Razlike između izmjena na stranici "Srpskohrvatski jezik"

m
nema sažetka uređivanja
m
m
== Nazivi ==
 
* ''srpskohrvatskisrpski'' ili ''hrvatskosrpski jezik'' je tradicionalni naziv zajedničkog jezika koji se upotrebljavao tokom čitavog XIX i XX vijeka. Nazvan je po rubovima jezičnog područja na kojem se govori.
* ''[[srpski jezik]]'', ''[[hrvatski jezik]]'', ''[[bosanski jezik]]'' i ''[[crnogorski jezik]]'' su službeni nazivi koji se za srpskohrvatski jezik koriste od 1990-ih.
* ''bosansko-hrvatsko-srpski jezik-bosansko-hrvatski'' (BHS)<ref>{{citation|last=Alexander|first=Ronelle|title=Bosnian/Croatian/Serbian – A Grammar with Sociolinguistic Commentary|publisher=The University of Wisconsin Press|year=2006|isbn=978-0-299-21194-3}}</ref> ili ''bosanskosrpsko-hrvatskocrnogorski-crnogorskobosansko-srpskihrvatski'' (BHCS)<ref name=ThomasOsipov>{{cite book |last1=Thomas |first1=Paul-Louis |last2=Osipov |first2=Vladimir |year=2012 |title=Grammaire du bosniaque, croate, monténégrin, serbe |trans_title=Gramatika bosanskoga, hrvatskoga, crnogorskoga i srpskoga |language=francuski |series=Collection de grammaires de l'Institut d'études slaves ; vol. 8 |location=Paris |publisher=Institut d'études slaves |page=624 |isbn=9782720404900 |oclc=805026664 |laysummary=http://www.etudes-slaves.paris-sorbonne.fr/spip.php?article1002}}</ref> je naziv koji je ušao u upotrebu nakon 1990-ih.
* ''centralni južnoslovenski dijasistem'' je izraz koji se ponekad nalazi u lingvističkoj literaturi, ograničen na dijalekatsku razinu i uglavnom na opisivanje međusobnih uticaja raznih južnoslovenskih dijalekata.
 
== Povijest ==
{{main|Povijest hrvatskosrpskogsrpskohrvatskog jezika}}
Kroz povijest Južnih Slavena, narječjа i književni jezici raznih oblasti su se razvijali samostalno. Prije 19. stoljeća, razni govori koji su u pojedinim oblastima nazivani "ilirski", "slavenski", "slavonski", "bosanski", "srpski" ili "hrvatski". Početkom [[19. vijek|19. veka]] [[Srbi]] i [[Hrvati]] su koristili različite standarde književnog jezika. U Srbiji je u zvaničnoj upotrebi bio [[slavenosrpski jezik|slaveno-serbski jezik]], arhaični jezik obrazovanih slojeva pod jakim uticajem rusizama i crkveno-slavizama. Primer slavenosrpskog jezika pre jezičke reforme:
 
{{citat|Mi svi valja da se trudimo, dotle da dotjeramo, da nam jezik u knjigama bude tako jednak, da se svaka knjiga može od slova do slova preštampati od Latinskijeh slova Slavenskima i od Slavenskijeh Latinskima, pa ćemo onda (i samo onda) biti jedan narod i imati jednu književnost...<ref>[http://kovceg.tripod.com/bkd_inerpretacija.htm Pavle Ivić: O BEČKOM KNJIŽEVNOM DOGOVORU]</ref>|[[Vuk Stefanović Karadžić|Vuk Karadžić]]}}
 
Ilirski pokret je naišao na odobravanje većine pismenih u južnoslovenskim zemljama. Pokret je trajao od [[1830|1830.]] do [[1843|1843.]] a svoj najveći procvat je doživeo u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. U Sloveniji je [[Stanko Vraz]] čak odlucio da piše na "ilirskom" umesto slovenačkom. U Hrvatskoj, [[Ljudevit Gaj]] je govorio: "Ponosimo se i hvalimo Bogu Velikomu, sto mi Hrvati s bratjom Serbljima jedan Srpski knjizevni jezik imamo."<ref name="Novacic"/> Ilirski pokret je doveo do sastanka u [[Beč]]u gde je postignut dogovor o zajedničkom književnom jeziku, kojem je za osnovu uzet narodni govor [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i [[Dubrovnik]]a, karakterističan po [[štokavština|štokavskom narečju]] i [[ijekavski izgovor|ijekavskom izgovoru]].<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 320), NOLIT, Beograd, 1987.</ref>
 
=== Bečki književni dogovor ===
{{main|Bečki književni dogovor}}
[[1850]]. godine je u [[Beč]]u postignut [[Bečki književni dogovor|historijski dogovor]] hrvatskih i srpskih pisaca i lingvista kojim je udaren temelj zajedničkom srpskohrvatskom jeziku, kao i suvremenim književnim standardima: [[bosanskisrpski jezik|bosanskomsrpskom]], [[hrvatskibosanski jezik|hrvatskombosanskom]], [[crnogorski jezik|crnogorskom]] i [[srpskihrvatski jezik|srpskomhrvatskom]], koji su nastali na njegovim osnovama.
Glavni potpisnik sporazuma sa srpske strane bio je [[Vuk Stefanović Karadžić]], a sa hrvatske [[Ivan Mažuranić]].<ref name="Novacic"/>
 
Okupljeni južnoslovenski lingvisti zaključuju da ne valja miješajući narječja i graditi novo, kojega u narodu nema, nego da je bolje od narodnijeh narječja izabrati jedno, da bude književni jezik. Za književno narečje je izabrano južno narečje, odnosno [[štokavština|štokavsko narječje]] i [[ijekavski izgovor|ijekavskog izgovora]], iz razloga što najviše naroda tako govori, što su gotovo sve narodne pjesme u njemu spjevane i što je stara [[dubrovačka književnost]] u njemu spisana.<ref name="Bečki dogovor"/>
 
Radi približavanja književnog jezika, hrvatski pisci su izašli u susret odričući se [[kajkavsko narječje|kajkavštine]] i usvajajući štokavsko narečje za književno, a srpski književnici napuštanjem [[slavenosrpski jezik|slaveno-serbskog jezika]].<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 318), NOLIT, Beograd, 1987.</ref> Nakon toga, radi približavanja dva pisma, izvršene su reforme [[latinica|latinice]] i [[ćirilica|ćirilice]] po fonetskom principu.<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 322), NOLIT, Beograd, 1987.</ref> [[Ljudevit Gaj]] je govorio: "Ponosimo se i hvalimo Bogu Velikomu, što mi Hrvati s bratjom Serbljima jedanSrpski književni jezik imamo."<ref name="Novacic">[http://nwbih.com/news.cgi?ref1=1215 Pricaj srpskohrvatski da te ceo svet razume]</ref>
 
=== Razvoj srpskohrvatskog ===
[[Datoteka:Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjizevnoga jezika.JPG|thumb|right|Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika ([[1899]]).]]
 
U decenijama koje su usledile bečkom književnom dogovoru, srpskohrvatski jezik biva prihvaćen u svetskoj lingvistici, a u i lokalnoj upotrebi tako da hrvatski sabor nakon duže rasprave (od 1847) da li će se jezik koji govore HrvatiSrbi i SrbiHrvati zvati "hrvatskisrpski" ili će se zvati "hrvatskisrpski ili srpskihrvatski" donosi odluku 1861. godine da se zove jugoslavenski, što će biti zabranjeno od carskog Beča nakon čega jezik dobiva ime ''hrvatski ili srpski jezik'' ili hrvatski što će biti nakon nastanka samostalne Hrvatske historijskim revizionizmom izbrisano iz historije.<ref>[http://www.snjezana-kordic.de/SAMARDZIJA.htm Pseudoznanost]</ref> Taj naziv je vrlo brzo prihvaćen i u inostranstvu tako da u Italiji, gramatičari Pero Budmani i Giovanni Androvich u svojim radovima iz [[1867]]. i [[1908]]. koriste naziv srpskohrvatski jezik, a u Njemačkoj slavni slavista [[August Leskien]] piše gramatiku srpsko-hrvatskog jezika "Grammatik der serbo-kroatischen Sprache", Heidelberg, [[1914]].<ref name="Bečka kuća srpskohrvatska"/> [[1882]]. godine [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti]] izdaje kapitalno [[Đuro Daničić|Daničićevo]] djelo ''Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika''.
U Bosni i Hercegovini se ovaj jezik u periodu austro-ugarske vladavine od [[1878]]. do [[1907]]. godine službeno nazivao [[bosanski jezik|bosanskim]]. [[1890]]. godine izlazi [[Gramatika bosanskoga jezika (1890)|Gramatika bosanskoga jezika]] za srednje škole autora Frane Vuletića. Od [[1907]]. godine ovaj jezik se počinje službeno nazivati srpsko-hrvatskim,<ref>Naredbom Zemaljske vlade od 4. 10.1907. g. određeno je da se "ima posve napustiti naziv 'bosanski jezik' i da se imade zemaljski jezik nazivati 'srpsko-hrvatski jezik'."</ref> pa srpskohrvatski jezik tako postaje službeni jezik Bosne i Hercegovine od [[1907]]. do [[1918]]. godine. Gramatika za srednje škole od [[1908]]. godine nosi naziv "[[Gramatika bosanskoga jezika (1890)|Gramatika srpsko-hrvatskog jezika]]".
[[Datoteka:Pravopis-srpskohrvatskog-jezika.jpg|thumb|[[Pravopis srpskohrvatskog jezika]] iz [[1960]]. u zajedničkom izdanju [[Matica srpska|Matice srpske]] i [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].]]
 
[[10. 12.|10. prosinca]] [[1954]]. je sklopljen [[Novosadski dogovor]] između uglavnom hrvatskihsrpskih i srpskihhrvatskih jezikoslovaca radi uređenja i standardizacije zajedničkog srpskohrvatskog jezika. Novosadskim dogovorom je predviđeno ujednačenje književnog hrvatskogsrpskog iu srpskogsrpskohrvatski jezikajezik na pravopisnoj, terminološkoj i drugim razinama. Ustanovljeno je sledeće:
* da je hrvatskosrpskisrpskohrvatski jedan narodni jezik koji se razvio u dva književna središta: [[Beograd]]u i [[Zagreb]]u;
* da su oba pisma, [[latinicaćirilica]] i [[ćirilicalatinica]], ravnopravna; i
* da su oba izgovora, [[ekavski izgovor|ekavski]] i [[ijekavski izgovor|ijekavski]], takođe su u svemu ravnopravna.
 
Na osnovu ovakvih zaključaka o jeziku je odlučeno da treba preduzeti sledeće:
* treba odlučno stati na put postavljanju veštačkih prepreka razvitku zajedničkog književnog jezika i sprečiti štetnu pojavu samovoljnog »prevođenja« tekstova i poštovati originalne tekstove pisaca.
 
Rezoluciju je potpisalo 25 pisaca i lingvista (715 iz HrvatskeSrbije, 157 iz SrbijeHrvatske, 3 iz BiH), među kojima su [[Ivo Andrić]], [[Aleksandar Belić]], [[Mirko Božić]], [[Miloš Đurić]], [[Marin Franičević]], [[Krešimir Georgijević]], [[Josip Hamm]], [[Mate Hraste]], [[Ljudevit Jonke]], [[Jure Kaštelan]], [[Mihailo Stevanović]] i mnogi drugi.<ref name="dogovor"/> Njima se pridružilo još 64 kulturna i naučna radnika, među kojima i [[Miroslav Krleža]].
 
Odlučeno je da će Komisiju za izradu pravopisa i terminologije odrediti naša tri univerziteta (u [[Beograd]]u, [[Zagreb]]u i [[Sarajevo|Sarajevu]]), dve akademije (u Zagrebu i Beogradu) i [[Matica srpska]] u Novom Sadu i [[Matica hrvatska]] u Zagrebu.<ref name="dogovor"/> Na temelju tih odluka izrađen je zajednički pravopis koji je [[1960]]. Matica hrvatska izdala ijekavski i latinicom pod naslovom ''Pravopis hrvatskosrpskogsrpskohrvatskog književnog jezika s pravopisnim rječnikom'', a Matica srpska ekavski i ćirilicom pod naslovom ''Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika sa pravopisnim rečnikom''.
 
=== Politička podjela jezika ===
[[Datoteka:Serbo croatian dialects historical distribution.png|thumb|Narječja srpskohrvatskog jezika.]]
 
Radi većeg razlikovanja od ostatka BiH i približavanja Srbiji, [[Republika Srpska]] je u toku [[rat u Bosni i Hercegovini|rata u BiH]] službeno uvela ekavicu kao jezični standard. Istovremeno, srpski nacionalisti su uporno dokazivali da su svi koji govore štokavskom ijekavicom – Srbigovore Srpski jezik, dakle i Bošnjaci i Hrvati.<ref name="vreme">[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=313744 Novi jezici: Govorite li našili]</ref> U [[Beograd]]u je [[1998]]. godine, prvo u režimskom listu [[Politika (novine)|Politika]], a zatim i kao posebna knjižica u tiražu od 300.000 primeraka distribuirano "''[[Slovo o srpskom jeziku]]''" koje navodi da srpskohrvatski jezik ne samo da ne postoji, već da nikada nije ni postojao, da hrvatski jezik takođe ne postoji, već da Hrvati govore srpski a da to i ne znaju, te da ni oni sami ne postoje, tj. da su svi Hrvati u stvari Srbi.<ref name="Novacic"/> Po [[Slobodan Milošević|Miloševićevom]] [[Ustav Srbije od 1990. godine|Ustavu Srbije od 1990. godine]] zvanični jezik je još uvek bio srpskohrvatski, a službena pisma ćirilica i latinica. Tek [[Vojislav Koštunica|Koštuničin]] [[Ustav Srbije od 2006. godine]] je ukinuo latinicu i proglasio srpski za službeni jezik.<ref name="Novacic"/> Pojedina srbijanska kulturna udruženja jezik nazivaju ''srbskim''.
 
[[Datoteka:Serbo croatian languages2006.png|thumb|Srpskohrvatski jezik je 1990-ih godina podeljen ne po dijalektološkoj već po etničkoj osnovi.]]
{{citat|Kad nekoliko naroda ili država govori zajedničkim jezikom, lingvisti ne nabrajaju u nazivu jezika sve te narode jer bi to bio predugačak naziv... U našem slučaju lingvisti su uveli u 19. stoljeću dvodijelni naziv, i današnji lingvisti su ga naslijedili kao što su današnji kemičari naslijedili nazive u kemiji, ili kao što su američki lingvisti naslijedili naziv za njihov jezik. Dvodijelnim modelom naziva imenuju se rubovi jezika, a središnju zonu i nije nužno imenovati kad se znaju rubovi. To je isto kao i kod naziva [[Indoevropski jezici|indoevropski]], imenovani su rubovi, a središnja zona armenski i perzijski nisu. Moram istaknuti da svi ti nazivi obavezuju samo lingviste, a ne i obične ljude, oni mogu zvati jezik kako god žele, a i ne moraju ga nikako zvati. <ref>[http://www.e-novine.com/intervju/intervju-drustvo/73198-Jezik-nacija-lai.html Jezik, nacija i laži]</ref>|[[Snježana Kordić]] o srpskohrvatskom jeziku}}
 
Iako govorni jezik nije promenjen, govornici ga danas uglavnom ne nazivaju srpskohrvatskim. Npr. na popisu u Hrvatskoj 2001. je samo 0,16 % stanovništva imenovalo svoj materinski jezik hrvatskosrpskimsrpskohrvatskim odn. srpskohrvatskimhrvatskosrpskim.<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/Popis%202001/popis20001.htm DZS: Stanovništvo prema materinskom jeziku...]</ref> I pored različitih naziva, te napora hrvatskih, srbijanskih, bosanskih i crnogorskih lingvista da dokažu suštinsku različitost njihovih jezika, narod se još uvek jako dobro razume.<ref name="h-alter"/>
 
Suvremena [[jezikoslovlje|lingvistika]] smatra srpsko-hrvatski jezik živim [[makrojezik]]om pod oznakom <tt>hbs</tt>.<ref>[http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hbs Documentation for ISO 639 identifier: hbs]</ref> Iako je identifikator <tt>sh</tt> označen kao prevaziđen,<ref name="ISO">[http://www.loc.gov/standards/iso639-2/php/code_changes.php ISO 639.2]</ref> zajedno s identifikatorima <tt>scc</tt> i <tt>scr</tt>.<ref name="ISO"/>
Srpskohrvatski je u svetu i dalje u normalnoj upotrebi među jednim delom lingvista, prevodioca i profesora književnosti.<ref name="Novacic"/> U slavistici se danas pored naziva srpskohrvatski takođe koristi i naziv srpsko-''bosansko-hrvatsko-srpskihrvatski jezik''.<ref>[http://www.seelrc.org/webliography/bcs.ptml Bosnian/Croatian/Serbian]</ref> Srpskohrvatski jezik se i dalje izučava na mnogim ozbiljnim univerzitetima sveta: [[Cambridge]]u, [[Oxford]]u, [[Sorbonne|Sorbonni]], Univerzitetu drzave Arizona u [[Phoenix, Arizona|Phoenixu]], itd.<ref name="Novacic"/>
 
Neke međunarodne institucije, poput [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju]] službeno upotrebljavaju naziv srpski, ''bosanski, hrvatskii ili srpskihrvatski jezik'' (BHS) za zajednički jezik BosanacaSrba, HrvataCrnogoraca, CrnogoracaBosanaca i SrbaHrvata.<ref>[http://www.icty.org/ MKSJ]</ref> Početkom [[2010]]. godine dve poslanice u Evropskom parlamentu su, polazeći od činjenice da je originalni srpskohrvatski jezik podeljen u razne službene jezike, zatražile, zbog administrativnih ušteda oko prevoda i tumačenja, vraćanje srpskohrvatskoga jezika. To je traženo radi kasnijeg zaključivanja sveobuhvatnog sporazuma o jezicima s Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, i Crnom Gorom i Srbijom kada te zemlje postanu članice EU”.<ref>[http://www.srbijanet.rs/vesti/vesti-iz-sveta/42120-eu-trazi-od-hrvata-da-vrate-srpsko-hrvatski-jezik.html EU traži od Hrvata da vrate srpsko-hrvatski jezik]</ref>
 
== Lingvistika ==
{{main|usporedba srpskohrvatskih standardnih varijeteta}}
 
Lingvistička pravila po pitanju svih svetskih jezika su prilično jednostavna i ona govore da se govori o jednom jeziku u slučaju ako je najmanje 81 posto osnovnog rečničkog blaga zajedničko. Pošto po rečima lingvistice Snježane Kordić bošnjačkiSrpski, crnogorski, hrvatskibošnjački, crnogorski i srpskihrvatski imaju 100 posto zajedničko osnovno rečničko blago - reč je o istom jeziku.<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/lingvistica-kordic-u-hrvatskoj-bih-srbiji-i-crnoj-gori-govori-se-istim-jezikom/506995.aspx Lingvistica Kordić: U Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori govori se istim jezikom]</ref> Kordić srpskohrvatski jezik vidi kao policentrični jezik, koji danas ima svoje četiri varijante i četiri službena naziva, ali u strogo lingvističkom pogledu ne može biti tretiran drugačije nego kao jedan standardni jezik, jer su razlike među varijantama nedovoljne da bi se moglo prihvatiti stanovište o različitim jezicima.<ref>[http://www.pescanik.info/content/view/5949/61/ Jezik i nacionalizam]</ref>
 
== Dijalekti ==
|}
 
Vukova ćirilica je jedno od dva ravnopravna pisma srpskohrvatskogsrpskog jezika. Danas se koristi u Srbiji kao tradicionalno i službeno pismo, kao i u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Sličnu verziju ćirilice koristi i [[makedonski jezik]].
 
== Vidi još ==
8

izmjena