Wikipedija

Pio X – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
ni ovo nije bog zna što, ali nije prepisano sa one loše i apologetske wiki, pa ima i većinu linkova
Red 1:
{{Infokutija papa |
| hrvatsko_ime = Sv. Pio X.
| latinsko_ime = S. <small>Pius PP. X.</small>
| pravo_ime = <small>Giuseppe Melchiorre Sarto</small>
| grb =Pius_X_COA.svg
| grb = [[Datoteka:C o a Pio X.svg|130 px]]
| slika = Pius XPortrait_of_Pope_St._Pius_X_(Colored).jpg
| slika_širina = 250px260px
| papa_od = [[4. august]] [[1903]]. <ref name=tre/>
| slika_opis =
| papa_od papa_do = [[420. kolovozaaugust]] [[1903.1914]]. <ref name=tre/>
| papa_do prethodnik = [[20Lav XIII. kolovoza]]<br />([[1914.1878]]. - 1903.)
| prethodnik nasljednik = [[LavBenedikt XIIIXV.]]<br />([[18781914.]] - [[1903.1922]])
| nasljednikdatum_rođenja = = [[Benedikt2. XV.jun]]<br>( [[1914.1835]]-[[1922.]])
| mjesto_rođenja = [[Riese Pio X, Treviso|Riese]], [[Kraljevstvo Lombardija-Venecija]]
| datum_rođenja = [[2. lipnja]] [[1835.]]
| mjesto_rođenja datum_smrti = [[Riese20. august]], [[Veneto1914]],. [[Italija]]<ref name=tre/>
| datum_smrti mjesto_smrti = [[20. kolovozaRim]], [[1914.Papinska Država]]
| imenjaci = Pio▼
| mjesto_smrti = [[Rim]]
▲| imenjaci = Pio
| svetac = Svetac
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[3. srpnja]] [[1951.]]
| nadnevak proglašenja svetim = [[29. svibnja]] [[1954.]]
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana =[[21. kolovoza]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| glavna svetišta =
| fusnota =
|}}
[[Pio X.]] ''lat. Pius PP.'Pio X.''' ([[Riese Pio X, [[VenetoTreviso|Riese]], [[2. lipnjajun]] [[1835.]]. - [[Rim]], [[20. kolovozaaugust]] [[1914.]].), rođen kao '''Giuseppe Melchiorre Sarto''', 257.bio nasljednikje '''257''' [[Sveti Petar|apostola Petrapapa]], papa od [[4. kolovozaaugust]]a [[1903.]]. do smrti[[20. august]]a [[1914]]., - [[kanonizacija|kanoniziran]] je [[1954]].<ref name=tre>{{cite web
| url =http://www.treccani.it/enciclopedia/pio-x-papa-santo
| title=''Pio X papa, santo''
| accessdate = 14. 3. 2018
| language=engleski
| publisher=Treccani Enciclopedia Italiana}}</ref>
 
== RanijiDjetinstvo životi školovanje ==
[[Datoteka:Mladý_Jozef_Sarto_-_neskorší_pápež_Pius_X..jpg|mini|200px|lijevo|Mladi Giuseppe Melchiorre Sarto]]
Giuseppe je rođen [[2. lipnja]] [[1835.]] u Riesu kraj [[Treviso|Trevisa]], u siromašnoj obitelji gradskog činovnika Giuseppea Battiste i Margarite, rođene Sanson. Njegovi otac i majka imali su jedanaestero djece. Giuseppe Melchiorre se rodio kao njihovo drugo dijete, ali je bio od djece najstariji, budući da je njegov brat Giuseppe umro prije njegovog rođenja još kao beba. Osnovnu školu je završio u svom rodnom mjestu kao odličan učenik. Za vrijeme osnovnog školovanja mjesni kapelan don Luigi Orazio poučavao ga je latinskom jeziku. Po završetku Osnovne škole upisao se na gimnaziju u Castelfrancu, gradiću udaljenom 7 km od Riesa. Tadašnji [[venecija|venecijanski]] patrijarh, [[kardinal]] Jacopo Monico (1778.-1851.), i sam rodom iz Riesea, osigurao je mladom Sartu besplatno školovanje na sjemeništu u [[Padova|Padovi]]. Ondje će Giuseppe Sarto proboraviti punih osam godina. Dvije godine studirao je klasične jezike i književnost, te potom filozofiju. Preostale četiri godine studirao je teologiju. Dok se nalazio u Padovi, [[1852.]] godine umro mu je otac. Taj ga je događaj veoma pogodio, te je razmišljao o napuštanju sjemeništa, kako bi prehranio majku i brojnu braću i sestre. No, majka ga je u tome odgovorila, jer je željela da Giuseppe postane svećenik. To se i ostvarilo [[1858.]] godine kada je u Castelfrancu zaređen za svećenika.
[[Datoteka:Biskup_Sarto.jpg|mini|200px|lijevo|Sarto kao mladi biskup]]
 
Giuseppe Melchiorre rođen je u skromnoj [[porodica|porodici]] gradskog činovnika Giovannia Battiste ([[1792]].-[[1852]].) i njegove žene Margherite Sanson ([[1813]].-[[1894]].), kao drugo od ukupno jedanaest djece, kako mu je stariji brat umro kao beba - Giuseppe je odrastao kao najstariji. [[Osnovna škola|Osnovnu školu]] je završio u svom [[Riese Pio X, Treviso|rodnom mjestu]] kao odličan učenik, još od tad uči [[latinski jezik|latinski]] uz pomoć lokalnog [[kapelan]]a Luigia Orazia. Nakon [[Osnovna škola|osnovne]] pohađa [[gimnazija|gimnaziju]] u [[Castelfranco Veneto, Treviso|Castelfrancu]], [[grad]]iću udaljenom 7 [[km]] od [[Riese Pio X, Treviso|Riesa]].
Svoju službu je započeo kao kapelan u Tombolu, zabačenoj župi na rubu [[biskupija|biskupije]] Treviso. Ljudi su ga zbog njegove svećeničke revnosti, požrtvovnosti i ljubavi prema siromasima odmah prihvatili i zavoljeli. Godine [[1867.]] odlazi za župnika u [[Salzano]], a [[1875.]] godine imenovan je kanonikom i premješten u Treviso, gdje vodi biskupski ured. Na bogoslovnom sjemeništu predaje dogmatiku, moral i crkveno pravo. Unatoč njegovom protivljenju papa [[Lav XIII.]] [[1884.]] imenuje ga biskupom [[Mantova|Mantove]], gdje je vladao veoma teško stanje. Prema nedostojnim svećenicima pokazivao je čvrstu ruku. Iz vlastitog primjera pobožna, neporočna, siromašna i radina života pokazivao je svojim svećenicima lijek njihovim slabostima. Na tajnom konzistoriju [[1893.]] godine papa Lav XIII. imenuje ga kardinalom, a tri dana kasnije i venecijanskim patrijarhom. Giuseppe je sve poduzeo kako bi ostao biskupom Mantove, ali na poslijetku se pokorio Papinoj želji. No, morao je pričekati osamnaest mjeseci kako bi preuzeo službu patrijarha, budući da se austrijska vlada usprotivila njegovu imenovanju navodeći da jedino austrijski car ima pravo imenovanja patrijarha. Nakon mnogih pregovora između [[Sveta Stolica|Svete Stolice]] i [[Austro-Ugarska|Austrije]], svečano je ušao u Veneciju [[24. studenog]] [[1894.]] godine, uz oduševljenje puka. Kroz deset godina svog boravka u Veneciji, Sarto se pokazao istinskim «pastirom». Prakticirao je život u siromaštvu, pa je čak nosio odijelo svog prethodnika.
 
Kako je i tadašnji [[Patrijarh Venecije|Venecijanski patrijarh]] [[kardinal]] Jacopo Monico, bio rodom iz [[Riese Pio X, Treviso|Riesa]], simpatizirao je Giuseppa i osigurao mu besplatno školovanje na [[Bogoslovija|bogosloviji]] u [[Padova|Padovi]], gdje će Giuseppe provesti narednih osam godina. Dvije godine studirao je [[Klasična filologija|klasičnu filologiju]] i [[književnost]], nakon tog [[filozofija|filozofiju]], posljednje četiri [[teologija|teologiju]]. Upravo za vrijeme studija u Padovi - [[1852]]. [[smrt|umro]] mu je [[otac]], što ga je jako pogodilo, pa je razmišljao o napuštanju studija i bilo kakvom poslu kojim bi uzdržavao majku i brojnu braću i sestre. Majka ga je od tog odgovorila, jer je navodno silno željela da on postane [[svećenik]], želja joj se ispunila [[1858]]. kad je u [[Castelfranco Veneto, Treviso|Castelfrancu]] zaređen za svećenika.
== Izbor za papu ==
 
=== IzvoriUspon ===▼
Dana [[20. srpnja]] [[1903.]] u dubokoj starosti umire papa Lav XIII. Kardinal Sarto odlazi na [[konklava|konklave]], a s njime još šezdeset jedan kardinal. Konklave su započele [[1. kolovoza]]. U prvim glasovanjima se činilo da će pokojnog Papu naslijediti njegov državni tajnik, kardinal Rampolla, ali je austrijski car [[Franjo Josip I.]] preko svojih kardinala stavio veto na njegov izbor. Bio je to zadnji veto koji je neka svjetovna vlast uložila na izbor pape. U sedmom krugu glasovanja, [[4. kolovoza]] 1903. godine sa pedeset glasova Giuseppe Melchiore Sarto je izabran za papu. Prestrašen je molio kardinale da ga ostave po strani, no plačući je ipak prihvatio izbor. Uzeo je ime Pio, kako bi počastio prethodne pape tog imena, koji su se hrabro opirali raznim progonima.▼
 
[[Svećenik|Svećeničku]] karijeru započeo je kao [[kapelan]] u [[Tombolo, Padova|Tombolu]], zabačenoj [[župa|župi]] na rubu [[Biskupija|biskupije]] Treviso, gdje su ga ljudi zbog njegove požrtvovnosti i [[empatija|empatije]] za [[siromaštvo|sirotinju]] odmah prihvatili i zavoljeli. Od [[1867]]. je [[župnik]] u [[Salzano|Salzanu]], a od [[1875]]. radi u [[Treviso|Trevisu]] gdje je postavljen za [[kanonik]]a, i vodi [[administracija|administraciju]] [[biskupija|biskupije]], istovremeno je i predavo na [[Bogoslovija|bogosloviji]] [[Hrišćanstvo|dogmatiku]], [[moral]] i [[kanonsko pravo]].
== Pontifikat ==▼
 
I pored toga što se s tim nije slagao, pa se čak i protivio - [[papa]] [[Lav XIII.]] ga je [[1884]]. postavio za [[Mantova|mantovanskog]] [[biskup]]a. U [[Mantova|Mantovi]] je inače vladalo vrlo loše stanje, djelomično i zbog loših i nemoralnih [[svećenik]]a, rezolutni i principijelni Giuseppe, uspio je u vrlo kratkom roku zavesti red, što zbog oštrog stava, ali najviše zahvaljujući time što je svima vlastitim primjerom pokazivao kako treba raditi, strpljivo, marljivo i skromno. [[Lav XIII.|Lavu XIII.]] se toliko dopao da ga je na tajnom [[Kolegij kardinala|konzistoriju]] [[1893]]. proglasio [[kardinal]]om, a svega tri dana kasnije i [[Patrijarh Venecije|Patrijarhom Venecije]]. I ovaj put je Giuseppe sve poduzeo kako bi ostao [[Mantova|mantovanski]] [[biskup]], ali se na kraju pokorio papinoj želji, iako je morao pričekati osamnaest mjeseci kako bi preuzeo svoju [[Patrijarh Venecije|Patrijarhiju]], jer se [[Austro-Ugarska|austro-ugarska]] vlada usprotivila njegovu imenovanju navodeći kao razlog da jedino [[Franjo Josip I od Austro-Ugarske|austro-ugarski car]] ima pravo imenovanja [[Patrijarh (kršćanstvo)|patrijarha]]. Nakon brojnih natezanja i pregovora između [[Sveta stolica|Svete stolice]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], svečeno je ušao u [[Venecija|Veneciju]] [[24. novembar|24. novembra]] [[1894]]. dočekan od razdraganih građana. Narednih deset godina koliko je proveo u [[Venecija|Veneciji]], Sarto se pokazao pravim «narodskim pastirom», jer je živio skromno kao i dotad, čak je nosio odjelo svog prethodnika.
[[File:Papst Pius-X..jpg|thumb|hochkant|Papa Pio X. ([[Proročanstvo papa|Malahijino proročanstvo]] ga zove Ignis ardens - Gorući oganj) se već na početku izbora suočio sa mnogim poteškoćama. Suvremena slika je iz misijskog časopisa ''Die Katholische Missionen'']]
 
▲DanaKad je [[20. srpnjajul]]a [[1903.]]. u dubokoj starosti umire papa[[smrt|umro]] [[Lav XIII.]], Kardinalovaj put i Giuseppe Sarto kao kardinal odlazi na [[konklavaKonklava|konklavekonklavu]], azajedno ssa njime61 joškolega šezdeset jedan kardinalkardinala. Konklave[[Konklava]] suje započela započeleradom [[1. kolovozaaugust]].a, Uu prvim glasovanjimakrugovima se[[Tajno činiloglasanje|glasanja]] izgledalo je da će pokojnog Papupapu naslijediti njegov državni tajnik[[sekretar]], kardinal Rampolla, ali je austrijski[[Austro-Ugarska|austro-ugarski]] [[car]] [[Franjo Josip I od Austro-Ugarske|Franjo Josip I.]] preko svojih kardinala[[kardinal]]a stavio [[veto]] na njegov [[izbori|izbor]]. Bio je to zadnji veto koji je nekaneki svjetovnasvetovni vlastvladar uložilauložio na izbor pape. U sedmom krugu glasovanja,[[Tajno glasanje|glasanja]] - [[4. kolovozaaugust]]a [[1903]]. godine sa pedeset glasova u svoju korist Giuseppe MelchioreMelchiorre Sarto je izabran za papu. Prestrašen je molio je kardinale da ga ostave po strani, no plačućiali je sa suzama u očima ipak prihvatio izbor., Uzeonazvao je imese '''Pio''', kako bi počastioodao prethodnepočast papepapama tog imena,prethodnicima koji su senosili hrabroisto opirali raznim progonimaime.
Njegov je pontifikat već na samom početku bio obilježen pogoršanjem položaja vjernika u [[Francuska|Francuskoj]] gdje je kulminacija dosegnuta proglašenjem Zakona o odvajanju Crkve od države, što je dovelo do Papine osude u obliku enciklike ''[[Vehementer Nos]]'' (Nije vam dopušteno – [[11. veljače]] [[1906.]]) i ''[[Une fois encore]]'' (Još jednom – [[6. siječnja]] [[1907.]]) godine. Papa Pio X. se oštro suprotstavio modernizmu. U enciklici ''[[Pascendi dominici gregis]]'' od [[8. rujna]] [[1907.]] osuđuje modernizam, agnosticizam i imanentizam. Papa se u nekoliko dokumenata založio i za katehizaciju, te je dao prirediti i novi Rimski katekizam za rimsku crkvenu pokrajinu, koji se proširio po cijelom svijetu. S velikim žarom se založio za obnovu crkvene glazbe. Za vrijeme njegovog pontifikata pogoršani su odnosi između Kraljevine Italije i [[Vatikan]]a, jer je Papa zabranio [[katolici]]ma sudjelovanje u političkim pitanjima. Papa Pio X. je značajno reformirao [[Kurija|Kuriju]], davši veće ovlasti pojedinim [[kongregacija]]ma. Dao je novi oblik brevijaru i počeo reviziju misala. Papa se mnogo zalagao za bolje vjersko podučavanje. I sam je nedjeljom poslije podne održavao vjeronauk. Kad je izbio [[Prvi svjetski rat]], Papa je zapisao: "''Tugujem za svim onima koji umiru na bojnim poljima. Tugujem za njihovim dušama i obiteljima. O, taj rat! Osjećam da će i mene dokrajčiti''"! Papa je zauzeo potpuno neutralni stav, ne pružajući podršku ni jednoj zaraćenoj strani. Kad je car Franjo Josip I. zamolio za blagoslov austro-ugarske vojske, Papa je odgovorio: "''Blagoslovit ću samo mir''".
 
▲=== Pontifikat ===
== Smrt i kanonizacija ==▼
 
Njegov [[Pontifeks|pontifikat]] je već na samom početku bio obilježen pogoršanjem položaja vjernika u [[Prvo Francusko Carstvo|Prvom Francuskom Carstvu]], gde je kulminacija dosegnuta proglašenjem Zakona o odvajanju Crkve od države, što je dovelo do papine osude u obliku [[enciklika|enciklike]] ''[[Vehementer nos]]'' ([[11. februar]]a [[1906]].) i ''[[Une fois encore]]'' (Još jednom) – [[6. januar]]a [[1907]].) u obje se Pio X. rezolutno suprostavio [[modernizam|modernizmu]].
Samo dva mjeseca nakon početka rata papa Pio X., shrvan bolešću (godinu dana ranije Papa je preživio srčani udari) i naporima, te utučen zbog izbijanja rata, umire rano ujutro [[21. kolovoza]] [[1914.]] godine u sedamdeset devetoj godini života. Papa je umro u siromaštvu, kako je i živio. Njegove sestre su ostale potpuno nezbrinute, bez ikakvih sredstava, pa je brigu o njima preuzeo njegov nasljednik, papa [[Benedikt XV.]] Sahranjen je u jednostavnu i neukrašenu grobnicu u kripti bazilike sv. Petra. Zbog zvog skromnog, svetačkog života, rada i zasluga, papa [[Pio XI.]] deset godina kasnije pokreće postupak njegove beatifikacije, a papa [[Pio XII.]] [[29. svibnja]] [[1954.]] godine proglašava ga svecem. Tijelo svetog Pija X. je premješteno iz kripte u baziliku sv. Petra, gdje je i danas u brončano-staklenom sarkofagu izloženo štovanju vjernika.
 
U enciklici ''[[Pascendi Dominici Gregis]]'' od [[8. septembar|8. septembra]] [[1907]]. osuđuje [[modernizam]], [[Agnosticizam|agnosticizam]] i [[Immanuel Kant|kantovski]] [[Imanentizam|imanentizam]], koji su nametali članovima [[kler]]a i [[profesor]]ima na [[katolička crkva|katoličkim]] [[univerzitet]]ima «protumodernističku zakletvu». Papa se u nekoliko dokumenata zauzeo za novu [[Katekizam|katehizaciju]], pa je dao prirediti i novi [[rim]]ski [[Katekizam|katekizam]] za rimsku [[biskupija|biskupiju]], koji se proširio po cijelom svijetu. S velikim žarom se zalagao i za revitalizaciju crkvene muzike. Za njegovog [[Pontifeks|pontifikata]] pogoršani su odnosi između [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] i [[Vatikan]]a, jer je zabranio vjernicima sudjelovanje u [[politika|političkim]] životu. Papa Pio je značajno reformirao Kuriju, davši veće ovlasti pojedinim [[kongregacija|kongregacijama]]. Dao je novi oblik [[Brevijar|brevijaru]] i počeo reviziju [[misal]]a, zalagao se i za bolji vjeronauk, pa je i sam je nedjeljom posle podne održavao takve satove.
==Vidi još==
[[Kardinalska imenovanja pape Pija X.]]
 
Kad je izbio [[Prvi svjetski rat|Prvi svetski rat]], napisao je -''Tugujem za svim onima koji umiru na bojnim poljima. Tugujem za nihovim dušama i porodicama. O, taj rat! Osjećam da će i mene dokrajčiti!'' Papa je zauzeo potpuno neutralni stav, ne pružajući podršku ni jednoj zaraćenoj strani. Kad ga je [[car]] [[Franjo Josip I od Austro-Ugarske|Franjo Josip I.]] zamolio da blagoslovi [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarsku vojsku]], papa mu je odgovorio: ''blagosloviću samo [[mir]]''.
▲== Izvori ==
 
▲== Smrt i [[kanonizacija]] ==
* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
 
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
Pio X. [[Smrt|umro]] je svega dva mjeseca nakon početka [[Prvi svjetski rat|rata]], shrvan od [[bolest|bolesti]] (godinu dana prije preživio je [[Srčani udar|srčani udari]]) i napora, i utučen zbog [[Prvi svjetski rat|rata]], umro je ujutro [[21. august]]a [[1914]]. u sedamdeset devetoj godini života. Umro je kao [[siromaštvo|siromah]], pa su mu sestre ostale nezbrinute, zbog tog je brigu o njima preuzeo njegov nasljednik, papa [[Benedikt XV]]. Sahranjen je u jednostavnu i neukrašenu [[grobnica|grobnicu]] u [[kripta|kripti]] [[Bazilika sv. Petra|Bazilike sv. Petra]].
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
 
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
Deset godina kasnije, zbog njegove skromnosti i svetačkog života, papa [[Pio XI.]] pokrenuo je proces njegove [[Beatifikacija|beatifikacije]], koji je dovršen [[29. maj]]a [[1954]]. kad ga je papa [[Pio XII.]] proglasio [[Svetac|svetim]].<ref name=tre/>
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
Njegovi posmrtni ostatci premešteni su iz [[kripta|kripte]] u [[Bazilika sv. Petra|Baziliku sv. Petra]] u [[bronca|brončano]]-[[staklo|stakleni]] [[sarkofag]].
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
 
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].
== Izvori ==
{{reflist}}
 
== Vanjske povezniceveze ==
*[http://www.treccani.it/enciclopedia/pio-x-papa-santo ''Pio X papa, santo''] {{it icon}}
{{commons|Pius X}}
{{pape}}
 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Pio_X