Weimarska Republika – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 5:
== Kontrolisana revolucija ==
 
Od [[1916]]. pa nadalje [[Njemačko carstvo|Njemačkim Carstvom]] iz [[1871]]. efektivno je vladala vojska, vođena od strane Oberste Heeresleitung (OHL, vrhovne vojne komande) sa komandantom štaba, Paulom von Hindenburgom. Kada je postalo jasno da je [[Prvi svjetski rat]] izgubljen, vrhovna komanda (OHL) je zahtijevala da se uspostavi civilna vlada. Svaki pokušaj da se rat nastavi, nakon što je [[Bugarska]] napustila [[Centralne sile]], samo bi uzrokovao da [[njemačka|njemačke]] teritorije budu okupirane. Novi Reichskanzler Princ Max von Baden je stoga ponudio primirje američkom predsjedniku Vudro Vilsonu 3. oktobra [[1918]]. Dalje 28. oktobra [[1918]], [[ustav]] iz [[1871]]. je izmijenjen da bi od [[Reich]]aReicha napravio parlamentarnu demokraciju, koja nije postojala pola vijeka: ubuduće je kancelar bio odgovoran Reichstagu, a ne caru kao do tada.
 
Tadašnji plan da se [[Njemačka]] transformiše u ustavnu monarhiju, sličnu [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], ubrzo je zastario, kako je zemlja klizila u stanje potpunog haosa. [[Njemačka]] je bila preplavljena vojnicima koji su se vraćali sa fronta, mnogi od njih bili su ranjeni fizički ili psihološki, ili na oba načina. Nasilje je bilo rašireno, sa tučama koje su izbijale i između ljevičarskih grupa na sahranama koje su ubijali desničarski protivnici.
 
Pobuna je izbila kada je 29. oktobra vojska bez konsultacije sa vladom naredila pokret [[njemačka|njemačkoj]] floti – pokret koji ne samo da je bio potpuno beznadežan, već je bilo sigurno da bi zaustavio i mirovne pregovore. Kada je vojska uhapsila oko 1000 mornara, i dala da se prebace u Kil, lokalna buna pretvorila se u globalnu pobunu, koja se brzo raširila po većem dijelu [[Njemačka|Njemačke]]. Drugi mornari, a onda i radnici, solidarisali su se sa uhapšenima, započeli su da biraju radničke i vojne sovjete, po modelu sovjeta iz Ruske revolucije [[1917]]. i preuzeli su vojnu i civilnu vlast u mnogim gradovima. 7. novembra je revolucija stigla do Minhena, i Ludvig III od Bavarske je pobjegao.