Aleksandar Kolčak – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Datoteka/fajl Kolchak.jpg je uklonjen/a jer ga/ju je na Ostavi obrisao Hedwig in Washington sa razlogom: Missing essential information such as license, permission or source.Media without a sou
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{Infokvir vojna osoba
|ime=Aleksandar Kolčak<br /><small>Алекса́ндр Васи́льевич Колча́к</small>
|slika=AdmKolchak.jpg
|veličina=210px
|opis=Viceadmiral Kolčak
Red 25:
|nagrade=
}}
 
'''Aleksandar Vasiljevič Kolčak''' ({{јез-рус|Алекса́ндр Васи́льевич Колча́к}}; [[Санкт Петербург]], [[16. novembar]] [[1874]] — [[Irkutsk]], [[7. februar]] [[1920]]) je bio ruski admiral i jedan od vođa [[Bela garda (Rusija)|Bele garde]]. Bio je predsednik privremene belogardejske vlade u Sibiru. Učestvovao je u [[Rusko-japanski rat|Rusko-japanskom ratu]] i u [[Prvi svetski rat|Prvom svetskom ratu]]. Kao naučnik okeanograf učesnik je polarne naučne ekspedicije ([[1900]] — [[1903]]).
 
Linija 33 ⟶ 32:
== Biografija ==
[[Datoteka:Russian schooner Zarya, 1910.jpg|thumb|200px|Na ekspediciji na brodu ''Zarja'' 1902.]]
 
Rođen je u [[Sankt Peterburg]]u, kao sin mornaričkog oficira. Završio je pomorsku školu, nakon koje je služio u 7. pomorskom bataljonu u Petrogradu. Od 1895. do 1899. služio je u [[Vladivostok]]u. Posle toga je prekomandovan u Kronštat. Učestvovao je u Tolovoj polarnoj ekspediciji [[1900]]. i bio je vođa jedne od dve grupe. Nakon znatnih poteškoća vratio se decembra [[1902]]. Vođa druge grupe se izgubio. Izučavali su [[Severni ledeni okean]] na brodu Zarja.
 
Linija 40 ⟶ 38:
== Ruski građanski rat ==
[[Datoteka:Kolchak (blason).jpg|thumb|left|Amblem Kolčakove vlade]]
 
Kada je izbila [[Oktobarska revolucija]], Kolčak je bio u [[Japan]]u. Kolčak se ponudio Britancima da se bori u njihovoj armiji, ali Britanci su zaključili da je korisniji ako pobedi boljševike i vrati Rusiju na stranu saveznika. Kolčak se vratio u Rusiju u [[Omsk]], gde je pristao da postane ministar bele sibirske vlade, u kojoj su većinu činili [[eseri]]. U novembru [[1918]], nepopularna regionalna sibirska vlada je svrgnuta u državnom udaru. [[Kozaci]] pod atamanom Krasilnikom su uhapsili četiri esera. Nakon toga Kolčak je tajnim glasanjem izabran za predsednika vlade. [[Eseri|Esere]] je proterao, ali njihove aktivnosti dovele su do male pobune u Omsku 22. decembra 1918. godine. Pobunu su ugušili kozaci i češka legija streljavši 500 pobunjenika. Eseri su započeli pregovore sa boljševicima i u januaru 1919. pridružila su se [[Crvena armija|Crvenoj armiji]].
 
Linija 47 ⟶ 44:
== Diktatura ==
[[Datoteka:Russian civil war in the west.svg|thumb|250px]]
 
U početku je [[Bela garda (Rusija)|Bela garda]] pod njegovom komandom imala uspeha. Kolčak nije bio siguran u svoje komandovanje kopnenim operacijama, pa je strateško planiranje prepustio D. Lebedevu i njegovom štabu. Krajem decembra [[1918]], češka armija pod komandom Rudolfa Gajde zauzela je [[Perm (Rusija)|Perm]] i odatle su se raširili kao iz strateške baze. Plan je bio da postoje tri glavna pravca napada:
* Gajda da krene prema [[Arhangelsk]]u
Linija 58 ⟶ 54:
== Poraz i smrt ==
[[Datoteka:Kolchak last photo.png|thumb|150px|Posljednja slika iz 1919. pred egzekuciju]]
 
Kada se Crvena armija reorganizovala brzo je pobedila Kolčaka. Kontranapadi crvenih su usledili u aprilu 1919. godine. Crvena armija je zauzela [[Ufa|Ufu]] [[9. jun]]a, a zatim je [[Mihail Tuhačevski]] probio liniju belih na Uralu. Posle toga crveni su brzo napredovali i zauzeli su [[Čeljabinsk]] [[25. jul]]a [[1919]]. godine. Beli su uspeli da uspostave liniju oko Tobola i tu su privremeno zaustavili crvene. Tu su držali front do oktobra. Stalan gubitak ljudstva nisu mogli da nadoknade za razliku od crvenih. Crveni su dobili pojačanja i sredinom oktobra su probili front belih kod [[Toboljsk]]a. Do novembra beli su se povlačili prema Omsku u neredu. Kolčak je počeo da gubi i međunarodnu pomoć, pa su se čak i Britanci počeli više oslanjati na [[Anton Denjikin|Denjikina]]. Beli su napustili Omsk [[14. novembar|14. novembra]] [[1919]], pa su ga crveni zauzeli bez ozbiljnijeg otpora. Crveni su zarobili veliku količinu municije i oko 50.000 vojnika i 10 generala. Kolčak je iz Omska krenuo u [[Irkutsk]], ali zaustavili su ga Česi kod Nižnjeudinska. Krajem decembra Irkutsk je pao u ruke levih (među njima su bili i eseri), a jedna od njihovih prvih akcija je bila da smene Kolčaka. Kada je Kolčak [[4. januar]]a [[1920]]. čuo za to objavio je svoju ostavku i rekao je da predaje svoju poziciju Denjikinu, a vojsku predaje atamanu G. Semjonovu. Izgleda da su Čehoslovaci obećali Kolčaku slobodan prolaz do britanske vojne misije u Irkutsku. Umesto toga predali su ga levičarskim vlastima Irkutska [[14. januar]]a [[1920]]. godine. Vlada Irkutska je 20. januara predala vlast boljševicima. [[Bela garda (Rusija)|Bela garda]] pod komandom Vladimira Kapela je krenula prema [[Irkutsk]]u da ga spase, ali po naredbi iz Moskve streljan je [[7. februar]]a [[1920]], a telo mu je bačeno u reku. Kada su Beli saznali za smrt Kolčaka odustali su od Irkutska. Crvena armija je tek 7. marta 1920. ušla u [[Irkutsk]].
 
Linija 81 ⟶ 76:
{{Commonscat|Aleksandr Kolchak}}
* [http://www.gwpda.org/naval/pers0002.htm An essay on Aleksandr Kolchak], including a photo
 
{{Authority control}}
 
{{Lifetime|1874|1920|Kolčak, Aleksandar}}
[[Kategorija:IstraživačiRuski istraživači]]
[[Kategorija:Ruski i sovjetski vojskovođe]]
[[Kategorija:Komandanti Prvog svjetskog rata]]
[[Kategorija:Ruski građanski rat]]
[[Kategorija:Admirali]]
[[Kategorija:Istraživači]]