Razlike između izmjena na stranici "Reijirō Wakatsuki"

Dodana 2.943 bajta ,  prije 2 godine
n/č
(n/č)
 
(n/č)
 
[[Baron]] {{nihongo|''' Wakatsuki Reijirō'''|若槻 禮次郎|extra=21. mart 1866 – 20. novembar 1949}} bio je [[japan]]ski političar koji je u dva navrata - od 1926. do 1927. godine, te 1931. godine - služio kao [[premijer Japana]].
 
Rođen je u [[samuraj]]skoj porodici. 1892. godine se upisao na [[Tokijski carski univerzitet]] gdje je studirao pravo. Nakon diplome se zaposlio u [[Ministarstvo financija (Japan)|Ministarstvu financija]], a na čije čelo će stati 1910-ih u vladama [[Katsura Taro|Katsure]] i [[Okuma Shigenobu|Okume]]. Tamo je postao jedan od najistaknutijih članova stranke [[Rikken Doshikai]], a od 1916. njene nasljednice [[Kenseikai]]. U junu 1924. ga je premijer [[Kato Takaaki]] imenovao ministrom unutrašnjih poslova, te je imao značajnu ulogu u donošenju zakona kojim je uvedeno opće muško glasačko pravo, ali i posljednji i najrestriktivniji od svih [[Zakoni o očuvanju mira|Zakona o očuvanju mira]] koji su postali jedno oruđa političke represije u međuratnom Japanu.
 
Na mjesto premijera je početkom 1926. došao nakon iznenadne Katove smrti. Njegov je prvi mandat isto tako naglo okončan zahvaljujući [[Financijska kriza Showa|bankovnom kolapsu]] 1927. godine, nakon koga je bio prisiljen podnijeti ostavku. U vanjskoj politici je bio [[golub (politika)|golub]] te je podržavao [[Londonski pomorski sporazum|Londonski sporazum o pomorskom razoružanju]] te na sebe navukao bijes militarističkih i ultranacionalionističkih krugova. Godine 1931. je, nakon što je premijer [[Osachi Hamaguchi]] bio ranjen u atentatu, preuzeo vodstvo [[liberalizam|liberalne]] stranke [[Rikken Minseito]]. Nakon Hamaguchijeve smrti je po drugi put imenovan za premijer. Na tom mjestu nije uspio zauzdati [[jastreb (politika)|jastrebove]], pogotovo one iz vojnih krugova koji su inscenirali [[Mukdenski incident]] te ga iskoristili kao povod [[Japanska invazija Mandžurije|invaziju i okupaciju Mandžurije]], koja će Japan dovesti u trajni sukob ne samo sa susjednom [[Republika Kina (1912-1949)|Kinom]], nego i zapadnim velesilama. Kato je zbog svega toga bio prisiljen podnijeti ostavku.
 
Nakon toga je Kato nastavio djelovati u Rikken Minseitu, na čije je čelo došao 1934. godine. Javno se protivio [[Drugi japansko-kineski rat|invaziji i ratu u Kini]], a potom proširenju rata na [[SAD]] i zapadne države čime je Japan i formalno postao sudionik [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Kada je u maju 1945. kapitulacijom [[nacistička Njemačka|nacističke Njemačke]] završen rat u Evropi, javno je pozvao premijera [[Kantaro Suzuki|Kantara Suzukija]] da započne mirovne pregovore sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]. Nedugo nakon toga je postao članom vladine komisije koja je predložila da se prihvate saveznički zahtjevi iz [[Potsdamska deklaracija|Potsdamske deklaracije]].
 
Nakon [[kapitulacija Japana|kapitulacije]] ga je [[Douglas MacArthur]] [[Supreme Commander for the Allied Powers|Vrhovni komandant savezničkih okupacijskih snaga]] formalno pozvao da bude svjedok optužbe na [[Tokijski proces|Tokijskom procesu]]. Tri godine kasnije je umro od posljedica [[angina pektoris|angine pektoris]].
 
==Vanjske veze==