Autopsija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 26:
- na osnovu raspoloživih medicinskih činjenica nije moguće utvrditi uzrok smrti (najčešće zbog nepostojanja medicinske dokumentacije o nekom oboljenju koje je moglo biti uzrok prirodne smrti).
Uža rodbina preminulog lica ima pravo da na lični zahtjev traži vršenje sudskomedicinske obdukcije, ali NEZakonske odredbe o vršenju obdukcije nalaze se u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ), u članu 222, i u Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP), u članovima od 136 do 140.
Prema članu 222 ZZZ obdukcija mora obavezno da se izvrši na zahtev lekara koji je lečio umrlo lice, kao i na zahtev doktora medicine određenog za utvrđivanje uzroka smrti od strane nadležnog organa opštine, odnosno grada (tzv. lekara mrtvozorca). Zakonom je takođe predviđeno obavezno vršenje obdukcije u slučajevima kada smrt nastupi u toku dijagnostičkog ili terapeutskog postupka. U ovim situacijama obdukcija je veoma značajna za utvrđivanje činjenice da li je nastali smrtni ishod u bilo kakvoj uzročno-posledičnoj vezi sa primenjenim medicinskim dijagnostičkim i terapijskim merama, a na šta se često prvo posumnja, naročito od strane članova porodice umrle osobe.
Prema članu 222 ZZZ piše da se obdukcija obavezno vrši na zahtev nadležnog suda, a u članu 136 ZKP regulisano je da se pregled i obdukcija leša vrše u slučajevima kad je očigledno ili postoji sumnja da je smrt određenog lica neposredna ili posredna posledica krivičnog dela ili je u vezi sa krivičnim delom. Ovo su upravo situacije kada se vrši tzv. sudskomedicinska obdukcija koja predstavlja jedan od vidova sudskomedicinskog veštačenja i shodno zakonskim odredbama njeno vršenje određuje organ koji vodi postupak.
U stavu 2 člana 136 ZKP predviđeno je da pre preduzimanja pregleda i obdukcije leša, a naročito radi procene da li postoji sumnja da je smrt određenog lica posledica krivičnog dela, organ koji vodi postupak može zatražiti stručno mišljenje lekara koji je izvršio neposredan pregled umrlog lica radi utvrđivanja uzroka i vremena smrti. S druge strane, prema članu 220 ZZZ lekar koji pregleda umrlog i konstatuje smrt dužan je da bez odlaganja o smrtnom slučaju obavesti nadležni organ unutrašnjih poslova kada:
- nije u mogućnosti da pouzdano utvrdi identitet leša;
- pregledom umrlog lica utvrdi povrede ili na drugi način posumnja u nasilnu smrt;
- na osnovu raspoloživih medicinskih činjenica nije moguće utvrditi uzrok smrti (najčešće zbog nepostojanja medicinske dokumentacije o nekom oboljenju koje je moglo biti uzrok prirodne smrti).
Uža rodbina preminulog lica ima pravo da NA LIČNI ZAHTEV traži vršenje sudskomedicinske obdukcije, ali ne može da spriječi njeno vršenje ako je istu naložilo drugo lice shodno zakonskim odredbama (tužilac, sudija, ljekar).
 
== Povezano ==