Razlike između izmjena na stranici "Aldo Buršić"

Dodana 84 bajta ,  prije 2 godine
m/м
== Biografija ==
 
Rođen je 3. lipnja 1940. na [[Brijuni]]ma. Nakon završetka osnovne i srednje škole u [[Pula|Puli]] zaposlio se u [[Brodogradilište Uljanik|brodogradilištu Uljanik]]. Uz rad je završio [[Viša ekonomska škola u Puli|Višu ekonomsku školu]], a ispit za [[boksački trening|trenera boksa]] položio je 1964. na [[Visoka škola za tjelesnu kulturu|Visokoj školi za tjelesnu kulturu]] u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 19591962. nastupajući za [[Boksački klub Pula]] (1956–62) i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog čira na želucu. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s [[Aldo Banovac|A. Banovcem]] pokrenuo je u BK Pula Omladinsku boksačku školu pri BK Pula u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener radio je od 1964. do 1981.
 
Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo [[Mate Parlov]], kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi [[kontragard]]a ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati [[gard]] ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na [[Olimpijske igre 1968|OI u Meksiku]], 1969. drugo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1969.|EP u Bukureštu]], 1971. prvo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1971.|EP u Madridu]], 1972. na [[Olimpijske igre 1972|OI u Münchenu]], 1973. na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1973.|EP u Beogradu]] i 1974. na [[Svjetsko amatersko prvenstvo u boksu 1974.|SP u Havani]], prikupivši time sve titule u [[amaterski boks|amaterskom boksu]]. Buršić je do 1975. vodio Parlova kroz čitavu amatersku karijeru.
 
Za svoj sportski rad Buršić je primio niz nagrada i priznanja među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule (2004) i Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije (2008). Dobitnik je [[Državna nagrada za šport »Franjo Bučar«|Državne nagrade za šport »Franjo Bučar«]] (2011). Predsjednik [[Boksački klub Pula|BK Pula]] (2013–15). Umro je 14. studenoga 2017. u Puli.