Dezitijati – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 1:
'''Dezitijati''', Desitijati, ili Desidijati, kako bilježe drevni rimski hroničari), su [[Iliri|Ilirsko]] pleme koje je naseljavalo dijelove [[Srednja Bosna|Centralne Bosne]].
 
Sama etimologija naziva ovog plemena je još neutvrđena, ali bi se jezički i konceptualno mogla povezati sa riječi koja se kolokvijalno koristi u južnoslavenskim jezicima - "dasa", kao i sa albanskom riječi "dash", što znači "ovan", tražeći analogiju kako u jednoj od glavnih privrednih grana Ilira tog vremena (stočarstvo), tako i konotaciju na ratobornost, koja se povezuje sa pojmovima "ovan" i "dasa". Slična analogija postoji i kod albanološkog pristupa u objašnjenju naziva plemena [[Dalmati]] ili Delmatae, gdje se porijeklo riječi pripisuje albanskoj riječi za ovcu -"delme". Neizostavno je potražiti i potencijalne etimologije ilirskih riječi u dominantnim jezicima tog vremena, grčkom i latinskom. Tako u grčkom jeziku imamo riječ "dasos", što znači "šuma", ali i "deisi" - "molitva". Najsličnije riječi u latinskom jeziku jesu "desido"-"nastaniti/naseliti se", i "desitus", množina od "desino", što znači "napustiti". U potrazi za latinskom etimologijom naziva Daesitiates, potrebno je utvrditi da li je ovaj ili sličan naziv zabilježen u istoriji prije nego što je latinski jezik mogao izvršiti bilo kakv uticaj na ilirski jezik, tj. prije značajnijeg kontakta između Rimljana i Ilira. Naravno, za sigurniju jezičku kvalifikaciju, potrebno bi bilo provesti daleko opširnije etno-lingvističke komparativne studije, koje bi trebale uključiti ne samo detaljniju i opsežniju analizu jezika prisutnih na teritoriji nekad nastanjenoj Ilirma ([[grčki jezik|grčki]], [[latinski jezik|latinski]], [[albanski jezik|albanski]] i [[slavenski jezici]]) nego i sve druge koji su mogli na bilo koji način biti prisutni na tom tlu.
== Istorijski razvoj ==
Interpretacija arheološkog materija otkrila je intenzivan život i dinamičan razvoj na tačno određenom dijelu Bosne, na kojem je uočena značajna srodnost u trajanju oko jednog milenijuma (počevši od oko 1200. g. p.n.e. pa sve do kraja stare ere). Srodnost se vidi u: obliku naselja, načinu sahranjivanja, izrađevinama od metala i keramike. Taj prostor je oko gornjih, a djelimično i srednjih tokova rijeka [[Rijeka Bosna|Bosne]] sa dolinom [[Lašva (rijeka)|Lašve]] i [[Vrbas]]a, i planinskih predjela između i oko ovih riječnih dolina.<ref name="Leksikon">{{Cite web |url=https://de.scribd.com/document/132786670/Arheoloski-leksikon-BIH-tom1 |title=Desitijati |work= Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Uočena srodnost materijalne i duhovne kulture omogućila je da se utvrdi postojanje jedne dosta homogene ljudske zajednice koja je dobila naziv srednjobosanska kulturna skupina. Nosioci te skupine u istoriji su poznati pod imenom Desitijati.
 
Ovaj prostor bio je u neolitu domovina pripadnika poznate [[Butmirska kultura|Butmirske kulture]]. U [[eneolit|eneolit]]u i na početku bronzanog doba predjele naseljavaju pripadnici [[Vučedolska kultura|Vučedolske kulture]], donoseći obradu metala kao novu fazu u razvoju. I upravo je prostor srednje Bosne bogat brojnim rudama, što je bilo primaljivo za doseljenike i važan uslov daljnjeg razvoja. Nalazi [[Srednjebosanska kulturne grupa|srednjebosanske kulturne skupine]] pokazuju veliku ekspanzivnost krajem drugog milenijuma stare ere. Najveća nalazišta su [[Debelo Brdo (Sarajevo)]], [[Gradina Varvara (Prozor)|Velika gradina Varvara]] na izvoru rijeke Rame i [[gradina Pod kod Bugojna]].<ref name="Basler">{{Cite web |url=https://de.scribd.com/doc/177015405/Kulturna-Istorija-BiH |title= Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE |work= Veselin Masleša, Sarajevo, 1966 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
Kulturni ekonomski razvoj doveo je u VII stoljeću i do političke organizovanosti Desitijata. <ref name="ČovićIliri">{{Cite web |url= https://socidoc.com/download/od-butmira-do-ilira-borivoj-ovi-sarajevo-1976-latinica_5a0a9d45d64ab280f65babcb_pdf |title= Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA |work= Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
=== Ustanak protiv Rimljana ===
Desitijati su poznati po podizanju Velikog Ilirskog ili Sve Ilirskog ili [[Batononski ustanak|Batonovog]] (vođa ustanka) ustanka protiv [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu||Rimske uprave]] u ovim krajevima.
Linija 13 ⟶ 20:
Batonov ustanak je najžešći protiv rimske uprave u ovim krajevima i posljednji je koji je Ilirsko stanovništvo podiglo. Slijedio je period pacifikacije i dugotrajni proces romanizacije.<ref name="Mesihović">{{Cite web |url= http://www.ff-eizdavastvo.ba/books/sm-rimski_vuk_i_ilirska_zmija.posljednja_borba.pdf |title= Salmedin Mesihović -RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba |work=Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
== Reference ==
{{reference|2}}
 
[[Kategorija:Ilirska plemena u Bosni i Hercegovini]]