Historija Evrope – razlika između verzija

 

Pokušaj jačanja Republike ponovo je započeo [[60. pne.]] kada [[Gaj Julije Cezar]], [[Marko Licinije Kras]] i [[Gnej Pompej|Gaj Gnej Pompej]] sklapaju [[prvi trijumvirat]]. Cezar, sposobni vojskovođa, Kras, bogataš koji se istakao u [[Spartak]]ovom ustanku [[73. pne.]] i Pompej, politički moćnik, formiraju savez kojim su došli na vlast i osnažili Republiku. Kako bi lakše upravljali državom, trijumviri su Republiku podijelili na tri dijela - Pompej je ostao u Rimu i imao vlast na Apeninskom poluotoku, Cezar je dobio sjeverni dio gdje je vršio teritorijalnu ekspanziju ([[Galija (rimska provincija)|Galija]], [[Velika Britanija (otok)|otok Velika Britanija]]), dok je Kras poslan u Afriku gdje je postao general i poginuo u bitci.<ref name="Fercek" /> Tijekom Krasove pogibelje, Cezar je bio van Rima, a Pompej je, želeći cijelu vlast za sebe, huškao senat protiv njega. Godine [[50. pne.]], Senat, na nagovor Gneja Pompeja, proglašava Cezara izdajicom i naređuje mu da se vrati i preda oružje. Cezar, svjestan moguće opasnosti, dolazi sa svojom vojskom do rijeke [[Rubikon]]. Nakon što je odlučio priječi rijeku (tada je izrekao svoj poznati slogan ''[[Alea iacta est]]'')<ref name="Fercek" /> započinje [[Drugi rimski građanski rat]]. Cezar, iskusniji i sposobniji vojskovođa od Pompeja, uspio je Pompeja natjerati na bijeg. No, Cezarove trupe su ga slijedile te su u nekoliko sukoba (jedan se čak vodio i na hrvatskoj obali)<ref name="Fercek" /> od kojih je najznačajniji bio onaj [[Bitka kod Farsale|kod Farsale]] [[48. pne.]], uspio dotući Pompejeve pristaše. Sam Pompej pobjegao je u [[Egipat]] gdje je njegovo ubojstvo naredio kralj [[Ptolomej XIII.]], Cezarov saveznik.<ref name="Fercek" /> No, Cezar je to ubojstvo iskoristio kako bi okupirao Egipat, prevarivši tako Ptolomeja. Nakon ovog građanskog rata, Cezar uvodi diktaturu. Tijekom te diktature, Cezar je na unutarnjopolitičkom planu težio ka pridobivanju podrške siromašnijih slojeva, a na vanjskopolitičkom planu, potporu je uspio dobiti raseljavanjem tada prenapučenih gradova u neke rimske prekomorske provincije.

No, takva vlast, pogotovo zato što ju je držao samo jedan čovjek (koji se još sam proglasio doživotnim [[diktator]]om), nije pogodovala bogatim republikancima, te su oni započeli kovati urotu protiv Cezara.<ref>[[Kasije Dio]], Povijest Rima, 44.8.4.</ref> U uroti su sudjelovali mnogi Senatori, među kojima je bio i Cezarov blizak savjetnik i usvojeni sin<ref>[[Plutarh]]: ''[[Vitae Parallelae]]''</ref>, [[Marko Junije Brut]], no prema nekim izvorima, on je bio prisiljen sudjelovati u uroti.<ref>[[Kasije Dio]], Povijest Rima, 44.12.2.</ref> [[Atentat]] na Cezara izvršen je [[15. ožujka]] [[44. pne.]], na blagdan [[Martovske ide|Martovskih ida]], ispred zgrade Senata. Dok je bio na stepenicama, urotnici su mu prišli i izboli ga 23 puta<ref>Woolf Greg (2006.), ''Et Tu Brute? - The Murder of Caesar and Political Assassination'', 199 stranica - ISBN 1-86197-741-7</ref>, no povjesničar [[Svetonije]] tvrdi da je samo jedan ubod, i to u prsa, bio smrtonosan.<ref>[[Svetonije]]: ''Julije'', c. 82.</ref> Zanimljiva polemika vodi se i oko Cezarovih posljednjih riječi. Postoji nekoliko verzija, od one da nije rekao ništa pa do one da je rekao ''Zar i ti, sine?'', međutim, danas je najpoznatija, a prema mnogim i najtočnija, ona teza da su Cezarove posljednje riječi bile ''[[Et tu, Brute?]]'' (postoje i verzije ''Et tu, Brute, mi fili?'' i ''Tu quoque, Brute, mi fili?''), time aludirajući na činjenicu da je i Brut bio među urotnicima.<ref name="Fercek" /><ref>Stone, Jon R. (2005.). ''The Routledge Dictionary of Latin Quotations'' London: Routledge. str. 250. ISBN 0-415-96909-3.</ref><ref>Morwood, James (1994.). ''The Pocket Oxford Latin Dictionary (Latin-English)'' Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 0-19-860283-9.</ref>

[[Datoteka:Marcus Aemilius Lepidus.jpg|thumb|left|200px|lijevo|[[Marko Emilije Lepid (trijumvir)|Marko Emilije Lepid]], član Drugog trijumvirata, nakon trodiobe vlasti poslan je u Afriku gdje ga je Oktavijan optužio za protudržavnu urotu i oduzeo mu sve ovlasti osim one ''pontifexa maximusa'', te ga se time riješio.]]