Jovan Jovanović Zmaj – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 64:
 
"Jovan Jovanović Zmaj prijavljen 22.VIII. 1898. Stanuje Zrinjavac 3. Rođen 1833, u Novom Sadu, pravoslavni, udovac. Sa adoptiranim kćerima: Marijom (rođenom 1869) i Anom (rođenom 1873)"
 
U Zagreb je Zmaj došao u svojoj 64 godini života. Tu je živeo ''procul negotiis'', gledajući bolno na srpsko hrvatske svađe koje su i onda bile u jeku. Za vreme bavljenja u Zagrebu, uređivao je svoj "Neven", štampao zbirku pesama i kraćih priča "Prednevenče" kao i svoju knjigu pesama "Snohvatice". Godine 1899, uoči proslave 50 godišnjice Zmajevog književnog rada izašla je, u finom i svečanom izdanju tadašnje zagrebačke Srpske štamparije, zbirka njegovih "Đulića" i "Đulića Uvelaka". Zmaj je radio i u "Vraču Pogađaču" i pre svog dolaska u Zagreb pa do svog odlaska iz Zagreba. Godine 1901, nakon teže bolesti, zaklopila je oči njegova poćerka Maca, sahranjena na Mirogoju u Zagrebu, što je Zmaj s velikim bolom podneo. Zmaj je u Zagrebu živeo prilično povučeno. O Vidov-danu 1899 g. u Zagrebu je od strane Odbora organizovana proslava 50 godišnjice Zmajevog književnog rada. O tom događaju je zabeležio g.Stevan Bešević: "...kada su sva izaslanstva i naš odbor polazili kolima na svečanu sednicu, dočekani smo bili od izvesnih zavedenih elemenata urlikom i jajima! Izgleda da je najgore prošao izaslanik Srpske kraljevske akademije nauka Giga Geršić. S njegovog fraka i ordenja prosto su cureli žumanci!" Proslava u Zagrebu je održana u dvorani "Hrvatskog sokola" a da od hrvatskih kulturnih ustanova niko joj nije prisustvovao. Zabeleženo je da je Kuenova vlada povodom navedenih događanja, 25 juna 1899g. od tadašnjih vojnih vlasti zatražila pomoć dve satnije vojnika pripravnih u Rudolfovoj vojarni, pošto je moglo doći do većih izgreda.
 
Zmaj je nastojao da se izdigne iznad nametanih konflikata koji su uzrujavali srpski i hrvatski narod. Ta ga je osobina približila đakovačkom vladici Štrosmajeru s kojim je neko vreme održavao redovnu prepisku.
 
24 juna 1899 i na Plitvičkim jezerima, Plitvičkom Ljeskovcu lički srpski rodoljubi takođe su organizovali proslavu 50 godina Zamajevog književnog rada. Iz Zagreba trebalo je da Zmaj i učesnici njegove proslave krenu na Plitvice i da se proslava tu završi. Koreničani i Vrhovljani već su sve spremili. Fijakeri su bili naručeni za goste sa stanice u Košarama. U Plitvičkom Ljeskovcukod hrama crkve Lazarice sakupilo se više ljudi nego obično, da dočekaju i vide slavnog pesnika. No umesto njega stiže telegram: "Ne možemo doći ..." Ban Kuen Hedervari ne dopušta da se iz Zagreba ide na Plitvice. U arhivama negdašnje zagrebačke vlasti nalazi se pod brojem 3190 od 26.VI.1899g. tekst brzojava podpisan od podbana Krajčovića uz Kuenov paragraf o "odustajanju" od odlaska na Plitvice. Tom prilikom vlastima u Koreici dat je nalog da se ne sme dozvoliti ni družtvima (čitaoničkim) ili inim voditi ili nositi srbske zastave k svečanosti. A kako je protekla proslava na Plitvicama ima nekoliko poverljivih akata. Osobito su zanimljiva dva brzojava s Plitvica zagrebačkim vlastima: U jednom se uz izjavu najdublje "smijernosti da je veliki zbor na Jezerima obdržan u najboljem redu, čemu su najviše doprineli Ilija Mašić, Petar Šorak i Mile vitez Zubović... Sa hrvatskih Plitvičkih Jezera sakupljeni pod ličnim hrvatskim barjakom pozdravljaju vas, hrvatskog velikog župana u ime pedesetorice Hrvata svećenici Domines, Gregorić, Babić". U drugom se kaže: "Prigodom proslave Zmajeve na Plitvičkim Jezerima kliče srbski zbor "Živio!" Nekim čudom javiše se obe strane pozdravljanjem, svaka sa svojih razloga. Zmajev jubilej bio je najvidljiviji dokaz njegovog boravka u Zagrebu. Godine 1901 Zmaj napusta Zagreb i seli seu Kamenicu.
 
U svojim pjesmama, Zmaj Hrvate naziva "srpskom braćom", te zagovara jedinstvo Srba i Hrvata koje vežu "bratstvo i krv".