Razlike između izmjena na stranici "Latinski jezik"

Dodan 1 bajt ,  prije 2 godine
nema sažetka uređivanja
m/м (sredjivanje)
 
'''Latinski jezik''' (''lingua Latīna'') je "izumrli" [[Indoevropski jezici|indoevropski jezik]]; pripada [[kentum|kentum-grupi]]. Njime su govorili [[Latini]], [[Itali|italsko]] pleme koje je živelo u pokrajini [[Lacij (antički)|Latium]], u kojoj se nalazio [[Rim]]. Glavne [[fonetika|fonetske]] osobine latinskog jezika su: gubljenje kratkih [[vokal]]a u srednjim [[slog]]ovima, [[monoftongizacija]] [[diftong]]a (incido : caedo), uprošćavanje konsonantskih grupa (locus < stlocus). [[Morfologija|Morfološke]] crte: gubljenje [[dual]]a, [[optativ]]a (optativ se slio s [[konjunktiv]]om), [[aorist]]a i [[medij]]a. U [[sintaksa|sintaksi]]: [[subordinacija]], [[hipotaksa]], tj. zavisne [[rečenica|rečenice]] se podređuju glavnoj rečenici, [[slaganje vremena]], rečenična [[intonacija]] se odlikuje naglašavanjem [[glagol]]a koji je stajao obično na kraju rečenice. U leksici ima dosta reči iz ostalih italskih jezika i iz [[grčki jezik|grčkog]], te manje iz [[etrurski jezik|etrurskog]] i [[keltski jezikjezici|keltskog]].
 
U izvornom latinskom jeziku ''c'' se izgovaralo kao ''k'' (Cicero = [[Kikeron|Kikero]]), ''t'' kao ''t'' (amicitia = amikitia), ''s'' — kao ''s'' (rosa). Međutim, danas se lat. tekstovi čitaju na različite načine: Cicero se izgovara kao; Cicero, Čičero, Sisero; amicitia — kao: amicicia, amičicia, amisisia; rosa — kao roza itd.