Povlačenje Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
ažuriranje; preformuliranje; nadopuna s hr.wiki |
||
Red 1:
[[File:UK location in the EU 2016.svg|300px|mini|right|
'''Povlačenje Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije''', također poznat po kolokvijalnoj skraćenici '''Brexit''' (fonetski: '''Breksit''' ili '''Bregzit''') je državnopravni, ustavnopravni i politički proces koji je formalno koji za cilj i ishod ima prestanak članstva [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]] u [[Evropska unija|Evropskoj uniji]]. Formalno je pokrenut 29. marta 2107. od strane britanske vlade na temelju rezultata [[Referendum Ujedinjenog Kraljevstva o Evropskoj Uniji|referenduma o članstvu]] održanog prethodne godine, na kome se većina građana izjasnila za izlazak iz Evropske unije. Pravna osnova za proces je u čl. 50 [[Lisabonski sporazum|Lisabonskog sporazumma]], temeljnom dokumentu Unije, koji državama-članicama omogućava izlazak iz Unije, pri čemu je Ujedinjeno Kraljevstvo prva i zasad jedina članica koja ga je pokrenula. Pretpostavlja se da bi proces trebao biti dovršen u roku od dvije godine, odnosno do 29. marta 2019. godine.
Ujedinjeno Kraljevstvo će u tom roku formalno ostati članicom EU, ali će se paralelno voditi pregovori sa EU oko prijenosa prava i obaveza sa evropskih na britanske institucije. Britanska premijerka [[Theresa May]] je u januaru 2017. najavila da će njena vlada [[Parlament UK|Parlamentu]] predložiti ukidanje [[European Communities Act 1972 (UK)|Zakona o evropskim zajednicama]] kako bi se ovlasti evropskih vratile britanskim institucijama, te kako Ujedinjeno Kraljevstvo tokom pregovora sa evropskim institucijama i drugim državama-članicama neće inzistirati na zadržavanju Ujedinjenog Kraljevstva na jedinstvenom evropskom tržištu.
Ujedinjeno Kraljevstvo je članica Evropske Unije od 1973. godine, kada je pristupilo njenoj prethodnici, [[Evropska ekonomska zajednica|Evropskoj ekonomskoj zajednici]]. Iako je odluka bila potvrđena na [[Referendum Ujedinjenog Kraljevstva o Evropskoj ekonomskoj zajednici|referendumu]] dvije godine kasnije, u dijelu javnosti je postojao otpor prema članstvu, ispočetka u redovima tada opozicijske [[Laburistička stranka UK|Laburističke stranke]] i [[sindikat]]a, motiviran brigama o socijalnom položaju britanskih radnika. Nakon što je 1992. godine [[Maastrichtski sporazum|Maastrichtskim sporazumom]] EU dobila dodatne ovlasti na račun država-članica, u UK je stvoreno nekoliko stranaka koje su kao svoj [[politika jednog pitanja|glavni cilj]] imale napuštanje Unije. Među njima se najuspješnijom pokazala [[Stranka nezavisnosti UK]] (UKIP), čija je kampanja značajno uticala i na manji, ali značajni dio [[Konzervativna stranka UK|Konzervativne stranke]], podršku čijih glasača pred [[Parlamentarni izbori u UK 2015.|izbore]] 2015. godine je njen, inače [[europejstvo|proevropski]], premijer i vođa stranke [[David Cameron]] dobio obećanjem o održavanjem referenduma.
==
Povijesno, Ujedinjeno Kraljevstvo uvijek je imalo podcjenjivački odnos i kompleks superiornosti prema zemljama kontinentalne Europe i ovo je uvjetovano čimbenicima kao što su: fizička izoliranost otoka, snažna državna uprava, jaki osjećaj nacionalne pripadnosti, posebna vjera ([[Engleska Crkva]]) te jaki osjećaje neovisnosti. Ovi osjećaji osobito su prožeti u Engleskoj i šire u Velikoj Britaniji. Uzevši u obzir i kolonijalnu prošlost u kojoj je Velika Britanija kao imperija doslovce imala više od polovine zemaljske kugle pod svojom upravom i to što je uspjela svoj jezik, upravno-politički sustav i kulturu proširiti po svijetu, te što je iz imperije proizašlo mnogo tehnološki i ekonomski uspješnih država: [[SAD]], [[Kanada]], [[Australija]], [[Novi Zeland]] i [[Južnoafrička Republika]].
Ujedinjeno Kraljevstvo kao otočna zemlja i bivša imperijalna sila, koja još i danas ima mnogo [[Britanska prekomorska područja|prekomorskih područja]], ima dugu tradiciju neulaženja u unije s drugim zemljama. Mnogi takvi savezi i unije gledaju se s sumnjom, i postoje oprečne sile unutar zemlje da se napuste takve unije, osobito ako one imaju politički predznak. U prošlosti su je opsjedale mnoge kontinentalne države, i stoljećima je odolijevala postati nečijim plijenom. Uspjela je prebroditi [[Prvi svjetski rat|Prvi]] i [[Drugi svjetski rat]], i zadnja stvar koju bi Ujedinjeno Kraljevstvo prihvatilo jest političko uplitanje s kontinentalne Europe. Zbog ekonomskih promjena nakon Drugog svjetskog rata, zemlja je polako gubila svoje kolonije te je ekonomski, tehnološki i politički počela ići silaznom putanjom. Ulazak u EEZ kao ekonomsku zajednicu, omogućilo je britanskom gospodarstvu pristup tržišnom bloku, a time i prosperitet.
===
Ujedinjeno Kraljevstvo nije potpisalo [[Rimski ugovor]] kojim je stvoren EEZ 1957. godine. U dva navrata (1963. i 1967.) zemlja je predala molbu za pristup EEZ-u, no u oba puta primanje u članstvo bilo je odbijeno zbog veta tadašnjeg francuskog predsjednika [[Charles de Gaulle|Charlesa de Gaullea]]. De Gaulle je obrazložio svoj veto rekavši da mnogi aspekti britanske ekonomije nisu sukladni s kontinentalnom Europom, počevši od uvjetā za rad do poljoprivrede.<ref>{{cite news|title=1967: De Gaulle says 'non' to Britain – again|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/november/27/newsid_4187000/4187714.stm|work=BBC News|date=27. studenog 1976.|accessdate=23. lipnja 2016.}}</ref>
[[Datoteka:Heathdod.JPG|mini|desno|Edward Heath, prvi premijer (1970. – 1974.)]]
Nakon odlaska de Gaullea s mjesta predsjednika Francuske, Ujedinjeno Kraljevstvo ponovno je poslalo molbu za članstvo i naposljetku je primljeno u EEZ 1. siječnja 1973. godine. Ovaj ulazak dogodio se za vrijeme većinske vlade [[Konzervativna stranka (UK)|Konzervativne stranke]], koja je na čelu imala prvog ministra vlade [[Edward Heath|Edwarda Heatha]].<ref>{{cite news|title=1973: Britain joins the EEC|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/january/1/newsid_2459000/2459167.stm|work=BBC News|date=1. siječnja 1973. |accessdate=23. lipnja 2016.}}</ref> Oporbena laburistička stranka, koja je bila pod vodstvom [[Harold Wilson|Harolda Wilsona]], protivila se nekim uvjetima pod kojim je zemlja ušla u EEZ. Laburisti su u raspravama napadali konzervativnu vladu, i na glavnim parlamentarnim izborima 1974. godine, laburisti su se, kao dio svoje predizborne kampanje, zalagali za održavanje referenduma. Prema njihovom mišljenju, ulazak u EEZ treba dobiti potvrdu naroda, osobito oko uvjetā ulaska, a ne trebaju se slijepo slijediti odluke političara u [[Westminsterska palača|Westmister]]u. Budući da su laburisti pobijedili na općim parlamentarnim izborima, dobili su mandat za raspisivanje referenduma o članstvu u EEZ-u.
=== Referendum iz 1975. godine i britanski ostanak u EEZ-u ===
Cilj referenduma bio je potvrda naroda treba li Ujedinjeno Kraljevstvo ostati zemlja članica EEZ-a. Referendum je imao samo jedno pitanje na koje je trebalo odgovoriti sa DA ili NE, a pitanje je glasilo:
* Mislite li da Ujedinjeno Kraljevstvo treba ostati zemlja članica [[Europska ekonomska zajednica|Europske zajednice]] (Zajedničkog tržišta)?
Prije održavanja referenduma, većina stranaka i glavnih medijskih kuća podržavale su ostanak u EEZ-u, no unutar vladajuće laburističke stranke nastao je raskol na njihovom kongresu 26. travnja 1975. godine. Članovi stranke glasovali su protiv ostanka u EEZ-u u omjeru dva prema jedan. Čak i unutar kabineta prvog ministra Harolda Wilsona, ministri su se razdvojili u skupine onih koji su podupirali ostatak u uniji i koji su se zalagali za napuštanje unije. Od 23 ministra u vladi, 7 ministara bili su protiv ostanka u EEZ-u. Zbog ovog raskola unutar svog kabineta, Wilson je suspendirao kolektivnu dužnost ministara po ustavu, te je svakom ministru dao za pravo da vodi kampanju po svojoj savjesti. Referendum se održao 5. lipnja 1975. godine i većina područja Ujedinjenog Kraljevstva glasovalo je za ostanak, osim [[Shetlandsko otočje|Shetlandskog otočja]] i [[Vanjski Hebridi|Vanjskih Hebrida]] koji su glasovali protiv. U zbroju svih glasova, ishod je bio da je narod htio ostati u [[EEZ]]-u.
{| class="wikitable"
|-
!Glasovi za
!Da (%)
!Glasovi ne
!Ne (%)
!Odaziv (%)
|-
|17.378.581
|67,2
|8.470.073
|32,8
|64,5
|}
=== Prijašnje kampanje za izlazak iz EU-a ===
Nakon referenduma iz 1975. godine, buka i podjela oko ulaska u EEZ-u nije se smirivala u britanskim političkim krugovima, osobito u krugovima britanske laburističke stranke. U predizbornoj kampanji za opće parlamentarne izbore 1983. godine, laburisti su imali žestoku predizbornu platformu protiv EEZ-a, no ta je žestoka platforma osujećena. Te godine, konzervativna stranka, pod vodstvom [[Margaret Thatcher]], žestoko je potukla laburiste na izborima. U parlamentarnim izborima ne samo da je Thatcher bila ponovno izabrana, nego su konzervativci dobili apsolutnu većinu. Zbog teškog poraza na izborima 1983. godine, laburistička stranka napustila je svoju platformu protiv EEZ-a. Sada su dvije vodeće britanske stranke podupirale članstvo u EEZ-u.
Nakon potpisivanja [[Ugovor iz Maastrichta|Ugovora iz Maastrichta]] 1993. godine, EEZ postaje Europska unija i tako iz ekonomske zajednice prerasta u političku zajednicu. Ova promjena ponovno je zahuktala snage protiv EU-a unutar Velike Britanije, no protivnici, iako ih je bilo u velikim strankama, nisu bili toliko izraženi. Snage unutar društva koje su se protivile ostanku u Europskoj uniji stvaraju nove stranke koje imaju istaknuti stav protiv Europske unije. Na scenu se prvo pojavila Referendumska stranka ([[engleski jezik|engl.]] ''Referendum Party'') 1994. godine na čelu sa [[James Goldsmith|Sir Jamesom Goldsmithom]] koji se natjecao na općim izborima za britanski parlament 1997. godine, kada je uspio dobiti 2,6 % od ukupnog broja glasova u Velikoj Britaniji, no zbog izbornog sistema nije uspio izboriti niti jedno mjesto u parlamentu. Isto tako, u ranim 1990-im, nastala je euroskeptična [[Stranka za neovisnost Ujednjenog Kraljevstva]] ([[engleski jezik|engl.]] ''UK Independence Party''; poznata po kratici UKIP). Ova stranka imala je uspjeha na izborima za [[europski parlament]], gdje su 2009. godine bili drugi po broju zastupnika iz UK-a, a 5 godina kasnije, odnosno 2014. godine, bili su prvi po broju zastupnika za europski parlament.
== Vidi još ==
* [[Raspad SSSR]]
* [[Raspad SFRJ]]
* [[Baršunasti razvod]]
* [[Euroskepticizam]]
== Reference ==
{{reflist|2}}
| |||