Damnatio memoriae – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Komentar na izjave autora
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Komentar na tekst autora
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 11:
* Početkom 90-ih godina u Hrvatskoj je srušeno preko 3000 antifašističkih spomenika. Postojala su dva glavna načina uništavanja spomenika. Prvo rješenje je bilo preoblikovanje starih spomenika. Dotične su jednostavno napunili novim sadržajima. Prostor je ostao isti, ali su umjesto crvenih zvijezda spomenike ukrasili križevi katoličke crkve, umjesto antifašističkih parola i hvalospjeva partizanskoj borbi pod šahovnicu su bile upisane posvete hrvatskom narodu. Nova spomenička obilježja često su bila postavljena u čast posjeta Franje Tuđmana. Drugi način obračunavanja s prošlošću bio je još direktniji i razorniji. Nepoznati počinitelji jednostavno su spomenike dignuli u zrak ili ih iznakazili i ispisali ustaškim lozinkama. Uz iznimku većeg dijela Istre, nije pošteđen skoro nijedan antifašistički spomenik u Hrvatskoj.<ref>[http://www.novossti.com/2010/06/sjecanje-na-partizane-ili-misao-o-partizanstvu/ Gal Kirn: Sjećanje na partizane ili misao o partizanstvu?]</ref>
* Istovremeno s rušenjem spomenika desio se i knjigocid ([[kulturocid]] nad knjigama) proveden od strane Ministarstva kulture koje je zatražilo od škola i knjižnica "čišćenje" nepoćudne literature u kojem je nestalo 2,8 milijuna knjiga. Knjige su "čišćene" po ideološkom ili etničkom ključu pa su uništavane knjige na [[Ćirilica|ćirilici]], [[Ekavica|ekavici]], knjige srpskih autora i izdavača, “sumnjivih” Hrvata, [[Politička ljevica|lijeve]] literature... Ljudi i magazini koji su pokušali dignuti glas protiv kulturocida na kraju su bili ti koji su bili optuženi za klevetu.<ref>Adriana Piteša,[http://www.jutarnji.hr/ante-lesaja--devedesetih-smo-unistili-2-8-milijuna--nepocudnih--knjiga/1040727/ Lešaja: Devedesetih smo uništili 2,8 mil. ‘nepoćudnih’ knjiga], [[Jutarnji list]], 13.07.2012.</ref>
Od 1919.do 1992.Hrvatska je bila izlożena genocidukulturocidu i zabranjena je bilo koji odpor protusrbskojvelikosrbskoj politici negacije Hrvatske tisućljetne drżavnosti.
TijekomSamo na kratko,tijekom kratke vladavine NDH,Vraćenai uz pomoč Njemačke i drugih saveznika uskrsla je vatraideja državotvornosti na povijesnom Hrvatskom tlu.Režim koji je upravljao tzv.Titovom Yugoslaviom bio je nemilosrdan prema poraženim vođama NDH i izbjeglom i stradalom narodu koji ni danas nema obilježenog groba.Zašto kriti i zlu sudbinu Nijemaca i Talijana koji su isto tako stradali pod tim režimom.Zabranjen je naziv Hrvatskog jezika iako je stariji od srbijanskog vukovog jezika.
Čak je i Makedonski dobio ime po pokrajini koja nije imala državotvornost.Također i Slovenski koji nije imao snagu kao Hrvatski.U pozadini svekolike hajke na sve Hrvatsko stajala je uvijek politika diktirana iz Beograda.U ustavu Hrvatske mjesto je našla manjina i to kao izbjegli narod pred Otomanskom Imperijom.Toliko poniženja u EU trpe danas jedino Katalonci i Baski.
Na sreću danas imamo pravo napisati šta je bilo prije Kokoši.
Narod ima izreku"Tko bi gori sad je doli a tko bi doli sad je gori".
 
== Izvori ==