Rat u Sloveniji – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 47:
== Ishod ==
[[Datoteka:Granicarski spomenik2.JPG|desno|mini|150px|Spomenik slovenskim braniteljima poginulim 1991.]]
JNA je imala 44 do 45 poginulih vojnika, izgubila je 31 tenktenkova i 230 borbenih vozila.<ref name="SF"/> [[Fond za humanitarno pravo]] navodi da je u ratu poginulo 23 državljana Srbije.<ref>{{cite web|url=http://www.nacional.hr/clanak/106458/napokon-priznali-da-su-sudjelovali-srbija-objavila-imena-poginulih-u-ratovima|title=Srbija objavila imena poginulih u ratovima|autor=Deutsche Welle|publisher=Nacional|date=22. travnja 2011|accessdate=16. veljače 2012}}</ref>
 
Milan Kučan svjedočio je 21. svibnja 2003. pred [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ)]] protiv Miloševića. Naveo je da je Miloševićevo čelništvo 1989. umjesto ustavnih nametalo kadrovske promjene preko masovnih mitinga, na kojima su smijenjena vodstva u Vojvodini i Crnoj Gori a planiran je i miting u Ljubljani. Opisao je i raskol na 14. kongresu [[Savez komunista Jugoslavije|SKJ]], kada su, kako je rekao "legitimni i pravični prijedlozi Slovenije brutalno nadglasani".<ref name="index">{{cite news |title=Kučan svjedočio o raspadu SFRJ i osamostaljenju Slovenije|url=http://www.index.hr/vijesti/clanak/kucan-svjedocio-o-raspadu-sfrj-i-osamostaljenju-slovenije/138931.aspx|publisher=Index.hr |date = 21. 05. 2003. |accessdate = 12. 09. 2009.}}</ref> Milošević je rekao da su u ratu ubijena 44 pripadnika JNA, a 184 teško ranjena i ponudio sudu kao dokaz "bijelu knjigu" o zločinima slovenskih snaga. Kučan je precizirao da je u sukobu poginulo 37 vojnika JNA, te 18 slovenskih državljana - osam iz slovenske TO, četiri policajca, šest slovenskih civila - te još šest stranaca, a "bijelu knjigu" odbacio je kao "propagandnu brošuru" JNA. Raspravno vijeće nije prihvatilo taj dokument.<ref name="žrtve">[[#MKSJ|Transkript na suđenju Miloševiću 2003.]] str. 20924</ref>