Miro Barešić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 20:
U Švedskoj se Barešić povezao s ljudima iz Hrvatskog narodnog otpora i drugim hrvatskim ekstremnim nacionalistima. Barešić je u Švedskoj planirao započeti novu organizaciju pod nazivom Crna Legija kao bi pokrenuo pobunu protiv Jugoslavije.
 
Barešić, a drugi hrvatski militantni su osuđeni 1971. zbog ubojstva jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj, [[Vladimir Rolović]]a, bivšeg šefa jugoslavenske tajne policije, Udbe. Dana 7. 4. 1971. Miro Barešić i njegov prijatelj Anđelko Brajković vozili su se u iznajmljenom automobilu u [[Stockholm]]u s još 4 partnera uključena u planiranje ubojstva. Njih dvojica su ušla u veleposlanstvo i zatražili informacije o vizama na recepciji kako ne bi skrenuti pozornost na sebe. Nakon što su vidjeli Rolovića u blizini recepcije izvukli su svoje oružje i uzvikivali „Mi smo naoružani!“. Barešić je potom pogodio veleposlanika u lice s vlastitim pištoljem i obojica su ga natjerali u njegov ured gdje ga je Barešić pogodio i drugi put kako bi pao na pod. Anđelko je zaključio da Rolović nije bio dovoljno miran na podu pa ga je ipak odlučio vezati za stolicu s užetom oko ruke i noge te remenom oko vrata, kako bi se zadavio vlastitom krvlju. Tokom tog vremena Barešić je čuvao vrata. Za to vrijeme ispred veleposlanstva se stvarala masa ljudi, mediji, policija i bolničari koji su stigli na mjesto događaja. Kad Barešić je vidio s balkona da se policija približava shvatio je da će izvorni plan, uzeti veleposlanika za taoca, propasti ako će policija upadne u zgradu. Nakon što Brajković još jednom udario Rolovića, izišao je vani na balkon, pomokrio se na ruke kako bi oprao krv s ruku i obrisao ih sa zavjesom. Kad je Barešić vidio kaos ispred veleposlanstva uzeo je uokvirenu sliku Josipa Broza Tita sa zida i bacio je vani. Kad su čuli policiju kako kreće unutar zgrade Brajković je uzeo pištolj, stavi ga u usta Roloviću i pucao mu u glavu.<ref name="zadarski"/> Kad je policija čula pucanj i kaos unutar ureda zatražila je da se predaju, a oni su stavili svoje oružje na pod te ih šutnuli ispred vrata te uhićeni bez otpora. Kad su privođeni s mjesta zločina nekoliko televizijski postaja je već snimalo dijeli incident. Tad je Barešić poljubio Brajkovića u obraz i počeo vikati „Živila Nezavisna Država Hrvatska“ i „Živio Ante Pavelić“{{nedostaje<ref>Podizanje izvor}}spomenika Barešiću popratili Thompson i Gotovina [https://www.express.hr/top-news/reakcije-na-spomenik-baresicu-povampirenje-fasizma-u-hrvatskoj-6347]</ref> dok ih nisu sproveli do parkiranih policijskih automobila.
 
Barešiću je zajedno sa njegovim suučesnicima suđeno pred Zemaljskim sudom u Stockholmu. S obzirom da je Barešićev čin predstavljao prvi [[terorizam|teroristički]] gdje počinitelj niti žrtve nisu bili [[Šveđani]], izazvao je veliko zanimanje švedske javnosti. 10. rujna 1971. je Barešić osuđen na [[doživotni zatvor]], a njegovi pomagači na po nekoliko godina zatvora.<ref name="NYT"/> Tužitelj Carl Axel Robert je tim povodom izjavio: