Morača – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Vraćene izmjene 46.161.101.103 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Addbot
BozoSk (razgovor | doprinos)
mNema sažetka izmjene
Red 7:
 
Morača se smatra jednim od simbola [[Podgorica|Podgorice]], i ona je najveća reka koja teče kroz ovaj grad.
 
Među gorostasnim planinama prepunim visokih i oštrih vrhova, ispod Vragodola u podnožju Velikog Zebaoca i planine Lole, izvire reka '''Morača.''' '''Svoj put''' počinje izvijajući se kroz sure stene i oštre krečnjake, mrveći ih najvećim delom toka, da bi se na kraju razlila u '''Skadarsko jezero.'''
 
Na početku je divlja, i uz huk pada niz obronke '''Rzača''', a onda polako, ispod '''Kape Moračke,''' počinje da dubi svoje kameno korito. Iza Ljevišta se sliva u dolinu i kleše put koji Moračke planine razdvaja od visoke '''Sinjajevine''' pune pašnjaka, sunčanih travnatih padina i bujnih šuma, koje stvaraju kontrast strmim liticama i kraškim poljima. Nastavlja podnožjem Babinog zuba, najvišeg vrha Sinjajevine, a potom, u blizini Crkvina, ulazi u svoj kanjon, jedan od najfascinantnijih predela Crne Gore.
 
Već na prvoj stanici počinje tako duboko da ponire u uske useke među stenama, da se njena plava pruga samo naslućuje u provalijama. Neke su duboke i do 1000 metara. To je tek početak veličanstvenog predela u kome se smenjuju tama i svetlost, kamen i nebo. Borba surovo lepe prirode i čoveka koji bi da je ukroti i pokori kao da ovde neprestano traje. Ona se ogleda u 32 tunela, od kojih neki prolaze kilometrima kroz kamenu utrobu planina, dok su drugi tek lukovi prosečeni kroz stene.
 
U masivu u koji se useca reka, na samoj ivici kanjona, ugnjezdila se zaravan u čijem se bujnom zelenilu beli '''manastir Morača'''. Sagradio ga je u 13. veku Stefan Nemanjić, sin kralja Vukana. Saborna crkva posvećena je Uspenju Bogorodice, a manastir građen u raškom stilu poznat je po freskama iz života proroka Ilije i kao mesto brojnih istorijskih sabora.
 
Mostovi i bučni vodopadi prate Moraču na putu do '''Maganika,''' planine sa nepristupačnim vencem vrhova koji oštro streme ka nebu. Tu je i reka Mrtvica, čuvena po '''Mrtvičkim gredama''', stazi koju je kroz stenu probio general Danilo Janković kako bi spojio dva sela. U tom kontrastu strmih litica, u igri sunčevih zraka i tame, zelenih šuma i plave reke, pogled se otvara prema belim vrhovima Bjelasice. Kanjon se malo sužava ispod visoke '''Prekornice''' koja omeđuje obale nazubljenim rebrastim vrhovima i dubokim vrtačama, a završava se kod sela '''Dromira'''. Tu se Morača smiruje.
 
Kada se pod ruševinama Duklje spoji sa svojom najvećom pritokom '''Zetom,''' ulazi u '''Zetsku dolinu''' i postaje prava ravničarska reka, široka i spora. Prolazi Podgoricom punom mostova, starih kamenih, ali i onih najmodernijih, koji kao da prkose vremenu koje neumitno teče. Baš kao i Morača pod njima, dok se sprema da uđe u deltu i svoje bistre vode donese Skadarskom jezeru.
 
{{Commonscat|Morača River|Morača}}