Šijitizam – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{Islam}}
'''Šijitizam''', '''šijizam''' ili '''šiizam''' ({{jez-ar|شيعة‎}}, iz ''Šī'atu 'Alī'', dosl. "sljedbenici Alija") je [[Pravci u islamu|ogranak]] [[islam]]a koji smatra da je [[Islamski proroci|islamski poslanik]] [[Muhamed]] odredio [[Ali|Alija ibn Abu Taliba]] za njegovog [[Nasljedstvo Muhameda|nasljednika]] ([[Imam (šijitski islam)|imama]]).<ref>Olawuyi, Toyib (2014). [https://www.al-islam.org/khilafah-ali-over-abu-bakr-toyib-olawuyi/preface ''On the Khilafah of Ali over Abu Bakr''], str. 3, ISBN 9781492858843</ref> Šijitski islam po tome se prvenstveno suprotstavlja [[Sunizam|sunitskom islamu]], čije pristalice vjeruju da Muhamed nije imenovao nasljednika i smatraju da je legitiman [[kalif]] bio [[Abu Bakr]], postavljen na tu poziciju putem [[Šura|šure]] tj. [[konsenzus]]a.<ref>Sulaiman, Sadek Jawad (1999). [http://www.alhewar.com/SadekShura.htm ''The Shura Principle in Islam''], Al-Hewar Center</ref> Dok za sunite čin predstavlja pravdu usporedivu sa suvremenim [[Demokracija|demokratskim]] načelima, šijiti ističu da su Ali i određeni [[ashabi]] dali prisegu na vjernost Abu Bakru tek nakon izvjesnog vremena i pod prisilom, tako da pravog konsenzusa nije ni bilo nego je izbor nametnut. Za razliku od prve trojice tzv. [[Rašiduni|pravednih kalifa]], Ali je pripadao [[Banu Hašim]]u, istom plemenu kao i Muhamed.<ref>Triana, María (2017). ''Managing Diversity in Organizations: A Global Perspective''. [[Taylor & Francis]]. str. 159, ISBN 9781317423683</ref>
 
Pripadnici šijitskog islama se nazivaju Alijeve šije (pristalice ili sljedbenici). [[Jednina]] je šijit, šiit ili šija. Šijitizam je drugi najveći ogranak islama, nakon sunizma. Godine [[2009]]. muslimani iz šijitske zajednice činili su od 10[[%]] do 13% svjetskog [[Muslimani (vjernici)|muslimanskog stanovništva]]. [[Imamizam|Imamiti]] (također imamije ili duodecimalni šijiti; ''Isnā ašarije'') su najveći ogranak šijitskog islama.<ref>Newman, Andrew J. (2013). "Introduction", ''Twelver Shiism: Unity and Diversity in the Life of Islam, 632 to 1722''. [[Edinburgh University Press]], str. 2, ISBN 9780748678334</ref> U [[2012]]. godini procijenjeno je da na imamitsku podgrupu potpada 85% šijitske populacije.
 
Šijitski islam se zasniva na [[Kuran]]u i poruci [[Muhamed]]a, potvrđenoj u [[hadis]]u i predajama koje su ih naučili njihovi imami.<ref name="Esposito2002.40">Esposito, John (2002). ''What Everyone Needs to Know about Islam''. [[Oxford University Press]], str. 40, ISBN 9780195157130</ref> Osim što šijiti smatraju da je Ali bio Bogom imenovan za Muhamedovog nasljednika i za prvog imama, oni također proširuju ovu imamsku doktrinu na Muhamedovu porodicu ([[Ehli-bejt|Ahl al-Bajt]], "članovi doma"),<ref>Goldziher, I.; Arendonk, C.; Tritton, A.S. (2012). "Ahl al-Bayt". u Bearman, P.; Bianquis, Th.; Bosworth, C.E.; (van) Donzel, E.; Heinrichs, W.P. ''[[Encyclopaedia of Islam]]'' (2. izd.), [[Brill]]</ref> i neke pojedince među njegovim potomcima, poznate kao [[imam]]i, za koje vjeruju da posjeduju posebni duhovni i politički [[autoritet]] nad [[Ummet|zajednicom]], nepogrešivost i druge Bogom određene [[Vrlina|vrline]].<ref>[https://www.al-islam.org/principles-shiite-creed-ayatullah-ibrahim-amini/lesson-13-imams-traits ''Lesson 13: Imam’s Traits''], Al-Islam.org</ref> Iako su [[Historija islama|historijski]] postojale razne šijitske grane, današnji šijitizam je podijeljen na tri glavne grupe: [[Imamizam|imamite]], [[Ismailizam|ismailite]] i [[Zejdizam|zejdite]]. Među njima, imamiti predstavljaju populacijski najveći i vjerski najutjecajniji šijitski pravac.<ref name="Esposito2002.40"/><ref>[[Alame Tabatabai|Tabatabaei, Sayyid Mohammad Hosayn]]; pr. [[Husein Nasr|Nasr, Hossein]] (1979). ''Shi'ite Islam''. Albany, New York: [[SUNY Press]], str. 76, ISBN 0873952723</ref>
 
== Etimologija ==
Red 16:
* [[Tavhid]] ([[monoteizam]])
* [[Islamski proroci|Nubuvet]] (poslanstvo)
* [[Imam (šijitski islam)|Imamat]] (sveto BožijeBožje vodstvo)
* [[Šijitska eshatologija|Mead]] ([[eshatologija]])
* [[Adl]] (sveta BožijaBožja pravičnost)
 
Osnovne dužnosti koje proizlaze iz vjerovanja su sljedeće:
Red 26:
* [[Zekat]] (godišnje čišćenje imetka)
* [[Hums]] (petina)
* [[Džihad]] (borba na BožijemBožjem putu)
* [[Naređivanje dobra i odvraćanje od zla]]
* [[Tavala]] i [[tabara]] (iskazivanje prijateljstva BožijimBožjim prijateljima i odricanje od BožijihBožjih neprijatelja)
 
=== Imamat ===
Red 34:
==== Ali kao nasljednik ====
[[Datoteka:Investiture of Ali Edinburgh codex.jpg|mini|desno|225px|Alijeva investitura na Gadir-Humu ([[Ilhanidska Monarhija|ilhanidska]] ilustracija iz [[1308]])]]
Šijiti vjeruju da kao što jedino [[Alah]] imenuje [[Islamski proroci|poslanika]], isto tako on je taj koji imenuje njegovog nasljednika. Oni vjeruju da je Bog izabrao [[Ali]]ja da bude [[Muhamed]]ov [[Nasljedstvo Muhameda|nasljednik]], prvi [[kalif]] i vođa islamske države. Šijiti vjeruju da se Muhamedovo imenovanje Alija nasljednikom odigralo po BožijemBožjem naređenju.<ref>Momen, Moojan (1985). ''An Introduction to Shi'i Islam: The History and Doctrines of Twelver Shi'ism''. [[Yale University Press]], str. 15, ISBN 9780300034998</ref> Ali je bio najbliži Muhamedov [[rođak]], najbliži od sve žive muške rodbine, kao i njegov zet jer je oženio Muhamedovu kćer [[Fatima bint Muhamed|Fatimu]].<ref name="Esposito2002.46">Esposito (2002), str. 46.</ref> Ali je konačno postao četvrti kalif (shodno [[Sunizam|sunitskim]] kriterijima).
 
Nakon [[Oproštajna propovijed|oproštajnog hodošašća]] ([[hadž]]a), Muhamed je naredio da se [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] okupe na mjestu [[Gadir-Hum]]u, tamo gdje su šijiti uvjereni da je imenovao Alija za svog nasljednika. Predaja ([[hadis]]) o [[Događaj na Gadir-Humu|okupljanju na Gadir-Humu]] pripovijeda događaj 18. [[Zu-l-hidždže|zul-hidždžeta]] 10. godine [[Islamski kalendar|AH]] ([[mart]] [[632]]. [[Gregorijanski kalendar|AD]]), odigran nedaleko od drevnog [[Arabija|arabijskog]] grada [[Rabig]]a u današnjoj [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]]. Tamo je Muhamed kazao sljedeće:
Red 63:
[[Husein ibn Ali|Husein]], [[Ali]]jev mlađi sin i [[Hasan ibn Ali|Hasanov]] brat, u početku se opirao pozivima da vodi [[Muslimani (vjernici)|muslimane]] protiv [[Muavija I|Muavije]] i povrati [[kalifat]]. Godine [[680]]. Muavija umire i prije toga prenosi kalifat na svoga sina Jazida, otvoreno kršeći mirovni sporazum s Hasanom. [[Jazid I|Jazid]] je pozvao Huseina da njemu iskaže vjernost (bej'at). Alijevi sljedbenici, očekujući da se kalifat vrati Alijevim potomcima nakon Muavijine smrti, to su vidjeli kao izdaju mirovnog sporazuma pa je Husein odbacio ovaj zahtjev. U [[Kufa|Kufi]] je došlo do spontane podrške Huseinu kako bi se vratio i preuzeo položaj [[kalif]]a. Husein je sakupio svoju porodicu i sljedbenike u [[Medina|Medini]], te krenuo za Kufu. Na putu ga je blokirala vojska Jazidovih ljudi (među njima su bili čak i sami Kufani) u blizini [[Karbala|Karbale]] u centralnom [[Irak]]u. Husein i 72 člana njegove porodice odnosno sljedbenika su ubijeni u [[Bitka kod Karbale|bitki kod Karbale]].
 
Šijiti Huseina cijene kao [[šehid]]a i smatraju ga imamom [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajta]]a. Na Huseina gledaju kao na branitelja [[islam]]a spram uništenja koje je prijetilo od strane Jazida. Husein je posljednji imam poslije Alija kojeg sve šijitske grupe međusobno priznaju.<ref>Ahmed, Akbar S. (2002). ''Discovering Islam: Making Sense of Muslim History and Society'' (2. izd.). [[Routledge]], str. 56, ISBN 9780415285247</ref> Bitka kod Karbale se često navodi kao definitivni raskol između šijitskih i sunitskih [[Pravci u islamu|pravaca islama]], a njena komemoracija se svake godine održava od strane šijitskih muslimana na [[Ašura|dan Ašure]].
 
==== Imamat EhliAhl al-bejtaBajta ====
[[Datoteka:Sword and shield reproduction from Bab al Nasr gate Cairo Egypt.jpg|mini|desno|225px|[[Zulfikar]] sa [[štit]]om i bez njega, jedan od simbola šijitizma]]
Većina ranih šijita se razlikovala samo marginalno od sunitskog stava o političkom rukovodstvu, međutim, moguće je zapaziti prefinjenost i dotjerivanje šijitskih doktrina. Rani suniti su tradicionalno smatrali da politički lider mora dolaziti iz Muhamedovog plemena, dakle [[Kurejš]]a. [[Zejdizam|Zejditi]] su sužavali politička potraživanja Alijevih sljedbenika tvrdeći da nitko od Alijevih potomaka nema pravo voditi zajednicu osim muških direktnih [[Muhamed]]ovih potomaka [[Ali]]ja i [[Fatima bint Muhamed|Fatime]]. Međutim, tokom pobune [[Abasidi|Abasida]], drugi šijiti koji su postali poznati kao [[Imamizam|imamiti]] (sljedbenici imama) slijedili su teološku školu imama [[Džafer es-Sadik|Džafara es-Sadika]], potomka Muhamedovog zeta imama Alija. Oni su tvrdili da imami imaju mnogo uzvišenih vjerskih uloga i insistirali su da u bilo kom trenutku, bez obzira da li je na vlasti ili ne, jedan muški potomak Alija i Fatime je Bogom imenovani imam i jedinstveni [[autoritet]] u svom vremenu u svim pitanjima vjere i zakona. Za šijite, ljubav prema imamima postala je jednako značajna kao i vjerovanje u [[Tavhid|BožijuBožju jednost]] i [[Islamski proroci|poslaničku misiju]].
 
Većina šijita kasnije su postali imamiti. Oni vjeruju da su imami duhovni i politički nasljednici Muhameda. Imami su ljudska bića koja ne samo da vladaju [[Ummet|zajednicom]] na temelju pravde nego su u stanju održavati i tumačiti BožijiBožji zakon i njegovo [[Ezoteričko tumačenje Kurana|ezoteričko značenje]]. Riječi i djela Muhameda, i imama su uputa i model za slijeđenje unutar zajednice. Stoga, oni moraju biti oslobođeni od [[grijeh]]a i pogrešaka te moraju biti izabrani božanskim dekretom ili svetim tekstom putem Muhameda.<ref>Vidi:<br />• Nasr (1979), str. 10.<br />• Momen (1985), str. 174.</ref> Prema ovom gledištu, uvijek postoji imam vremena koji je autoritet postavljen od strane [[Alah]]a za sva pitanja vjere i prava u muslimanskoj zajednici. Ali je bio prvi imam na toj liniji, pravedni nasljednik Muhameda, a potom slijede muški potomci Muhameda od njegove kćikćeri Fatime.
 
Ova razlika u slijeđenju ili [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajta]]a ili kalifa [[Abu Bakr]]a uobličila je šijitsko-sunitske poglede na određene [[kuran]]ske [[ajet]]e, predaje ([[hadis]]) kao i druga područja [[islam]]a. Naprimjer, zbirke hadisa koje poštuju šijiti fokusiraju se na predaje članova EhliAhl al-bejtaBajta i njihovih pomagača, dok se predaje onih koji nisu podržavatelji EhliAhl al-bejtaBajta isključuju (npr. oni od [[Abu Huraira|Abu Huraire]]). Prema [[Sunizam|sunitima]], [[Ali]] je bio četvrti [[kalif]] poput [[Abu Bakr]]a, dok šijiti drže da je Ali prvi Bogom potvrđeni imam i nasljednik [[Muhamed]]a. Daleko najznačajniji događaj u cijeloj [[Historija šijitizma|šijitskoj historiji]] je mučeništvo i [[Šehid|šehadet]] Alijevog sina [[Husein ibn Ali|Huseina]] u [[Bitka kod Karbale|bitki kod Karbale]] ([[680]]). Zbog nedavanja prisege spornom kalifu, pokretanja otpora i odluke da se suprostavi višestruko brojnijem suparniku, Husein je postao simbol suprotstavljanja [[Tiranija|tiraniji]].
 
[[Imamizam|Imamiti]] i [[Ismailizam|ismailiti]] vjeruju da je [[akl]] kao BožijaBožja mudrost bio izvor duša [[Islamski proroci|poslanika]] i [[Imam (šijitski islam)|imama]], da im je podario ezoteričko znanje koje se naziva ''hikma'' (mudrost), te da su njihove patnje sredstvo božanske milosti njima odanim.<ref>Vidi:<br />• Nasr (1979), str. 15.<br />• Corbin (1993), str. 45-51.</ref> Iako imam nije bio primalac BožijeBožje objave, imao je blisku vezu sa Bogom putem koje ga on upućuje, a za uzvrat imam upućuje ljude. Imamat ili vjerovanje u božanskog vodiča pripada osnovama vjerovanja kod imamita i ismailita, a temelji se na konceptu da Bog nikada neće ostaviti [[ljudski rod]] bez pristupa Božanskoj uputi.<ref>Gleave, Robert (2003). "Imamate" u Martin, Richard C. ''Encyclopedia of Islam and the Muslim World: A-L'' (vol. 1), [[Macmillan Publishers]], str. 350, ISBN 9780028656045</ref>
 
=== Imam ovog vremena (posljednji imam) ===
Red 84:
 
=== Hadis ===
Šijiti vjeruju da je [[Ali]]jeva pozicija podržana brojnim [[hadis]]ima, uključujući [[Događaj na Gadir-Humu|hadis o Gadir-Humu]], [[hadis o dvije dragocjene stvari]], [[hadis o papiru i olovci]], [[hadis o pozivu bližnjih]], te [[hadis o dvanaest nasljednika]]. Posebno, [[hadis o ogrtaču]] je često navođen kako bi se ilustrirali Muhamedovi osjećaji prema Aliju i njegovoj porodici, a njega bilježe i sunitski i šijitski učenjaci. Šijiti preferiraju hadise koji se pripisuju [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajtu]]u i bližim suradnicima, te posjeduju vlastite tj. odvojene zbirke hadisa.<ref>Nasr (1979), str. 41-44.</ref>
 
=== Nepogrešivost ===
Red 261:
 
=== Blagdani ===
[[Datoteka:Arba'een Pilgrims in Bayn al-Harmian 019.jpg|mini|desno|225px|[[Arbain]] u [[Karbala|Karbali]] [[2017]].]]
[[Datoteka:Eid al-Ghadeer in Fatima Masumeh Shrine- Iran 2016 by tasnimnews.com 02.jpg|mini|desno|225px|[[Eid al-Gadir]] u [[Kom]]u [[2016]].]]
Najznačajniji šijitski [[blagdan]]i su sljedeći:
* [[Ramazanski bajram|Eid al-Fitr]], koji označava kraj [[Ramazanski post|posta]] za vrijeme mjeseca [[ramazan]]a.
Linija 272 ⟶ 274:
* [[Mahdi]]jev rođendan ([[Dvanaest imama|dvanaesti imam]]), 15. [[Ša'ban|šabana]]
* [[Lejletul-kadr|Lajlat al-Kadr]]; godišnjica noći objave [[Kuran]]a.
* [[Eid al-Mubahila]], obilježavanje susreta [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajta]]a s [[Kršćanstvo|kršćanskom]] delegacijom iz [[Nadžran]]a radi zajedničkog moljenja. Obilježava se 24. [[Zu-l-hidždže|zul-hidžeta]].
 
=== Sveta mjesta ===
Pored najsvetijih mjesta muslimana kao što su [[Meka]] ([[Masdžid al-Haram|Sveta džamija]] s [[Kaba|Kabom]]), [[Medina]] ([[Poslanikova džamija u Medini|Poslanikova džamija]]) i [[Jeruzalem]] ([[Al Aksa|Džamija al-Aksa]]), za šijitske muslimane duboko su poštovana i sljedeća mjesta: [[Kufa]] ([[Velika džamija u Kufi|Velika džamija]]) i [[Karbala]] ([[Mauzolej imama Huseina]] i [[Al-Abasova džamija]]), te [[Nadžaf]] ([[Mauzolej imama Alija]]). Pored navedenih, vrlo su poštovana i sljedeća mjesta: groblje [[Vadi al-Salam]] u Nadžafu, groblje [[Al-Baki]] u Medini, [[Mauzolej imama Reze]] u [[Mašhad]]u, [[Al-Kazimova džamija]] u sjevernom [[Bagdad]]u, [[Džamija Al-Askari|Al-Askarijeva džamija]] u [[Samara (Irak)|Samari]], [[Al-Sahlahova džamija]] u Kufi, te druge lokacije u [[Kom]]u, [[Suza (Iran)|Suzi]] i [[Damask]]u. Mnoga značajna šijitska mjesta u [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]] su uništena od strane tzv. [[Ihvan]]a, vahabitske paravojske s početka [[20. vijek]]a. Najznačajnije od njih su mauzoleji četvorice šijitskih imama na groblju Al-Baki u Medini, razoreni [[1925]]. godine. Bombaškim napadima [[2006]]. i [[2007]]. bila je izložena i [[Džamija Al-Askari|Al-Askarijeva džamija]] u Iraku, obnovljena dvije godine kasnije.
 
<center>
<gallery perrow=5 widths=170>
Datoteka:Baghi tomb.jpg|[[Al-Baki]] u [[Medina|Medini]] ([[Saudijska Arabija|KSA]]), prije uništenja [[1925]].
Datoteka:Kufa Mosque.jpg|[[Velika džamija u Kufi|Velika džamija]] u [[Kufa|Kufi]] ([[Irak]]), opće šijitsko svetište
Datoteka:Kerbela Hussein Moschee.jpg|[[Mauzolej imama Huseina]] u [[Karbala|Karbali]] (Irak), šijitsko svetište
Datoteka:Imam Ali Shrine (1).jpg|[[Mauzolej imama Alija]] u [[Nadžaf]]u (Irak), šijitsko svetište
Datoteka:Zaynab bint ali Shrine.jpg|[[Džamija Zajnab bint Ali]] u [[Damask]]u ([[Sirija]]), šijitsko svetište
Datoteka:A1 (13).jpg|[[Mauzolej imama Reze]] u [[Mašhad]]u ([[Iran]]), [[Imamizam|imamitsko]] svetište
Datoteka:حرم فاطمه معصومه 02.jpg|[[Mauzolej Fatime Masume]] u Komu (Iran), imamitsko svetište
Datoteka:Shah Abdol Azim6.jpg|[[Mauzolej Abdulazima Hasanija]] u [[Raj (Iran)|Reju]] (Iran), imamitsko svetište
Datoteka:Queen Arwa al-Sulayhi Masjid.jpg|[[Džamija kraljice Arve]] u [[Džibla (Jemen)|Džibli]] ([[Jemen]]), [[Ismailizam|ismailitsko]] svetište
Datoteka:Mausoleum Dawoodi Bohra Duwat, Burhanpur era.jpg|[[Dargah-e Hakimi]] u [[Buranpur]]u ([[Indija]]), [[Davudi Bohra|bohritsko]] svetište
</gallery>
</center>
 
== Grane ==
{{glavni|Pravci u islamu}}
Kroz [[Historija islama|historiju]], šijiti su se podijelili po pitanju [[Imam (šijitski islam)|imamata]]. Najveći ogranak šijitizma čine [[Imamizam|imamiti]], a potom slijede [[Zejdizam|zejditi]] i [[Ismailizam|ismailiti]]. Ove tri podgrupe slijede različitu liniju imamata.
 
[[Datoteka:Branch of Shi'a Islam.png|mini|center|800px|Historijsko grananje šijitizma]]
 
=== Imamiti ===
{{glavni|Imamizam}}
[[Imamizam|Imamiti]] (poznati i kao imamije, duodecimalisti, džaferije, dvanaesterci ili dvanaestnici), najbrojnija su šijitska grupa i stoga se pod terminom ''šijiti'' najčešće podrazumijevaju upravo oni. S druge strane, u određenim izdanjima ''imamiti'' se koriste kao sveobuhvatan termin za sve šijitske muslimane. Termin ''duodecimalisti'' je izveden iz doktrine vjerovanja u [[dvanaest imama]], odabranih od strane [[Alah]]a, dok termin ''džaferije'' (ili ''džafarije'') potječe od imena šestog imama [[Džafer es-Sadik|Džafara es-Sadika]] koji je razradio imamitsku [[Sudska praksa|sudsku praksu]]. Imamiti čine većinu među [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]] u [[Iran]]u (90[[%]]), [[Azerbajdžan]]u (85%), [[Bahrein]]u (70%), [[Irak]]u (65%) i [[Libanon]]u (65%).
 
==== IsmailitiDoktrina ====
[[Datoteka:Names of imameen.jpg|mini|desno|225px|Imena svih [[dvanaest imama]] stilizirana u obliku imena [[Ali]] ({{jez-ar|على}})]]
{{glavni|Ismailizam}}
Imamitska doktrina se temelji na [[Imamitska teologija|pet principa]], poznatih kao ''Usul al-Din'' (dosl. načela vjerovanja):<ref>{{cite book|last=Amir-Moezzi|first=Mohammad Ali|title=Shiʿite doctrine|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=[[Columbia University]]|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/shiite-doctrine|date=20. jula 2005}}</ref>
* [[Tavhid]] ([[monoteizam]]): Bog je jedan i jedini
* [[Islamski proroci|Nubuvet]] (poslanička misija): Božje slanje poslanika radi upute ljudskog roda
* [[Imam (šijitski islam)|Imamat]]: ciklus imama koji slijedi poslije ciklusa poslanika radi upute ljudima, imame kao upućivače kao i poslanike bira jedino Alah
* [[Adl]] (Božja pravda): koncept [[moral]]ne ispravnosti koji je zasnovan na [[Etika|etici]], [[Pravda|pravdi]] i jednakosti, te koji nalaže kažnjavanje za kršenje iste etike
* [[Šijitska eshatologija|Mead]] ([[eshatologija]]): događaji povezani za proživljenjem nakon smrti, [[sudnji dan]] i Božji sud
Ovi principi su drugačiji od onih koji su neophodni da bi se netko smatrao muslimanom. Imamat nije uključen u nužnosti vjere. Prema [[ajatolah]]u [[Abdul-Kasim Hoji|Hojiju]], osnovni principi vjerovanja svih muslimana su tavhid, nubuvet i mead koji podrazumijeva druge nužnosti poput [[Anđeli u islamu|meleka]]. Stoga, šijitska [[ulema]] pravi distinkciju kad su u pitanju principi vjerovanja imamitskih šijita u odnosu na ostale.
 
==== Knjige ====
Šijitizam ima bogatu i raznoliku literaturu koja pokriva sve aspekte islamske učenosti. Neki od najvažnijih naslova su:
* ''[[Nahdž al-Balaga]]'' ("Staza rječitosti"), zbirka [[Hutba|hutbi]], pisama i izreka imama [[Ali]]ja (autor kompilacije je [[Šarif Razi]])
* ''[[Al-Sahifa al-Sadžadija]]'', zbirka molitvi imama [[Zajn al-Abidin|Zajna al-Abidina]]
* ''[[Al-Kafi]]'', velika zbirka šijitskih [[hadis]]a od [[Al-Kolajni|Kolajnija]]
* ''[[Man la jahduruhu al-Fakih]]'', zbirka hadisa od [[ibn Babavajh]]a (poznat i kao šejh Saduk)
* ''[[Tahzib al-Ahkam]]'' i ''[[Al-Istibsar]]'', zbirke hadisa od šejha [[Abu Džafar al-Tusi|Tusija]]
* ''[[Vasail al-Šija]]'', zbirka hadisa od šejha [[Al-Hur al-Amili|al-Hura al-Amilija]]
* ''[[Bihar al-Anvar]]'', zbirka hadisa od šejha [[Muhamed-Baker Madžlisi|Madžlisija]], najveća šijitska zbirka te vrste (110 svezaka)
* ''[[Tafsir al-Mizan]]'', [[tafsir]] od alame [[Muhamed Husein Tabatabai|Tabatabaija]] (22 sveska)
 
==== Dvanaest imama ====
[[Dvanaest imama]] za imamite predstavljaju duhovne i političke nasljednike poslanika [[Muhamed]]a. Prema [[Imamitska teologija|imamitskoj teologiji]], nasljednik Muhameda je određena nepogrešiva ljudska individua koja pravedno upravlja ljudskom [[Ummet|zajednicom]], održava i tumači Božji zakon, uključujući i njegovo [[Ezoteričko tumačenje Kurana|ezoteričko značenje]]. Riječi i djela Muhameda odnosno imama su vodič i model za zajednicu u pogledu slijeđenja. Svaki od dvanaest imama je bio [[sin]] onog prethodnog, s izuzetkom [[Husein ibn Ali|Huseina ibn Alija]] koji je bio brat [[Hasan ibn Ali|Hasana ibn Alija]]. Dvanaesti i posljednji imam je [[Mahdi]], za kojeg imamiti vjeruju da je trenutno živ i da se nalazi u [[Okultacija (islam)|skrivenosti]].
 
==== Pravo ====
[[Islamsko pravo|Islamska pravna]] škola ([[mezheb]]) kod šijita naziva se [[Džaferijsko pravo|džaferijskom]]. Prema njoj, [[suna]] se smatra usmenom tradicijom [[Muhamed]]a kao i njena implementacija i tumačenje od strane imama. Postoje tri škole džaferijskog prava: [[Usulizam|usulitska]], [[Ahbarizam|ahbaritska]] i [[Šejhizam|šejhitska]]. Među njima, daleko najveća i najutjecajnija je usulitska škola. Imamiti koji ne slijede džaferijsko pravo su [[aleviti]], [[bektaši]] i [[kizilbaši]].
 
Džaferijski [[fikh]] se temelji na deset stupova koji su poznati kao ''[[Furu al-Din]]'' (dosl. pomoćnici vjere):
* [[Namaz (islam)|Namaz]]
* [[Post u islamu|Post]]
* [[Hadž]]
* [[Zekat]]
* [[Džihad]]
* [[Maruf]] (upućivanje drugih na dobro)
* [[Nahi an al-Munkar]] (odvraćanje drugih od zla)
* [[Hums]]
* [[Tavala]] (ljubav prema Božjim prijateljima)
* [[Tabara]] (Odricanje od Božjih neprijatelja)
 
Prema imamitima, definiranje i tumačenje islamskog prava je odgovornost [[Muhamed]]a i [[dvanaest imama]]. Budući da je dvanaesti imam u skrivenosti, dužnost islamske [[Ulema|uleme]] je da kroz upućivanje na islamske izvore, kao što su [[Kuran]] i [[hadis]], izvedu [[Fikh|pravne odluke]] unutar granica [[Islamsko pravo|islamskog zakona]] kako bi osigurala sredstva za rješavanje aktualnih pitanja iz islamske perspektive. Drugim riječima, ulema pruža starateljstvo nad islamskim pravom koje je definirano od strane Muhameda i dvanaest imama. Ovaj proces je poznat kao [[idžtihad]], a mudžtehidi su poznati kao [[Mardža|mardže]] i predstavljaju osobe zadužene za uputu. Druge [[Titula|titule]] koje rabi šijitska ulema su [[alame]], [[ajatolah]], [[hodžatoleslam]], itd.
 
=== Zejditi ===
{{glavni|Zejdizam}}
[[Zejdizam|Zejditi]] (poznati i kao peterci ili pentalisti) su sljedbenici šijitskog pravca nazvanog po [[Zejd ibn Ali|Zejdu ibn Aliju]]. Zejditi su najviše koncentrirani u [[Jemen]]u, gdje čine između 35% i 40[[%]] stanovništva.<ref name="PRC2009"/>
 
==== Doktrina ====
Zejditi poput [[Imamizam|imamita]] i [[Ismailizam|ismailita]] priznaju prvu četvericu imama, međutim, zejditi priznaju Zejda ibn Alija kao petog. Nakon njegove smrti, zejditi su tvrdili da bilo tko od nasljednika [[Hasan ibn Ali|Hasana]] i [[Husein ibn Ali|Huseina]] nakon ispunjenja određenih uslova može biti [[Imam (šijitski islam)|imam]]. Drugi poznati zejditski imami u historiji su bili [[Jahja ibn Zejd]], [[Muhamed al-Nafs al-Zakija]] i [[Ibrahim ibn Abdulah al-Kamil|Ibrahim ibn Abdulah]]. Po pitanju [[Islamsko pravo|islamskog prava]], zejditi slijede učenja Zejda ibn Alija koja su dokumentirana u njegovoj knjizi ''[[Madžmu al-Fikh]]''. [[Al-Hadi Jahja ibn al-Husein]], osnivač zejditske države u [[Historija Jemena|Jemenu]], usvojio je elemente pravne tradicije od [[Sunizam|sunitskog]] pravnika [[Abu Hanifa|Abu Hanife]], a kao rezultat toga danas se zejditska sudska praksa na neki način nastavlja paralelno s [[Hanefijski mezheb|hanefijskom]].
 
Zejditska doktrina imama ne pretpostavlja nepogrešivost imama, niti da oni primaju božanska uputstva. Također, oni ne vjeruju da imamat mora prelaziti s oca na sina nego da ga može održavati bilo koji [[sajed]], nasljednik koji potječe od imama Hasana ili Huseina (kao što je to bio slučaj nakon Hasana ibn Alija). [[Historija islama|Historijski]] gledano, zejditi smatraju da je [[Zejd ibn Ali|Zejd]] imao puno pravo naslijediti četvrtog imama jer je poveo pobunu protiv [[Omejadski Kalifat|Omejada]] zbog njihove [[Korupcija|korupcije]] i [[Tiranija|tiranije]]. Naime, [[Muhamed al-Bakir]] nije se uključio u političku akciju, a sljedbenici Zejda su vjerovali da se pravi imam mora boriti protiv korumpiranih vladara.
 
==== Kronologija ====
[[Datoteka:Idrisids-eng.PNG|mini|desno|225px|Teritorij države [[Idrisidi|Idrisida]], [[Zejdizam|zejditske]] dinastije u zapadnom [[Magreb]]u]]
Prva [[Zejdizam|zejditska]] dinastija bili su [[Idrisidi]], [[Arapi|arapsko]]-[[Berberi|berberski]] vladari koji su upravljali zapadnim [[Magreb]]om od [[788]]. do [[985]]. godine. Nazvani su po [[Idris I|Idrisu I]], utemeljitelju dinastije i praunuku [[Hasan ibn Ali|Hasana ibn Alija]]. Kasnije, potomci Idrisida vladali su dijelovima [[Sjeverna Afrika|Sjeverne Afrike]], [[al-Andalus]]a i [[Arabija|Arabije]].
 
Zejditsku državu [[864]]. u sjevernom Iranu ([[Gilan]]u, [[Dejlam]]u i [[Tabaristan]]u) uspostavili su [[Alavidi]] (Hasanidi i Huseinidi) i vladali su tim krajevima sve do [[928]]. kada su njihovog vođu svrgnuli [[Samanidska Monarhija|Samanidi]]. Približno četrdeset godina poslije, njihova država pod Hasanidima ponovo je zaživjela u Gilanu i održala se do [[1126]]. godine. Kasnije, tokom [[12. vijek|12.]] i [[13. vijek]]a, sjevernoiranski zejditi priznali su zejditske imame iz [[Jemen]]a, ili rivalske zejditske imame iz Irana.
 
Tokom [[9. vijek|9.]] i [[10. vijek]]a, zejditske dinastije uključivale su [[Bujidska Monarhija|Bujide]] (samo prvotno) u [[Iran]]u i [[Mezopotamija|Mezopotamiji]], kao i vladare [[Al-Jamama|al-Jamame]] (centralna [[Arabija]]) iz plemena [[Banu Uhaidir]]. [[Al-Hadi Jahja ibn al-Husein|Al-Hadi Jahja]], vođa jemenske zejditske zajednice, preuzeo je titulu [[kalif]]a i [[890-ih]] u [[Sada|Sadi]] utemeljio zejditski imamat. Njegova dinastija [[Rasidi|Rasida]] održala se sve do [[1962]]. kada je [[Sjevernojemenski građanski rat|državnim udarom]] svrgnut posljednji zejditski imam.
 
Prvotni jemenski zejditi bili su iz [[Džaruditi|džaruditskog klana]], međutim, uz sve veću interakciju s [[Hanefijski mezheb|hanefijskim]] i [[Šafijski mezheb|šafijskim]] obredima [[Sunizam|sunitskog islama]], došlo je do jačanja [[Sulejmaniti|sulejmanitskog]], [[Tabiriti|tabiritskog]], [[Butriti|butritskog]] i [[Salihiti|salihitskog klana]]. Zejditi danas čine drugu najveću vjersku grupu u Jemenu, odnosno od 35% do 40[[%]] ukupne populacije,<ref name="PRC2009"/> dok [[Imamizam|imamiti]] i [[Ismailizam|ismailiti]] čine od 2% do 5[[%]] stanovništva. Procjenjuje se da u susjednoj [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]] živi preko 1,000.000 zejdita, i to primarno u zapadnim pokrajinama. Najistaknutiji zejditski pokret današnjice su [[husiti]], poznati i pod imenom ''Šabab al-Muminin'' (dosl. mladi vjernici) ili ''Ansaralah'' (dosl. Božji pomagači), koji od [[2015]]. sudjeluje u [[Jemenski građanski rat (2015–)|Jemenskom građanskom ratu]].
 
=== Ismailiti ===
{{glavni|Ismailizam}}
[[Datoteka:Qazvin - Alamout Castle3.jpg|mini|desno|225px|[[Alamutska tvrđava]] u [[Iran]]u, srednjovjekovno uporište [[nizari]]ta]]
[[Datoteka:Ismaili Center, Dushanbe, Tajikistan.JPG|mini|desno|225px|[[Nizari]]tski ismailitski centar u [[Dušanbe]]u ([[Tadžikistan]])]]
[[Datoteka:Majlis in a mosque.jpg|mini|desno|225px|Zajednica [[Alavi Bohra|alavitskih bohrita]] u [[Indija|Indiji]]]]
[[Ismailizam|Ismailiti]] (ili ismailije) su nazvani na temelju njihovog prihvaćanja [[Ismail ibn Džafar|Ismaila ibn Džafara]] kao Bogom imenovanog duhovnog nasljednika (imama) [[Džafer es-Sadik|Džafara es-Sadika]], po čemu se razlikuju od [[Imamizam|imamitskih]] šijita koji prihvaćaju imamat [[Musa al-Kazim|Muse al-Kazima]], mlađeg Ismailovog brata kao istinskog imama.
 
Poslije smrti (ili kako neki vjeruju [[Okultacija (islam)|skrivenosti]]) [[Muhamed ibn Ismail|Muhameda ibn Ismaila]] u [[8. vijek]]u, učenja ismailizma su se dalje transformirala u današnji sistem vjerovanja, s eksplicitnim naglaskom na dublje tj. ezoteričko značenje vjere ([[Batin (islam)|batin]]). Polarizacijom na [[Zahir (islam)|zahirsku]] [[Ahbarizam|ahbaritsku]] i racionalističku [[Usulizam|usulitsku školu]], šijitizam se razvijao u dva odvojena pravca: metaforički orijentirani ismailitski pravac fokusirao se na mistični put i prirodu Boga odnosno božansku manifestaciju u ličnosti imama vremena kao Lica Božjeg, dok se zahirski nastrojeni imamitski pravac više fokusirao na božanski zakon ([[Islamsko pravo|šerijat]]) odnosno djela i izreke [[Muhamed]]a i njegovih nasljednika [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajta]] koji su kao imami bili vodiči i svjetlost do Boga.
 
Ismailiti se danas dijele na nekoliko podgrupa, među kojima je najveća [[nizari]]tska zajednica (često sinonim za ismailite), sastavljena od sljedbenika [[Aga-han]]a (titula). Druga velika ismailitska podgrupa su [[Davudi Bohra|bohriti]] koje kao predstavnik skrivenog imama predvodi [[Daj al-Mutlak]] (također titula). Iako postoji više drugih ogranaka s izuzetno različitim praksama, velik dio duhovne teologije ostao je isti od vremena ranih imama. Tokom posljednjih nekoliko [[Vijek|vjekova]], ismailiti su uglavnom bili [[Historija Irana|iransko]]-[[Historija Indije|indijska]] zajednica,<ref>Nasr (2006), str. 76.</ref> s manjim grupama raštrkanim po [[Sirija|Siriji]], [[Jordan]]u, [[Palestina (država)|Palestini]], [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]], [[Jemen]]u, [[Uzbekistan]]u, [[Tadžikistan]]u, [[Kina|Kini]], [[Istočna Afrika|Istočnoj]] i [[Južna Afrika (regija)|Južnoj Africi]], danas njihove imigrantske zajednice žive i u [[Evropa|Evropi]], [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]], [[Australija|Australiji]], te na [[Novi Zeland|Novom Zelandu]].<ref>Daftary, Farhad (1998). ''A Short History of the Ismailis''. Edinburgh: [[Edinburgh University Press]], str. 1-4, ISBN 9780748606870</ref>
 
==== Ismailitski imami ====
Nakon smrti [[Ismail ibn Džafar|Ismaila ibn Džafara]], mnogi ismailiti su vjerovali da će se jednog dana vratiti [[mesija]]nski [[Mahdi]] (prema njima [[Muhamed ibn Ismail]]) i uspostaviti [[Pravda|pravdu]]. Jedna njihova podgrupa bili su nasilni [[karmati]] s uporištem u [[Bahrein]]u. Nasuprot tome, neki ismailiti vjeruju da se [[Imam (šijitski islam)|imamat]] nastavio i da su imami bili skriveni odnosno da su još uvijek komunicirali i učili svoje sljedbenike putem mreže [[Davet|dava]] misionara.
 
Godine [[909]]. [[Ubaid Alah al-Mahdi Bilah]], tadašnji nosilac ismailitskog imamata, utemeljio je [[Fatimidski Kalifat]] i tokom ovog perioda formirane su tri linije imama. Prva grana, danas poznata kao [[Druzi]], počela je s [[Al-Hakim bi-Amr Allah|al-Hakimom bi-Amr Alahom]] (r. [[985]]). Ovaj fatimidski kalif postao je vladar sa svega 11 godina i tokom njegove vlasti zabilježeni su veliki progoni, netipični za inače [[Sloboda religije|vjerski tolerantnu]] državu. Kada se [[1021]]. njegova [[mazga]] vratila bez njega i s tragovima krvi, vjerska grupa koja se formirala tokom njegovog života odvojila se od glavne struje ismailizma i nije priznala njegovog nasljednika. Kasnije poznati kao Druzi, ta grupa vjeruje da je al-Hakim [[inkarnacija]] Boga i u svetim tekstovima najavljeni [[Mahdi]] koji će se jednog dana vratiti i provesti pravdu u svijetu. Grupa se kasnije odvojila od ismailizma jer je razvila vrlo neuobičajene doktrine na temelju kojih se danas klasificira odvojeno i od ismailizma i [[islam]]a.<ref>Daftary (1998), str. 106-108.</ref>
 
Druga podjela nastupila je nakon smrti [[Al-Mustansir (fatimidski kalif)|al-Mustansira]] [[1094]]. godine, fatimidskog kalifa čija je vladavina bila duža od bilo kojeg drugog kalifa u [[Historija islama|islamskoj historiji]]. Nakon što je preminuo, stariji sin [[Nizar ibn al-Mustansir|Nizar]] sukobio se s bratom [[Al-Musta'li|al-Mustalijem]] oko političke i duhovne kontrole dinastije. Nizar je naposljetku poražen i zatvoren, no prema nizaritskoj tradiciji, njegov sin je pobjegao u [[Alamut]] gdje su ga prihvatili iranski ismailiti. Od tada, [[nizari]]tska zajednica priznaje tzv. žive imame.
 
Sami [[mustali]]ti (nazvani po al-Mustaliju) u [[Egipat|Egiptu]] kasnije su se podijelili na [[Tajibiti|tajibite]] (glavna podgrupa su [[Davudi Bohra|bohriti]]) i [[Hafiziti|hafizite]]. Prvi su tvrdili da su [[Abul-Kasim al-Tajib]] (sin [[al-Amir]]a) i imami koji su ga slijedili bili prisiljeni otići u period anonimnosti (''Davr-e Satr'') i imenovali su [[Daj al-Mutlak]]a da vodi zajednicu, na sličan način kao što su rani ismailiti činili nakon smrti [[Muhamed ibn Ismail|Muhameda ibn Ismaila]]. S druge strane, hafiziti su tvrdili da je imam bio vladajući fatimidski kalif, a njihova zajednica nestala je raspadom [[Fatimidski Kalifat|Fatimidskog Kalifata]].
 
==== Stupovi ====
Ismailiti su kategorizirali svoju praksu koja je poznata kao [[Sedam stupova ismailizma|sedam stupova]]:
* [[Velaja]] (vodstvo)
* [[Taharet|Tahara]] (čistoća)
* [[Namaz (islam)|Namaz]] (molitva)
* [[Zekat]] (milostinja)
* [[Post u islamu|Saum]] (post)
* [[Hadž]] (hodočašće)
* [[Džihad]] (borba)
 
==== Suvremeno vodstvo ====
[[Datoteka:His Highness the Aga Khan (15760993697) (cropped).jpg|mini|desno|225px|[[Aga-han IV]], imam [[nizari]]ta (najveće [[Ismailizam|ismailitske]] zajednice)]]
[[Nizari]]ti pridaju značaj naučnoj instituciji zbog postojanja tzv. živućeg imama. Njihov imam definira [[islamsko pravo]] i njegovo uputstvo može se razlikovati od prethodnih imama, s obzirom na različita vremena i okolnosti. Od [[1957]]. imam nizaritskih ismailita je Karim al-Huseini [[Aga-han IV]]. Nizaritska imamska linija nastavila se do danas kao neprekinuta linija.
 
Kod [[Davudi Bohra|bohrita]], božansko vodstvo nastavilo se kroz instituciju [[Daj al-Mutlak]]a (neograničenog misionara). Prema njihovoj tradiciji, prije nego što je posljednji imam [[Abul-Kasim al-Tajib|al-Tajib]] otišao u izolaciju, njegov otac [[al-Amir]] uputio je [[Arva al-Sulajhi|al-Huru al-Maliku]] (jemenska kraljica) da imenuje zamjenika tj. neograničenog misionara koji će kao imamov zastupnik imati punu nadležnost za upravljanje zajednicom u svim pitanjima, duhovnim i svjetovnim, sve dok mustalitsko-tajibitska linija imama biva u izolaciji (''Davr-e Satr''). Tri [[mustali]]tske bohritske grane ([[Davudi Bohra|davuditi]], [[Alavi Bohra|alaviti]] i [[Sulejmani Bohra|sulejmaniti]]) razlikuju se po tumačenju tko je trenutni neograničeni misionar.
 
== Druge doktrine ==
Linija 294 ⟶ 406:
 
=== Doktrina o dovi ===
Molitva ili dova kod šijita zauzima važno mjesto kao što je [[Muhamed]], opisuje kao oružje vjernika. Zapravo, dova se smatra nečim što je posebnost šijitske zajednice u određenom smislu. Naravno, izvođenje dova kod šijita ima poseban [[ritual]]. Zbog ovoga, postoji mnogo knjiga o uslovima molitve među šijitima. Većina moljenja (dova) je prebačena iz Muhamedovog [[Ehli-bejt|Ahl al-Bajta]]a (poslanikova porodica), a potom i mnoge knjige koje sadrže autentična učenja Muhameda i njegove porodice prema šijitima. Prvaci vjere kod šijita uvijek su pozivali svoje sljedbenike da recituju dove.<ref>Al Muzaffar (1989), str. 50-51.</ref>
 
== Povezano ==
Linija 303 ⟶ 415:
 
== Vanjske veze ==
{{Commonscat|Shiism}}
* [http://ShiaTvOnline.com Library of Shia Muslims Videos]
* [http://www.shafaqna.com Shafaqna: International Shia News Agency]
Linija 311 ⟶ 422:
* [http://www.patheos.com/Library/Shia-Islam.html Patheos Library – Shi'a Islam]
* [http://www.shiasource.com/ Shiasource.com]
;Ostali projekti
{{WProjekti
|commonscat = Shiism
|commonscatsh = Šijitizam
|wječnik = šijitizam
}}
 
{{Normativna kontrola}}