Aldo Buršić – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
novi članak, začetak |
m dopuna |
||
Red 2:
== Biografija ==
Rođen je 3. lipnja 1940. na [[Brijuni]]ma. Nakon završetka osnovne i srednje škole u [[Pula|Puli]] zaposlio se u [[Brodogradilište Uljanik|brodogradilištu Uljanik]]. Uz rad je završio [[Viša ekonomska škola u Puli|Višu ekonomsku školu]], a ispit za [[boksački trening|trenera boksa]] položio je 1964. na [[Visoka škola za tjelesnu kulturu|Visokoj školi za tjelesnu kulturu]] u Ljubljani. Boksom se aktivno bavio od 1954. do 1959. nastupajući za [[Boksački klub Pula]] i reprezentaciju Jugoslavije. Boksačku karijeru prekinuo je zbog čira na želucu. Završivši trenerski seminar, 1964. zajedno s [[Aldo Banovac|A. Banovcem]] pokrenuo je u BK Pula Omladinsku boksačku školu u kojoj je odgojio naraštaje vrhunskih boksača. Na juniorskom prvenstvu Hrvatske za 1966. osvojio je s polaznicima Omladinske škole devet od deset mogućih zlatnih medalja. Kao trener radio je od 1964. do 1981.
Od njegovih učenikâ rezultatima se najviše istaknuo [[Mate Parlov]], kojega je počeo trenirati kao 16-godišnjaka. Iako je Parlov bio fizički jak, talentiran, neizmjerne snage, volje i upornosti, udarci su mu u početku bili široki umjesto direktni, kako je to od njega zahtijevao Buršić. Zbog toga je, prema Buršićevu mišljenju, Parlov u početku gubio mečeve i nagnao ga da mu zaprijeti odustajanjem od treniranja ako se ne riješi [[kontragard]]a ljevice, čega se tvrdoglavo držao. Nakon tjedan dana Parlov se vratio Buršiću, prihvativši savjete i uvjet svojega trenera da mora mijenjati [[gard]] ako želi pobjeđivati. Nastavivši trenirati promijenjenim gardom, Parlov je razvio vrhunsku tehniku i pobijedio u sljedećih 20 mečeva. S Buršićem kao trenerom, Parlov je 1968. osvojio peto mjesto na [[Olimpijske igre 1968|OI u Meksiku]], 1969. drugo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1969.|EP u Bukureštu]], 1971. prvo mjesto na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1971.|EP u Madridu]], 1972. na [[Olimpijske igre 1972|OI u Münchenu]], 1973. na [[Evropsko amatersko prvenstvo u boksu 1973.|EP u Beogradu]] i 1974. na [[Svjetsko amatersko prvenstvo u boksu 1974.|SP u Havani]], prikupivši time sve titule u [[amaterski boks|amaterskom boksu]].
Za svoj sportski rad Buršić je primio niz nagrada i priznanja među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule (2004) i Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije (2008). Dobitnik je [[Državna nagrada za šport »Franjo Bučar«|Državne nagrade za šport »Franjo Bučar«]] (2011).
== Nagrade i priznanja ==
* Nagrada za ostvarena vrhunska dostignuća u razvoju sporta grada Pule za 2004. (Savez sportova grada Pule)
* Nagrada za životno djelo u sportu za 2006. (Savez sportova Istarske županije)
* [[Državna nagrada za šport »Franjo Bučar«]] za 2011.
* Priznanje za 60 godina vjernosti, doprinosa u radu i uspjesima kluba (Boksački klub Pula)
== Vidi još ==
* [[Aldo Banovac]]
* [[Mate Parlov]]
Linija 12 ⟶ 26:
== Eksterni linkovi ==
* {{YouTube|mRV_-BsE_Xk|Aldo Buršić}}, kratki biografski prilog
{{lifetime|1940|2017|Buršić, Aldo}}
[[Kategorija:Jugoslavenski bokseri]]
[[Kategorija:Jugoslavenski boksački treneri]]
[[Kategorija:Biografije, Pula]]
| |||