Maximiliano I od Meksika – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Edgar Allan Poe je premjestio stranicu Maksimilijan I od Meksika na Maximiliano I od Meksika |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 36:
Maksimilijan je rođen u dvorcu [[Schönbrunn]] u [[Beč]]u u [[Austrija|Austriji]], kao drugi sin
austrijskog nadvojvode Franje Karla i [[Sofija Wilhelmine|Sofije Wilhelmine]], [[Bavarska|bavarske]] princeze. Po tadašnjem Beču širili su se tračevi kako je Maksimilijan sin
[[Napoleon II|Napoleona II]] ([[Napoleon]]ovog sina zatvorenog u Schönbrunnu), kao dokaz navođeno je njegova prisnost sa Sofijom Wilhelminom (i njena velika žalost nakon njegove smrti, za koju je navodno okrivljavala kancelara [[Klemens Wenzel Lothar Metternich|Metternicha]]) te fizička sličnost između Napoleona II i Maksimilijana.<ref name=
Maksimilijan se sa 27 godina, oženio sa svojom nećakom (u drugom koljenu) [[Belgija|belgijskom]] pricezom Charlottom ([[španski jezik|španjolski]] [[Carlota]]), kćeri Leopolda I iz kuće Sachsen-Coburg i Marije Lujze Orelanske. Mladi par živio je u [[Milano|Milanu]] od [[1857]], gdje je Maksimilijan bio potkralj [[Kraljevstvo Lombardija-Venecija|Kraljevstva Lombardija-Venecija]], [[Marioneta|marionetske]] tvorevine [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog carstva]] sve do [[1859]], kad ga njegov brat, car [[Franjo Josip I.|Franjo Josip]] smjenio zbog liberalizma i mlakosti. Uskoro je Austrija izgubila svoje [[Italija|talijanske]] posjede, Maksimilijan se nakon ostavke povukao u svoj dvorac [[Miramare]] pored [[Trst]]a gdje je živio kao penzioner.
Linija 59 ⟶ 58:
[[Datoteka:Laurens - The Last moments of Maximilian.jpg|thumb|right|270px|Posljedni trenuci pred streljanje cara Maksimilijana]]
U februaru [[1867]], car se se pred nadirućim snagama republikanaca povukao u grad [[Querétaro Arteaga]] u pokrajini [[Santiago de Querétaro]] gdje je uspio nekoliko tjedana odolijevati opsadi, ali je nakon izdaje u vlastitim redovima (pukovnik Miguel López otvorio je vrata republikancima) grad pao u ruke republikanaca [[15. 5.|15. maja]] [[1867]] godine. Nakon neuspjelog pokušaja proboja kroz republikanske linije, Maksimilijan je uhapšen i izveden pred vojni sud koji ga je osudio na smrt
strijeljanjem. Mnogi evropski vladari i istaknute javne osobe (među kojima i poznati republikanci [[Victor Hugo]] i [[Giuseppe Garibaldi]]) slali su meksičkom predsjedniku Juarezu [[Telegraf|telegrame]] i pisma s molbama za pomilovanje. Juarez koji je privatno gajio izvjesne simpatije prema njemu i Carloti<ref name=
|last=Smith |first=Gene |title=Maximilian and Carlota |publisher=Morrow |location=New |year=1973}}</ref> ostao je neumoljiv i nije poništio smrtnu presudu, na taj način je htio poslati jasnu poruku da Meksiko ne želi evropska uplitanja u svojoj zemlji. Maksimilijan je u rano jutro strijeljan na ''Cerro de las Campanas'' [[19. 6.|19. juna]] [[1867]]. zajedno sa svoja dva [[general]]a [[Miguelo Miramóno|Miguelom Miramónom]] i [[Tomás Mejía|Tomásom Mejíom]].
=== Pokop ===
| |||