Glagoljica – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 185.86.236.117 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika SrpskiAnonimac
Izbrisao lazan sadrzaj
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 1:
'''Glagoljica''' je oblik pisma nastao iz srpske ćirilice (staroslovenski - sloven - sloviti - govoriti) je pismo koje su [[Sloveni|slovenski narodi]] koristili u drugoj polovini 9. veka. U današnjoj nauci prevladava mišljenje da ju je sastavio jedan od slovenskih misionara Ćiril u drugoj polovini 9. veka (oko [[863]]. godine), uz pomoc svog brata Metoda, no tačnije je da je ime nosio po poznavanju i korišćenju pisma koje se koristilo na prostorima Srpskog tropolja. On je tim pismom preveo Bibliju i to na staroslovenski jezik. Glagoljica je sastavljena, po jednoj hipotezi, prema grčkom tajnopisu. Prvobitno je imala 40 slova, a posle 38 slova (svako slovo je imalo dvojaku vrednost - glasnovnu i brojnu).
{{Pismo}}
 
Prvobitna glagoljica je predstavljala tip oble glagoljice sa okruglim slovima. ovom su glagoljicom pisane knjige koje koje su doneli ucenici slovenske brace iz Moravske u Bugarsku, Makedoniju, Rasku, i delimicno u primorsku Hrvatsku i Dalmaciju. U Hrvatskoj je glagoljica ostala vrlo dugo u upotrebi u crkvi, ali se promenila pod uticajem beneventane i gotice, postala ostrija, uglasta, sa izlomljenim linijama i zato se naziva uglasta ili hrvatska glagoljica.
'''Glagoljica''' je oblik pisma nastao iz srpske ćirilice (staroslovenski - sloven - sloviti - govoriti) je pismo koje su [[Sloveni|slovenski narodi]] koristili u drugoj polovini 9. veka. U današnjoj nauci prevladava mišljenje da ju je sastavio jedan od slovenskih misionara Ćiril u drugoj polovini 9. veka (oko [[863]]. godine), uz pomoc svog brata Metoda, no tačnije je da je ime nosio po poznavanju i korišćenju pisma koje se koristilo na prostorima Srpskog tropolja. On je tim pismom preveo Bibliju i to na staroslovenski jezik. Glagoljica je sastavljena, po jednoj hipotezi, prema grčkom tajnopisu. Prvobitno je imala 40 slova, a posle 38 slova (svako slovo je imalo dvojaku vrednost - glasnovnu i brojnu).
 
Od spomenika pisanih glagoljicom poznati su: Zografsko jevandjelje, [[Asemanovo jevanđelje|Asemanovo jevandjelje]], Sinajski psaltir, Marijinsko jevandjelje (srpskohrvatske provenijencije), [[Baščanska ploča]] i Kocev glagoljaš (srpskohrvatske provenijencije), [[Bečki listići]] ([[hrvatske redakcije]]), [[Hrvojev misal]]. Originalni tekstovi Kirila i Metoda nisu sačuvani, vec samo prepisi tih tekstova s kraja 10. i početka 11. veka.
 
Prvobitna glagoljica je predstavljala tip oble glagoljice sa okruglim slovima. ovom su glagoljicom pisane knjige koje koje su doneli ucenici slovenske brace iz Moravske u Bugarsku, Makedoniju, Rasku, i delimicno u primorsku Hrvatsku i Dalmaciju. U Hrvatskoj je glagoljica ostala vrlo dugo u upotrebi u crkvi, ali se promenila pod uticajem beneventane i gotice, postala ostrija, uglasta, sa izlomljenim linijama i zato se naziva uglasta ili hrvatska glagoljica.
 
U nekim mestima Dalmacije rimokatolicki svestenici i danas odrzavaju glagoljicu kao slovensko pismo za koje se u 10. veku borio Grgur Ninski.
 
Glagoljicu su negovali i uporno cuvali narodni svestenici nazvani "glagoljasi", iz otpora prema tudjinskom uticaju preko latinskog pisma u crkvi. Stare hrvatske glagoljske knjige liturgijskog karaktera pisane su svecanom glagoljicom, lepim, uspravnim slovima. Od kraja 14. veka, kada je usla u administraciju, glagoljica je brzopisna, sa mnogo ligatura i abrevijacija (vezanih slova i skracenica). Iako je usla u opstu upotrebu u 14. veku u Hrvatskoj se u istom veku javlja i latinica u spomenicima.
 
{{Commonscat|Glagolitic alphabet}}