Hrvatsko Kraljevstvo – razlika između verzija

Pri kraju Krešimirova života u splet međunarodnog zbivanja bila je uvučena i Hrvatska. Godine 1071. Seldžuci su porazili [[Bizant]], [[Mađari]] su zauzeli Srijem, a [[Normani]] se učvrstili u južnoj Italiji, što je oslabilo utjecaj Bizanta na europskom jugoistoku. Kada su se protiv oslabljenog Bizanta pobunili Bugari, pridružili su im se i Dukljani i Hrvati. Normani, bizantski saveznici, napali su 1074. hrvatsko primorje i uspijeli u bitki kod [[Rab]]a zarobiti, kako kažu izvori, "hrvatskog kralja". Nije sigurno o kojem se kralju radi, ali najvjerojatnije je riječ o Krešimiru. On im je za otkup ustupio upravu nad Ninom, Biogradom, Zadrom, Trogirom i Splitom. Normane su slijedeće godine protjerali [[Mlečani]]. Krešimir je tada već bio mrtav.

 

Krešimira je naslijedio [[Dmitar Zvonimir]]. Krešimirov nećak [[Stjepan II., hrvatski kralj|Stjepan II.]] zatvoren je u samostan. Naslijedivši prijestolje, on se suočio s problemom vlasti nad srednjedalmatinskim gradovima. Dobro ocijenivši vanjskopolitičke nevolje Bizanta, koji se još uvijek držao vlasnikom dalmatinskih gradova, i pad njegove moći u hrvatskom susjedstvu te ispravno procijenivši položaj Mlečana, koji su se svrstali među protivnike sve jačeg papinstva, Zvonimir se priklonio papi [[Grgur VII.|Grguru VII.]] prihvaćajući suvremenu doktrinu da papa ima pravo podjeljivati krune i priznavati posjed zemalja.