Paul Gauguin – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Bot: Brisanje šablona: Link GA.
m (GR) File renamed: File:Paul Gauguin 026.jpgFile:The Yellow Christ, Paul Gauguin.jpg File renaming criterion #2: To change from a meaningless or ambiguous name to a name that describes what the im…
Red 28:
Kao i njegov prijatelj [[Vinsent Van Gog]], sa kojim je proveo devet sedmica slikajući u [[Arles|Arlu]], Pol Gogen je doživljavao napade [[depresija|depresije]] i jednom prilikom pokušao da sebi oduzme život. Razočaran [[Impresionizam|impresionizmom]], smatrao je da je tradicionalno evropsko slikarstvo postalo suviše imitativno, te da mu nedostaje simbolička dubina. Nasuprot tome, umetnost [[Afrika|Afrike]] i [[Azija|Azije]] činila mu se punom mističnih simbola i snage. U to doba je u Evropi vladalo zanimanje za umetnošću drugih kultura, naročito Japana. Pozvan je da učestvuje na [[Izložba Pola Gogena sa Dvadesetoricom, 1889|1889 izložbi]] koju su organizovali [[Dvadesetorica]].
 
[[Datoteka:The Yellow Christ, Paul Gauguin 026.jpg|levo|250px|mini|Pol Gogen: ''Žuti Hrist (Le Christ jaune)''<br />1889, ulje na platnu. [[Umetnička galerija Olbrajt-Noks]], Bafalo, Njujork, SAD]]
 
Pod uticajem [[narodna umetnost|narodne umetnosti]] i [[Ukiyo-e|japanskih grafika]], Gogen je evoluirao u [[kloazonizam]], stil kome je kritičar [[Eduar Dižarden]] dao ime po tehnici gleđosanja koju je primenjivao [[Emil Bernar]]. Gogen je veoma cenio Bernarov rad i odvažnost da upotrebi stil koji je odgovarao Gogenovom nastojanju da u svojoj umetnosti prikaže suštinu predmeta. U ''[[:Datoteka:Yellow Christ.jpg|Žutom Hristu]]'' ([[1889]]), koji se obično smatra najreprezentativnijim delom kloazonizma, slika je svedena na oblasti čiste boje koje su odvojene teškim crnim konturama. U takvim delima Gogen nije pridavao mnogo pažnje klasičnoj perspektivi i smelo je ukinuo suptilne prelaze boje—na taj način oslobodivši se dna najkarakterističnija principa post[[Renesansa|renesansnog]] slikarstva. Njegovo slikarstvo je kasnije evoluiralo u pravcu „sintetizma“ gde ni oblik ni boja ne preovlađuju, već oboje imaju jednaku važnost.