|Njemačkoj]], a nakon čega je dobio reputaciju najvećeg stručnjaka za torpedno ratovanje. Suzuki je u [[Rusko-japanski rat|Rusko-japanskom ratu]] zapovijedao eskadrama [[razarač]]a te se istakao u [[Bitka kod Port Artura|bitci kod Port Artura]], [[Bitka u Žutom moru|bitci u Žutom moru]] i [[Bitka kod Cušime|bitci kod Cušime]] kojom je pobjedonosno okončan rat. Nakon niza zapovjednih i administrativnih dužnosti je godine 1923. stekao čin admirala, a od 1925. do 1929. bio načelnik Generalnog štaba japanske carske mornarice. Suzuki je 1929. prihvatio mirovinu i otada služio kao član [[Tajni savjet Japana|Tajnog savjeta]]. Kao i mnogi istaknuti mornarički oficiri, imao je liberalne i prozapadne stavove, te bio trn u oku ultranacionalistima u kopnenoj vojsci. Zbog toga je za vrijeme [[Incident 26. februara|neuspjelog puča]] 26. februara 1936. godine postao metom zavjerenika koji su ga pokušali ubiti; iako ga je pogodio metak koji će mu u tijelu ostati do kraja života, preživio je.
Suzuki je premijerom imenovan u dubokoj starosti, ali i u izuzetno nepovoljnom trenutku za Japan, nedugo nakon što su se američke trupe [[Bitka za Okinawu|iskrcale na Okinawu]] i tako ugrozile glavne japanske otoke. Slično kao i njegov prethodnik [[Kuniaki Koiso]], smatrao je da Japan više ne može postići vojničku pobjedu, i rat je pokušao okončati diplomatskim putem i ishoditi što bolje uvjete za Japan u predstojećem mirovnom sporazumu. Inzistiranje Amerikanaca na [[bezuvjetna predaja|bezuvjetnoj predaji]], [[nuklearni napadi na Hiroshimu i Nagasaki]] i [[sovjetska invazija Mandžurije]] su ga uvjerile da Japan mora bezuvjetno kapitulirati, a taj je stav na kraju podržao i car [[Hirohito]]. Odluka, koju je pokušao spriječiti [[Kyūjō incident|puč nekoliko fanatičnih oficira]] je objavljena 15. augusta. Dva dana kasnije je Suzuki podnio ostavku, a vladu preuzeo carev rođak [[Naruhiko Higashikuni]] pod čijim će kratkotrajnim mandatom Japan kapitulirati, te započeti [[Američka okupacija Japana|američka okupacija]].
== Vanjske veze ==
| |||