Der Process – razlika između verzija

Kao i ostali Kafkini romani, ''Proces'' je ostao nedovršen, ali sadrzisadži poglavlje koje radnju privodi kraju. Upravo zbog ovoga, u romanu postoji nekoliko rupa i nekonzistentnih dijelova, mada je jedan dio nedovršenih ili neuklopljenih poglavlja napisan i danas je uglavnom uključan u izdanja romana kao dodatak.

Roman je izdao Kafkin prijatelj [[Max Brod]], u [[berlin]]skoj izdavačkoj kući [[Verlag Die Schmiede]], suprotno Kafkinim željama, koji je želio da se ovaj roman, zajedno s ostatkom njegova opusa, uništi.

Nepoznati agenti, ni sami ne znajući zašto to čine i po čijem nalogu, hapse beznačajnog bankarskog činovnika Josefa K. u njegovom stanu. Međutim, agenti uhapšenika ne vode ni li zatvor ni u tamnicu, pa on može i dalje raditi svakodnevni posao, ali uz saznanje da je uhapšen i da se o njemu vodi istražni postupak, odnosno sudski proces. Josef K. mirno prihvata činjenicu da je uhapšen na neobičan način, ne protivi se, iako nije svjestan svoje krivice. Njega lagano ispunjava osjećaj da je u tamnici, mada je na slobodi. Pošto ne može biti oslobođen bez prethodnog procesa, Josef K. prikuplja protudokaze, iako ne zna protiv čega. Proces se odvija tako da ostavlja dojam sasvim normalnoga životnoga događaja. Josef K. nalazi advokata kog unajmljuje kao svog branitelja, prisustvuje istražnom postupku, pokušava se, preko žena, približiti suciama, dok istovremeno obavlja svoj uobičajeni posao u banci. Naravno, ne treba dodatno naglašavati da je sva pomoć koju je dobio (branitelj, žene, slikar Titorelli) bila apsolutno beskorisna, izuzev one koju mu je ponudio zatvorski kapelan u obliku kultne i enigmatične parabole "[[Vor dem Gesetz|Pred zakonom]]". Pokrenut iz nepoznatih razloga i vođen na neobičan način, proces, iako nije dokazao Josefovu krivicu Josefa K., završava se njegovimJosefovim pogubljenjem.

I sam opis izvršenja presude, koja nikada nije izrečena pred sudom, veoma je neobičan. U nekom malom kamenolomu, u blizini grada, dva čovjeka u cilindrima i redengotima, nad Josefom K., položenim na kamen, pružaju jedan drugom oštar nož, kao da bi željeli da Josef K. sam istrgne nož i da se probode. Ipak, Josef K. to nije učinio već je čekao izvršenje presude. Pred samo izvršenje, Josef K. je ugledao siluetu na osvijetljenom prozoru (što se najčešće interpretira kao Kafkino umetanje Nade, koja je ključna za razumijevanje njegova opusa, u ovo djelo), nakon čega ga je jedan od izvršitelja uhvatio za grkljan, a drugi mu zario nož u srce i dvaput ga okrenuo. Kafka je roman završio sljedećom rečenicom: ''"Kao psa!", reče on, kao da će ga stid nadživjeti.''