Srednjovjekovni latinski jezik – razlika između verzija

Srednjovjekovni latinski prije svega bio je [[jezik]] malog broja [[obrazovanje|učenih]] ljudi - [[lingua franca]] kojim su oni međusobno komunicirali. To je bio i [[liturgija|liturgijski jezik]] [[Halkedonsko vjerovanje|kalcedonskog kršćanstva]] i [[Katolička crkva|katoličke crkve]], ali i jezik [[nauka|nauke]], [[literatura|literature]], [[zakon]]odavstva i [[administracija|administracije]]. I pored toga što su većina njegovih govornika i korisnika bili [[svećenik|svećenici]] ili ljudi stasali unutar [[crkva|crkve]], srednjovjekovni latinski ne treba brkati sa [[crkveno latinski|crkveno latinskimcrkvenolatinski]]m.<ref name=brit/>

Ne postoji stvarni konsenzus o točnoj [[granica|granici]] kad završava [[Klasični latinski|klasični latinski]] i započinje srednjovjekovni latinski. Pojedini [[lingvistika|lingvisti]] smatraju da se pojavio zajedno sa usponom rano[[crkveno latinskicrkvenolatinski|crkveno latinskogranocrkvenolatinskog]] sredinom [[4. vijek]]a, a po drugima se to dogodilo tek početkom [[5. vijek]]a, dok neki smatraju da se to desilo kad se počelo [[pisanje|pisati]] [[romanski jezici|romanskim jezicima]] umjesto [[latinski jezik|latinskim]] dakle negdje tek početkom [[10. vijek]]a.<ref name=brit/>