Wikipedija

Bečki književni dogovor – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
Red 13:
Bečki književni dogovor je nastao tokom izrade službene političke i pravne terminologije za slavenske narode Austrijske carevine. Rad na izradi te terminologije financiralo je ministarstvo monarhije, a plod toga rada trebalo je da olakša razumijevanje u pravnim stvarima na slavenskom jugu carevine.<ref name="aimpress"/> I uštedu administrativnih troškova prevođenja na razne jezike i dijalekte.<ref name="bhdani"/> Inicijator rada na terminologiji je bio [[Fran Miklošič]], carski bibliotekar i poslanik u Reichstagu carevine<ref name="aimpress"/>, koji je pozvao predstavnike Srba i Hrvata da sednu za sto i da se dogovore.
 
Glavni potpisnik sporazuma sa srpske strane bio je [[Vuk Stefanović Karadžić]], a sa hrvatske [[Ivan Mažuranić]].<ref name="Novacic"/> Kao polaziste za ''srpski ili hrvatski'' odnosno sprskohvratskisrpskohrvatski, poslužio im je štokavski dijalekt, tačnije govor Bosne i Hercegovine i [[Dubrovnik]]a. Smatra se da je "južno narečje", iako se najvećim dijelom nalazilo izvan granica Austrijske monarhije, usvojeno kao osnove književnoga jezika dobrim delom zahvaljujući dugogodišnjem zalaganju Vuka Karadžića.<ref name="aimpress"/> O samom sastanku je malo poznato, a veruje se da je održan u stanu Vuka Karadžića na Ungargasse 362 ili u Gerlovićevoj krčmi.<ref name="bhdani"/>
 
Jedan od potpisnika, Ivan Kukuljević, period bečkog dogovora opisuje kao doba kada je "Hrvatska spavala u dubokom snu", "sva inteligencija jedino latinski govorila", "u ženskom društvu jedini jezik bio njemački", a aristokracija svoje sinove slala u Mađarsku da uče mađarski.<ref name="bhdani"/>
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Bečki_književni_dogovor