Raspad Jugoslavije – razlika između verzija

Jugoslavija nacionalističko vrenje na Kosovu uspijeva koliko-toliko kontrolirati do incidenta s [[Đorđe Martinović]]em, kogakoji će prvo tvrditi da se sam ozlijedio gurajući bocu u [[anus]], a potom će tvrditi da su ga silovali albanskih [[ekstremizam|ekstremisti]]. Ta dogadjajnjegova cedruga izazvatiizjava izazvat će nacionalnu [[histerija|histeriju]] medjuu SrbimaSrbiji, ua Jugoslavijipolicijski isljednici neće se uspjeti složiti koja od njegovih izjava je istinita <ref>Sabrina P. Ramet, Angelo Georgakis. Thinking about Yugoslavia: Scholarly Debates about the Yugoslav Breakup and the Wars in Bosnia and Kosovo, str. 153, 201. Cambridge University Press, 2005. ISBN 1-397-80521-8</ref><ref>[Jasna Dragović-Soso, Saviours of the Nation?: Serbia's Intellectual Opposition and the Revival of Nationalism, str. 132-135. [[C. Hurst & Co]], 2002. ISBN 1-85065-577-4</ref>

Pod utjecajem slučaja Martinović, koji postaje javan 1.5. 1985. godine, [[Srpska akademija nauka i umetnosti]] dvadeset dana kasnije donosi odluku o stvaranju memoranduma koji govori o poziciji Srba u Jugoslaviji. Taj kontroverzni [[SANU memorandum|memorandum]] iznositvrdit informacijeće da [[Albanci]] vrše [[genocid]] nad Srbima na Kosovu (što će se 1999 nakon progona Srpskog stanovišta, ubijanja i trgovine organa otetih Srba i drugih dela ne Albanskog stanovišta, uništavanja imovine Srba pokazati kao točno) da su Srbi žrtve [[diskriminacija|diskriminacije]] na Kosovu iu MetohijiJugoslaviji i da srpsko pitanje neće biti riješeno sve do stvaranja punog nacionalnog i kulturnog jedinstva srpskog naroda bez obzira na mjesto gdje žive. kaoDan štonakon jeobjave Hrvatskomemoranduma, Pitanjetadašnji rešenoće objedinjavanjemga celokuppnogpredsjednik HrvatskogSR stanovništvaSrbije u[[Ivan etničkiStambolić]] homogenuosuditi federalnuizjavom jedinicu sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdjeda je ostaloto daratni živi[[manifest]] okoza 600srpske 000 Hrvata[[komesar]]e.

== Situacija u [[SR Srbija|SR Srbiji]] ==
{{main|Osma sednica CK SKS}}

Nakon tih događaja na Kosovu i memoranduma s kraja 1986. godine u Srbiji, koja je također, kao i ostatak Jugoslavije, pogođena dugotrajnom ekonomskom krizom, se počinje osjećati duboko nezadovoljstvo koje koriste sve glasniji srpski nacionalisti. [[Savez komunista Srbije]] na čelu s Stambolićem se ispočetka odupire nacionalizmu te nastoji ostati vjeran načelima bratstva i jedinstva. Međutim, [[24.4.]] [[1987]]. dotadašnji Stambolićev štićenik, predsjednik CK SK Srbije [[Slobodan Milošević]] prilikom dolaska na [[Kosovo i Metohiju]] i razgovora s tamošnjim Srbima drži čuveni govor ''[[Niko ne sme da vas bije]]'' i otvoreno staje na stranu srpskih nacionalista. Pokušaj Stambolića da smijeni Miloševića doživljava slom zahvaljujući [[Aziz Keljmendi|paraćinskom masakru u kasarni JNA]] koji je u septembru 1987. izazvao provalu [[albanofobija|antialbanske histerije]] u Srbiji. Vješto koristeći podršku javnosti, Milošević na znamenitoj [[Osma sjednica CK SKS|Osmoj sjednici CK SKS]] odnosi prevagu nad Stambolićevim pristašama koji su u roku od nekoliko mjeseci, uključujući i samog Stambolića, za vrijeme tzv. "diferencijacije" smjenjivani s partijskih i državnih dužnosti. Pokušaj JNA da dobije podršku svih drugih federalnih jedinica za smjenu "nelegalno" izabranog Miloševića pada u vodu nakon što [[UDBA]] nagovara hrvatsko rukovodstvo da prihvati kao legalnu osmu sjednicu CK SKS <ref>[http://books.google.com/books?id=FTw3lEqi2-oC&pg=PA344&dq=Mamula&as_brr=3&hl=hr&cd=10#v=onepage&q=Mamula&f=false Sabrina P. Ramet:The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005 str. 345]</ref>. Ubrzo potom novoizabrano srpsko rukovodstvo zahtjeva promjene ustavnog uređenja SFRJ pod parolom "ili će Srbija postati država ili je neće biti". Osnovni dio te nove službene politike SK Srbije postaje ukidanje autonomije pokrajina, dok se Milošević propagandnom kampanjom beogradskih medija predstavlja kao srpski "narodni tribun" odnosno neslužbeni vođa svih Srba u Jugoslaviji.

U kasnu zimu 1988/1989 godine [[Franjo Tuđman]] drži govor u društvu pisaca Hrvatske gdje izlaže program oko kojeg će biti osnovan [[HDZ]]. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci u Hrvatskoj se počinju jedna za drugom osnivati političke stranke koje će učestvovati na prvim slobodnim izborima sljedeće godine. Veliki deo nacionalističke politike Franja Tuđmana se bazirao na anti-srbizmu kao i anti-semitizmu. Čuvene su njegove izjave o Jeverejima: "Sretan sam što mi žena nije ni Srpskinja ni <abbr>Židovka</abbr>.” kao i Srbima: "Jednu trećinu Srba ćemo pobiti, drugu trećinu Srba ćemo proterati, a treću trećinu ćemo pokrsiti'.

Te za političke promjene u Hrvatskoj odlučujuće 1989. godine nakon slovenske odluke da ne dozvoli srpske demonstracije to jest pokušaj anti-birokratske revolucije u Sloveniji Hrvatska će na svojoj granici blokirati demonstrante iz Srbije [[20.11.]] [[1989]]. godine, kasarne u kojima su bili vojnici JNA kao i početi sa proganjanjem srpskog stanovnštva, uništavanjem srpske imovine i sporadičnim zločinima. 15 dana kasnije za svog novog političkog čelnika izabrati uz protivljenje [[JNA]] [[Ivica Račan|Ivicu Račana]].