Historija Bosne i Hercegovine – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
→‎Srednjevjekovna Bosna: Apsolutno pogrešno pozivanje na referencu i izvlačenje iz konteksta; naime, navedeni tekst uopšte nije stajao u referenci te je to ispravljeno i stavljeno onako kako u knjizi piše.
Red 119:
Franjevci ubrzo formiraju Bosanski franjevački vikarijat, koji se vrlo brzo širi i uključuje u sebi mnogo veću teritoriju od bosanske države, pružajući se sve do [[Rumunjska|Rumunjske]], tako da već [[1385]]. godine Bosanski franjevački vikarijat uključuje u sebi 35 franjevačkih samostana, od kojih su pak samo 4 bila na teritoriji Bosne. To su franjevački samostani u [[Visoko]]m, Lašvi, [[Kraljeva Sutjeska|Kraljevoj Sutjesci]] i [[Olovo (BiH)|Olovu]].
 
Godine [[1350]]. [[Srbija]] napada Bosnu. Cilj njene vojske, na čelu sa carom [[Dušan Silni|Dušanom]] bilo je vraćanje dijela južne Bosne, tačnije područje Huma (današnja [[Hercegovina]]), koje je Stjepan II Kotromanić priključio Bosni. Međutim,Car bosanskaDušan vojskaje nauspeo čeluda sazauzme Stjepanomgotovo II.celu KotromanićemBosnu mudromi taktikommnogi izbjegavanjavlastelini direktnogsu sukobapočeli natjeralapridruživati jemu carase, Dušana daali se povučezbog izponovnog Bosne.izbijanja Odsukoba togsa vremenaVizantijom Hummorao (Hercegovina)povući, ćečime postatije stalniStjepan diouspeo bosanskepovratiti državeteritorije.<ref name="Ćorović"/>
Cijelo vrijeme vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, Bosna se privredno razvija, naročito u izvozu srebra, bakra i olova, a kuje se i bosanski dinar - Denarius. Udajom svoje kćerke Elizabete [[1353]]. godine za ugarskog kralja Ludovika I., tada jednog od najutjecajnijih evropskih vladara, podigao je ugled Bosni i lozu [[Kotromanići|Kotromanića]] približio svijetu više europske politike