Zvonko Springer – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 57:
Zvonko Springer je rođen u Osijeku 12. 6. 1925 godine u porodici Zlatka i Šari Špringer. Otac mu je bio rođen u Osijeku u doba Austro-Ugarske Monarhije, a majka rođeana u Noskovcima također u doba Monarhije. Zvonkov otac Zlatko je bio odvjetnik i gorljivi zastupnik ideja [[Ante Starčević]] u vrijeme svojih studentskih dana. S ponosom je pričao Zvonku kako je sudjelovao pri spaljivanju mađarskih zastava u vrijeme [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Zvonko je kršten u crkvi Sv. Petra i Pavla u Osijeku. Ferije u djetinjstvo je provodio na ribnjacima kod Našičke Breznice od grofa Pejaćeviča u zakupu od svojeg djeda sa majčine strane. Zvonko je bio vrlo boležljivo dijete, te je patio od bronhijalne astme sve do prvog razreda osnovne škole a kasnije često od anginem grla. Nakon osnovne škole, pohađao je Prvu mušku realnu gimnaziju u Osijeku.<ref name="zs">Zvonko Springer, 1999, str. 1 - 249</ref>
 
Zvonko je tek nakon [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], tj. uspostavom [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH), saznao da mu je majka po roditeljima bila u Židovskoj bogoštovnoj Opčini. Majka i njezina obitelj su bili prisiljeni nositi žutu traku sa [[Davidova zvijezda|Davidovom zvijezdom]] kad god su izlazili van na ulicu. Zvonkov otac je zbog svog "[[Arijska rasa|arijskog podrijetla]]" uspio isposlovati da mu supruga više ne nosi žutu traku sa Davidovom zvijezdom. Nažalost ostali članovi Zvonkove obitelji, uključujući djeda, baku i ujaka, su [[1943]] godine deportirani 1943. godine u jednom od posljednjih transporta Židova uiz ZagrebuZagreba u [[Logor Auschwitz|Koncentracijski logor Auschwitz]], iz kojeg se više nisu vratili.<ref name="zs"/>
 
Režim NDH je u školama tražio da učenici starijih razreda pristupe polu-vojničkoj "[[Ustaše|Ustaškoj]] đačkoj satniji" ili da pođu na radnu akciju škole. Zvonka je otac poslao na školsku radnu akciju kako bi izbjegao da mu sin bude suočen ili uvučen u bilo kakovu nezakonitu ili nehumanu djelatnost. Zvonko je maturirao u Prvoj muškoj realnoj gimnaziji 1943 godine. Nakon mature Zvonko je upisao Kemijski fakultet u Zagrebu. Ubrzo nakon toga dobio je poziv za odsluženje vojnog roka u regularnim vojnim snagama NDH u Domobranstvo. Morao se prijaviti u vojarnu na osječkom Gajevom trgu [[16. 10.]] 1943 godine. [[2. 11.]] Došavši u Zagreb iste godine Zvonko i svi drugi ostali regruti su pod budnim okom [[Wehrmacht]]ovih vojnika bili upućeni u austrijski grad [[Stockerau]] na izobrazbu. U gradskoj kasarni "Jäger-Kaserne" je boravio jedanaest mjeseci školujući se za za topničkog časnika. [[22. 12.]] [[1944]] Zvonko je dobio dopust u ljetu 1944. te je krenuo vlakom za Osijek. Potom se je vratio u Stockerau gdje je ostao do kraja izobrazbeza časnika u listopadu 1944. Po povratku u Zagreb ćekao je na svoju ratnu udjelbu sve do pred Božić 1944. kada je upućen u Osiek. Prije toga je u Zagrebu preko izvjesne Katinke pokušao da prijeđe [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|partizanima]] na putu u Osijek u [[Vinkovci]]. Međutim ga veza nije čekala pa je nastavio za Osijek kamo stiže 22.12.1944. [[28. 12.]] dobio je poziv da se mora javiti u vojarnu na Gajevom trgu sa dvojicom suboraca. Tamo im je naređeno da se prijave i pristupe 1. Domobrabnskoj bitnici, koja je stigla iz Donjeg Miholjca, te zauzela položaj u Osijeku. Na položajima u Osijeku je bio sve do pada njemaćkih mostobrana pa je počelo povlaćenje iz Osijeka 13. aprilu 1945. Pred samo povlaćenje u aprilu [[1945]] tražio je pomoć od svog kuma Dr. Milana Bedenića za veze sa partizanima, no kum nažalost nije mu mogao pomoći pri tome. Zvonko je potom došao kući rda se oprosti od roditelja. Zvonko je ocu i majci rekao da ne želi ići s ustašama u povlačenje, te je upitao oca da li se može negdje skriti dok u grad ne dođu partizani. Zvonka otac nažalost nije imao gdje sakriti, bojeći se ako slučajno dođu ustaše i nađu u kući, cijela obitelj bila odvedena i ubijena. Pošto nije vidio drugog izlaza, Zvonko se nakon toga odlučio vratiti svojoj bitnici. Sa svojom bitnicom se povlačio preko [[Čepin]]a, [[Podgorač]]a do [[Našice|Našica]]. U Našicama je Zvonko ponovno, kriomice, pokušao naći vezu za prelazak partizanima. Posjetio je starog prijatelja svojeg oca, odvjetnika dr. Pavlu Plešea, no niti on mu nije mogao pomoći. Nastavio se povlačiti sa svojom bitnicom preko [[Podravska Slatina|Podravske Slatine]], [[Pitomača|Pitomače]], [[Bjelovar]]a, [[Križevci|Križevaca]], [[Rogaška Slatina|Rogaške Slatine]], [[Križevaca|Križevaca]],[[Celja|Celja]], do [[Slovenj Gradec]]a gdje se [[15. 5.]] [[1945]] godine predao [[Jugoslovenska narodna armija|Jugoslovenskoj armiji]] (JA) sa skupinom od stotinjak svojih suboraca. Kao ratni zarobljenik bio je upućen sa ostalim domobranima u marš prema [[Samobor]]u. Hodao je ukupno 555 kilometara u 16 dana od toga bosonog 15 dana tj. 492 kilometara od [[Slovenj Gradeca]] do Osijeka sa ostalim domobranskim zarobljenim časnicima iz "Vojne oblasti Osijek". Nakon toga je bio upućen u kaznionicu kod [[Sremska Mitrovica|Sremske Mitrovice]].<ref name="zs"/>