Razlike između izmjena na stranici "Rat u istočnoj Ukrajini"

Dodano 8 bajtova ,  prije 2 godine
nema sažetka uređivanja
'''Rat na istoku Ukrajine''' ({{lang-uk|Війна на сході України}}) ili '''Oružani sukob na istoku Ukrajine''' ({{lang-ru|Вооружённый конфликт на востоке Украины}}), poznat i kao '''Velikoruska agresija protiv Ukrajine''' (ukrajinski ''Aгресія великої Росії проти України''), je [[rat|oružani sukob]] koji se od proljeća 2014. u istočnim područjima [[Ukrajina|Ukrajine]] vodi između ukrajinskih vojnih i paravojnih formacija na jednoj, te pro-[[Rusija|ruskih]] [[separatizam|separatističkih]] paravojnih formacija samoproglašene [[Donjecka Narodna Republika|Donjecke Narodne Republike]] i [[Luganska Narodna Republika|Luganske Narodne Republike]] (od maja udruženih u [[Federativna Država Novorusija|Federativnu Državu Novorusiju]]) na drugoj strani. Do sukoba je došlo nekoliko mjeseci nakon što je na tzv. [[evromajdan]]skim protestima svrgnut dotadašnji pro-ruski predsjednik [[Viktor Janukovič]] te uspostavljena nova pro-[[Zapadni svijet|zapadna]] i pro-[[Evropejstvo|evropska]] vlada na čelu sa predsjednikom [[Aleksandar Turčinov|Aleksandrom Turčinovom]] i [[Arsen Jacenjuk|Arsenom Jacenjukom]]. U dijelovima istočne Ukrajine se nova vlada smatrala "pučističkom" i nelegitimnom, te su se počeli formirati paralelni organi vlasti sa vlastitim naoružanim [[milicija]]ma, a što je koincidiralo sa [[Pristupanje Krima Ruskoj Federaciji|priključenjem Krima Rusiji]].
 
Sukob je formalno započeo 7. aprila kada je Turčinov objavio pokretanje "[[antiterorizam|antiterorističke]] operacije" sa ciljem da se na istoku Ukrajine uspostavi "ustavni poredak". To je za posljedicu imalo niz oružanih incidenata koji su relativno brzo eskalirali u oružane sukobe širih razmjera, pri čemu je ukrajinska vlada počela protiv pobunjenika počela koristiti [[oklopne jedinice]], [[artiljerija|artiljeriju]] i [[ratno zrakoplovstvo]]. Ukrajinske snage su od juna do početka jula uspjele pobunjenike potisnuti iz nekoliko njihovih važnih uporišta kao što su luka [[Mariupolj]] i gradovi [[Slavjansk]] i [[Kramatorsk]]. Sukob je dodatno eskalirao sa [[Malaysian Airlines let 17|obaranjem malezijskog putničkog aviona]] u julu 2014. pri čemu je stradalo nekoliko stotina državljana [[Evropska unija|Evropske unije]]. Do sredine augusta su ukrajinske snage napredovale nadomak glavnih pobunjeničkih uporišta - gradova [[Donjeck]] i [[Lugansk]], ali su u drugoj polovici augusta, nakon pobunjeničke kontraofenzive koja ih je odbacila sa ruske granice, prisiljene na povlačenje uz teške gubitke; ukrajinske vlasti to tumače otvorenom intervencijom oružanih snaga susjedne Rusije na strani pobunjenika. Dana [[5. 9.]] potpisano je primirje u [[Minsk]]u koje je zaustavilo veće borbe, ali su sporadični okršaji nastavljeni narednih mjeseci, iako manjim intenzitetom. Do nove eskalacije je došlo u januaru 2015. kada su novorusijske snage u [[Druga bitka za Donjecki aerodrom|žestokim borbama]] zauzele [[Donjecki aerodrom]] te pokrenule ofanzivu koja još uvijek traje. Dana 12. februara 2015. su čelnici Rusije, Ukrajine, [[Francuska|Francuske]] i [[Njemačka|Njemačke]] potpisali sporazum pod imenom [[Minsk II]], temeljem koga bi se trebalo uspostaviti [[primirje]] odnosno stvoriti preduvjeti za političko rješenje sukoba. Primirje je formalno stupilo na snagu tri dana kasnije, ali nije spriječilo žestoke borbe za željezničko čvorište [[Debaljcevo]] gdje se veliki broj ukrajinskih snaga nalazio u okruženju. Ukrajinski dužnosnici su optužili Moskvu da ratom želi stvoriti [[velikaRuski Rusijairedentizam|velikuVeliku Rusiju]].
 
Rat u istočnoj Ukrajini je doveo je do smrti od gotovo 10.000 osoba, oko 2,3 miliona [[Izbjeglice|izbjeglica]] ili raseljenih osoba, oko 1,5 milijuna pothranjenih i do velikih razaranja kod civilnog stanovništva, kao i trećim ratom u Europi 21. vijeka u koji je umiješana Ruska Federacija, te se smatra najvećim oružanim sukobom u modernoj Evropi nakon [[Jugoslavenski ratovi|ratova u bivšoj Jugoslaviji]] i [[Prvi čečenski rat|prvog]] i [[Drugi čečenski rat|drugog čečenskog rata]]. Ukrajinskom [[Teritorijalni integritet|teritorijalnom integritetu]] je u sukobu moralnu, političku, diplomatsku, a na kraju i vojno-logističku podršku dao [[Zapadni blok]] na čelu sa [[SAD]], EU i [[NATO]]-om, a navodna ruska podrška je iskorištena kao povod za sveobuhvatne [[ekonomske sankcije]] protiv Rusije kakve nisu zabilježene od vremena [[Hladni rat|hladnog rata]].
Odnosi Ukrajine i Rusije u 21. stoljeću bili su promjenjivi. Dio tenzija pripisuje se Putinovom planu da uključi Ukrajinu u [[Euroazijska unija|Euroazijsku uniju]], koja je 2014. naposlijetku stvorena tek od Rusije, [[Kazahstan]]a i Bjelorusije, nakon što se nova proeuropska vlada u Kijevu radije odlučila za EU.<ref>{{cite web|title=''Russia and 2 Neighbors Form Economic Union That Has a Ukraine-Size Hole''| url=http://www.nytimes.com/2014/05/30/world/europe/putin-signs-economic-alliance-with-presidents-of-kazakhstan-and-belarus.html?_r=0| publisher=[[New York Times]]| date=29.5. 2014| author=Neil MacFarquhar}}</ref> Još 2001., Vladimir Putin je tadašnjem ukrajinskom predsjednik, [[Leonid Kučma|Leonidu Kučmi]], dao do znanja da će Ukrajina dobivati ruski plin po niskoj cijeni ako se pridruži uniji Rusije i [[Bjelorusija|Bjelorusije]], a "visoku ako će se ponašati kao zapadnoeuropska zemlja".{{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 173}} Potkraj 2003., čak se pojavila kriza kada je Rusija počela graditi nasip kroz [[Azovsko more]], koji je prijetio priključiti i ukrajinski [[otok Tuzla|otok Tuzlu]]. Kriza je razriješena kada je Kučma pristao da Ukrajina ostane u "jedinstvenom ekonomskom području" sa Rusijom.{{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 173}} Putinovo nastojanje da ukrajinska orijentacija ostane prema istoku dovela je do toga da je otvoreno stao na stranu proruskog kandidata [[Viktor Janukovič|Viktora Janukoviča]], čak i prije preliminarnih izbora za predsjednika 2004. Nakon sumnje u regularnost izbora, već tada su se javile snažne proeuropske struje: oko pola milijuna ljudi je prosvjedovalo u Kijevu u znak podrške proeuropskom kandidatu [[Viktor Juščenko|Viktoru Juščenku]]. Kada je Vrhovni sud odredio nove izbore, Putin je izjavio da se radi o "opasnom presedanu koji prijeti destabilizirati postosvjetski prostor".{{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 174}} Na kraju, Putin je morao prihvatiti nove izbore, na kojima je pobjedio Juščenko. Nova premijerka, [[Julija Timošenko]], je izjavila da je Ukrajina spremna sudjelovati u ruskom "ekonomskom pojasu" dok god to ne spriječava njenu zemlju da se pridruži Zapadu, dakle [[Svjetska trgovinska organizacija|Svjetskoj trgovinskoj organizaciji]], EU, a možda i [[NATO]] savezu.{{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 174}} Nova ukrajinska vlada našla se u raznim problemima, koji su pojačani kada je Putin 2006. povećao cijenu [[plin]]a Ukrajini sa 50$ na 220-230$ po kubičnom metru. Iako se takva odluka pravdala tržišnim razlozima, cijena plina za prorusku Bjelorusiju i [[Pridnjestrovlje]] je ostala ista. Juščenko je prijetio povećati cijene ruskim vojnim bazama na [[Krim]]u, nakon čega je Putin zaprijetio preispitivanju vlasništva cijelog poluotoka.{{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 175}}
 
Zapad je u [[Nova Rusija|Novoj Rusiji]] pronašao paralele sa ruskim intervencijama u stvaranju Pridnjestrovlja u Moldaviji i [[Južna Osetija|Južnoj Osetiji]] i [[Abhazija|Abhaziji]] u Gruziji, kao i u [[Nagorno-Karabah|Nagorno-Karabahu]] u [[Azerbajdžan]]u, u kontekstu šire moskovske politike "[[smrznuti sukob|smrznutih sukoba]]" koji se mogu bilo kada ponovno aktivirati te tako osigurati ruski utjecaj nad politikom neke države.<ref>{{cite web| title=''Ukraine crisis: 'Frozen conflicts' and the Kremlin''| author=Patrick Jackson| date=15.9. 2014| publisher=[[BBC News]]| url=http://www.bbc.com/news/world-europe-29078541}}</ref> Ukrajinski premijer Jacenjuk optužio je Putina da pokušava stvoriti novi "krnji [[SSSR]]".<ref>{{cite web|title=''PM Yatsenyuk: Ukraine depends on NATO protection''| publisher=Xinhua| url=http://news.xinhuanet.com/english/video/2014-09/13/c_133640792.htm| date=13.9. 2014}}</ref> Ukrajinski dužnosnici su optužili Moskvu da ratom želi stvoriti [[velikaRuski Rusijairedentizam|velikuVeliku Rusiju]]. Veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj, Oleksandr Levčenko, je tako izjavio kako Putinove metode podsjećaju na "[[Slobodan Milošević|Miloševićevu]] ideju stvaranja [[Velika Srbija|velike Srbije]] početkom 90-ih godina".<ref>{{cite web|title= ''Ukrajinski veleposlanik: Putin ima ideju stvaranja velike Rusije, baš kao što je Milošević želio veliku Srbiju''| publisher=index.hr| url=http://www.index.hr/vijesti/clanak/ukrajinski-veleposlanik-putin-ima-ideju-stvaranja-velike-rusije-bas-kao-sto-je-milosevic-zelio-veliku-srbiju/733732.aspx|author=Martina Pauček Šljivak| date=13.3. 2014}}</ref>
 
Drugi se ne slažu te smatraju da je krajnji cilj Rusije spriječiti eventualni ulazak Ukrajine u NATO, iako je NATO svojedobno još 2008. odbio njeno članstvo.<ref>{{cite web| title=''That time Ukraine tried to join NATO — and NATO said no''| author=Adam Taylor|date=4.9. 2014| publisher=[[Washington Post]]| url=http://www.washingtonpost.com/blogs/worldviews/wp/2014/09/04/that-time-ukraine-tried-to-join-nato-and-nato-said-no/}}</ref>