Razlike između izmjena na stranici "Šijitizam"

Obrisano 70 bajtova ,  prije 2 godine
nema sažetka uređivanja
Pripadnici šijitskog islama se nazivaju Alijeve šije (pristalice ili sljedbenici). [[Jednina]] je šijit, šiit ili šija. Šijitizam je drugi najveći ogranak islama, nakon sunizma. Godine [[2009]]. muslimani iz šijitske zajednice činili su od 10[[%]] do 13% svjetskog [[Muslimani (vjernici)|muslimanskog stanovništva]]. [[Imamizam|Imamiti]] (također imamije ili duodecimalni šijiti; ''Isnā ašarije'') su najveći ogranak šijitskog islama.<ref>Newman, Andrew J. (2013). "Introduction", ''Twelver Shiism: Unity and Diversity in the Life of Islam, 632 to 1722''. [[Edinburgh University Press]], str. 2, ISBN 9780748678334</ref> U [[2012]]. godini procijenjeno je da na imamitsku podgrupu potpada 85% šijitske populacije.
 
Šijitski islam se zasniva na [[Kuran]]u i poruci [[Muhamed]]a, potvrđenoj u [[hadis]]u i predajama koje su ih naučili njihovi imami.<ref name="Esposito2002.40">Esposito, John (2002). ''What Everyone Needs to Know about Islam''. [[Oxford University Press]], str. 40, ISBN 9780195157130</ref> Osim što šijiti smatraju da je Ali bio Bogom imenovan za Muhamedovog nasljednika i za prvog imama, oni također proširuju ovu imamsku doktrinu na Muhamedovu porodicu ([[Ehli-bejt|Ahl al-Bajtbajt]], "članovi doma"),<ref>Goldziher, I.; Arendonk, C.; Tritton, A.S. (2012). "Ahl al-Bayt". u Bearman, P.; Bianquis, Th.; Bosworth, C.E.; (van) Donzel, E.; Heinrichs, W.P. ''[[Encyclopaedia of Islam]]'' (2. izd.), [[Brill]]</ref> i neke pojedince među njegovim potomcima, poznate kao [[imam]]i, za koje vjeruju da posjeduju posebni duhovni i politički [[autoritet]] nad [[Ummet|zajednicom]], nepogrešivost i druge Bogom određene [[Vrlina|vrline]].<ref>[https://www.al-islam.org/principles-shiite-creed-ayatullah-ibrahim-amini/lesson-13-imams-traits ''Lesson 13: Imam’s Traits''], Al-Islam.org</ref> Iako su [[Historija islama|historijski]] postojale razne šijitske grane, današnji šijitizam je podijeljen na tri glavne grupe: [[Imamizam|imamite]], [[Ismailizam|ismailite]] i [[Zejdizam|zejdite]]. Među njima, imamiti predstavljaju populacijski najveći i vjerski najutjecajniji šijitski pravac.<ref name="Esposito2002.40"/><ref>[[Alame Tabatabai|Tabatabaei, Sayyid Mohammad Hosayn]]; pr. [[Husein Nasr|Nasr, Hossein]] (1979). ''Shi'ite Islam''. Albany, New York: [[SUNY Press]], str. 76, ISBN 0873952723</ref>
 
== Etimologija ==
[[Husein ibn Ali|Husein]], [[Ali]]jev mlađi sin i [[Hasan ibn Ali|Hasanov]] brat, u početku se opirao pozivima da vodi [[Muslimani (vjernici)|muslimane]] protiv [[Muavija I|Muavije]] i povrati [[kalifat]]. Godine [[680]]. Muavija umire i prije toga prenosi kalifat na svoga sina Jazida, otvoreno kršeći mirovni sporazum s Hasanom. [[Jazid I|Jazid]] je pozvao Huseina da njemu iskaže vjernost (bej'at). Alijevi sljedbenici, očekujući da se kalifat vrati Alijevim potomcima nakon Muavijine smrti, to su vidjeli kao izdaju mirovnog sporazuma pa je Husein odbacio ovaj zahtjev. U [[Kufa|Kufi]] je došlo do spontane podrške Huseinu kako bi se vratio i preuzeo položaj [[kalif]]a. Husein je sakupio svoju porodicu i sljedbenike u [[Medina|Medini]], te krenuo za Kufu. Na putu ga je blokirala vojska Jazidovih ljudi (među njima su bili čak i sami Kufani) u blizini [[Karbala|Karbale]] u centralnom [[Irak]]u. Husein i 72 člana njegove porodice odnosno sljedbenika su ubijeni u [[Bitka kod Karbale|bitki kod Karbale]].
 
Šijiti Huseina cijene kao [[šehid]]a i smatraju ga imamom [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajtabajt]]a. Na Huseina gledaju kao na branitelja [[islam]]a spram uništenja koje je prijetilo od strane Jazida. Husein je posljednji imam poslije Alija kojeg sve šijitske grupe međusobno priznaju.<ref>Ahmed, Akbar S. (2002). ''Discovering Islam: Making Sense of Muslim History and Society'' (2. izd.). [[Routledge]], str. 56, ISBN 9780415285247</ref> Bitka kod Karbale se često navodi kao definitivni raskol između šijitskih i sunitskih [[Pravci u islamu|pravaca islama]], a njena komemoracija se svake godine održava od strane šijitskih muslimana na [[Ašura|dan Ašure]].
 
==== Imamat Ahl al-Bajta ====
Većina šijita kasnije su postali imamiti. Oni vjeruju da su imami duhovni i politički nasljednici Muhameda. Imami su ljudska bića koja ne samo da vladaju [[Ummet|zajednicom]] na temelju pravde nego su u stanju održavati i tumačiti Božji zakon i njegovo [[Ezoteričko tumačenje Kurana|ezoteričko značenje]]. Riječi i djela Muhameda, i imama su uputa i model za slijeđenje unutar zajednice. Stoga, oni moraju biti oslobođeni od [[grijeh]]a i pogrešaka te moraju biti izabrani božanskim dekretom ili svetim tekstom putem Muhameda.<ref>Vidi:<br />• Nasr (1979), str. 10.<br />• Momen (1985), str. 174.</ref> Prema ovom gledištu, uvijek postoji imam vremena koji je autoritet postavljen od strane [[Alah]]a za sva pitanja vjere i prava u muslimanskoj zajednici. Ali je bio prvi imam na toj liniji, pravedni nasljednik Muhameda, a potom slijede muški potomci Muhameda od njegove kćeri Fatime.
 
Ova razlika u slijeđenju ili [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajtabajt]]a ili kalifa [[Abu Bakr]]a uobličila je šijitsko-sunitske poglede na određene [[kuran]]ske [[ajet]]e, predaje ([[hadis]]) kao i druga područja [[islam]]a. Naprimjer, zbirke hadisa koje poštuju šijiti fokusiraju se na predaje članova Ahl al-Bajta i njihovih pomagača, dok se predaje onih koji nisu podržavatelji Ahl al-Bajta isključuju (npr. oni od [[Abu Huraira|Abu Huraire]]). Prema [[Sunizam|sunitima]], [[Ali]] je bio četvrti [[kalif]] poput [[Abu Bakr]]a, dok šijiti drže da je Ali prvi Bogom potvrđeni imam i nasljednik [[Muhamed]]a. Daleko najznačajniji događaj u cijeloj [[Historija šijitizma|šijitskoj historiji]] je mučeništvo i [[Šehid|šehadet]] Alijevog sina [[Husein ibn Ali|Huseina]] u [[Bitka kod Karbale|bitki kod Karbale]] ([[680]]). Zbog nedavanja prisege spornom kalifu, pokretanja otpora i odluke da se suprostavi višestruko brojnijem suparniku, Husein je postao simbol suprotstavljanja [[Tiranija|tiraniji]].
 
[[Imamizam|Imamiti]] i [[Ismailizam|ismailiti]] vjeruju da je [[akl]] kao Božja mudrost bio izvor duša [[Islamski proroci|poslanika]] i [[Imam (šijitski islam)|imama]], da im je podario ezoteričko znanje koje se naziva ''hikma'' (mudrost), te da su njihove patnje sredstvo božanske milosti njima odanim.<ref>Vidi:<br />• Nasr (1979), str. 15.<br />• Corbin (1993), str. 45-51.</ref> Iako imam nije bio primalac Božje objave, imao je blisku vezu sa Bogom putem koje ga on upućuje, a za uzvrat imam upućuje ljude. Imamat ili vjerovanje u božanskog vodiča pripada osnovama vjerovanja kod imamita i ismailita, a temelji se na konceptu da Bog nikada neće ostaviti [[ljudski rod]] bez pristupa Božanskoj uputi.<ref>Gleave, Robert (2003). "Imamate" u Martin, Richard C. ''Encyclopedia of Islam and the Muslim World: A-L'' (vol. 1), [[Macmillan Publishers]], str. 350, ISBN 9780028656045</ref>
 
=== Hadis ===
Šijiti vjeruju da je [[Ali]]jeva pozicija podržana brojnim [[hadis]]ima, uključujući [[Događaj na Gadir-Humu|hadis o Gadir-Humu]], [[hadis o dvije dragocjene stvari]], [[hadis o papiru i olovci]], [[hadis o pozivu bližnjih]], te [[hadis o dvanaest nasljednika]]. Posebno, [[hadis o ogrtaču]] je često navođen kako bi se ilustrirali Muhamedovi osjećaji prema Aliju i njegovoj porodici, a njega bilježe i sunitski i šijitski učenjaci. Šijiti preferiraju hadise koji se pripisuju [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajtubajt]]u i bližim suradnicima, te posjeduju vlastite tj. odvojene zbirke hadisa.<ref>Nasr (1979), str. 41-44.</ref>
 
=== Nepogrešivost ===
* [[Mahdi]]jev rođendan ([[Dvanaest imama|dvanaesti imam]]), 15. [[Ša'ban|šabana]]
* [[Lejletul-kadr|Lajlat al-Kadr]]; godišnjica noći objave [[Kuran]]a.
* [[Eid al-Mubahila]], obilježavanje susreta [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajtabajt]]a s [[Kršćanstvo|kršćanskom]] delegacijom iz [[Nadžran]]a radi zajedničkog moljenja. Obilježava se 24. [[Zu-l-hidždže|zul-hidžeta]].
 
=== Sveta mjesta ===
[[Ismailizam|Ismailiti]] (ili ismailije) su nazvani na temelju njihovog prihvaćanja [[Ismail ibn Džafar|Ismaila ibn Džafara]] kao Bogom imenovanog duhovnog nasljednika (imama) [[Džafer es-Sadik|Džafara es-Sadika]], po čemu se razlikuju od [[Imamizam|imamitskih]] šijita koji prihvaćaju imamat [[Musa al-Kazim|Muse al-Kazima]], mlađeg Ismailovog brata kao istinskog imama.
 
Poslije smrti (ili kako neki vjeruju [[Okultacija (islam)|skrivenosti]]) [[Muhamed ibn Ismail|Muhameda ibn Ismaila]] u [[8. vijek]]u, učenja ismailizma su se dalje transformirala u današnji sistem vjerovanja, s eksplicitnim naglaskom na dublje tj. ezoteričko značenje vjere ([[Batin (islam)|batin]]). Polarizacijom na [[Zahir (islam)|zahirsku]] [[Ahbarizam|ahbaritsku]] i racionalističku [[Usulizam|usulitsku školu]], šijitizam se razvijao u dva odvojena pravca: metaforički orijentirani ismailitski pravac fokusirao se na mistični put i prirodu Boga odnosno božansku manifestaciju u ličnosti imama vremena kao Lica Božjeg, dok se zahirski nastrojeni imamitski pravac više fokusirao na božanski zakon ([[Islamsko pravo|šerijat]]) odnosno djela i izreke [[Muhamed]]a i njegovih nasljednika [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajtabajt]]a koji su kao imami bili vodiči i svjetlost do Boga.
 
Ismailiti se danas dijele na nekoliko podgrupa, među kojima je najveća [[nizari]]tska zajednica (često sinonim za ismailite), sastavljena od sljedbenika [[Aga-han]]a (titula). Druga velika ismailitska podgrupa su [[Davudi Bohra|bohriti]] koje kao predstavnik skrivenog imama predvodi [[Daj al-Mutlak]] (također titula). Iako postoji više drugih ogranaka s izuzetno različitim praksama, velik dio duhovne teologije ostao je isti od vremena ranih imama. Tokom posljednjih nekoliko [[Vijek|vjekova]], ismailiti su uglavnom bili [[Historija Irana|iransko]]-[[Historija Indije|indijska]] zajednica,<ref>Nasr (2006), str. 76.</ref> s manjim grupama raštrkanim po [[Sirija|Siriji]], [[Jordan]]u, [[Palestina (država)|Palestini]], [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]], [[Jemen]]u, [[Uzbekistan]]u, [[Tadžikistan]]u, [[Kina|Kini]], [[Istočna Afrika|Istočnoj]] i [[Južna Afrika (regija)|Južnoj Africi]], danas njihove imigrantske zajednice žive i u [[Evropa|Evropi]], [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]], [[Australija|Australiji]], te na [[Novi Zeland|Novom Zelandu]].<ref>Daftary, Farhad (1998). ''A Short History of the Ismailis''. Edinburgh: [[Edinburgh University Press]], str. 1-4, ISBN 9780748606870</ref>
 
=== Doktrina o dovi ===
Molitva ili dova kod šijita zauzima važno mjesto kao što je [[Muhamed]], opisuje kao oružje vjernika. Zapravo, dova se smatra nečim što je posebnost šijitske zajednice u određenom smislu. Naravno, izvođenje dova kod šijita ima poseban [[ritual]]. Zbog ovoga, postoji mnogo knjiga o uslovima molitve među šijitima. Većina moljenja (dova) je prebačena iz Muhamedovog [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajtabajt]]a (poslanikova porodica), a potom i mnoge knjige koje sadrže autentična učenja Muhameda i njegove porodice prema šijitima. Prvaci vjere kod šijita uvijek su pozivali svoje sljedbenike da recituju dove.<ref>Al Muzaffar (1989), str. 50-51.</ref>
 
== Povezano ==