Srpsko-albanski sukob – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 116:
Tokom rata, na Kosovu su delovale razne četničke jedinice, koje su počinile [[Zločini četnika u Drugom svetskom ratu|brojne zločine]] nad stanovnicima albanskih sela na granici Kosova i Sandžaka, usled čega je preživelo stanovništvo bilo prisiljeno da masovno emigrira.<ref>Arhiv Kosova, Arhiv Pokrajinskog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju u Prištini, card no. 5, reg. no. 220</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u i revoluciji, I&19, dok. br. 3</ref><ref>Pavle Jovićević, Kosovo i Metohija i odluke II zasedanja AVNOJ-a, Sloboda, novembar, 1944.</ref> [[Četnici]] su nastojali da uključe Kosovo u etnički čistu [[Velika Srbija|Veliku Srbiju]]<ref>Gojko Medenica, Četnicki pokret na Kosovu i Metohiji u vreme II svetskog rata, Godišnjak, br. X-XI, Arhiv Kosova, Priština, 1979, str. 374-375.</ref>, a radi ostvarenja svojih namera otvorili su koncentracione logore u koje su odvođeni Albanci.<ref>Arhiv CK SKJ u Beogradu, Fond Komunističke Internacionale, 1942, str. 122.</ref> U izveštaju Komande II četničkog korpusa Draži Mihajloviću četnici izjavljuju da će se boriti protiv Turaka i Albanaca do istrebljenja i da mržnja na Albance i Turke privlači čak i pristalice komunizma.<ref>Arhiv Istorijskog instituta Kosova, microfilms e AMIB, fund of Archives of Chetniks, C-V-17099.</ref> Mnogi četnici su nakon amnestije u avgustu 1944. godine prišli partizanskim jedinicama, noseći sa sobom neprijateljski stav prema Albancima.<ref name="Isterivanje Albanaca III"/>
 
Krajem [[1943]]. i početkom [[1944]]. godine na [[BujanovskaBujanska skupštinakonferencija|BujanovskojBujanskoj skupštini]], [[Narodnooslobodilački odbor Kosova]] je doneo odluku o ujedinjenju Kosova sa Albanijom.<ref name=" Isterivanje Albanaca V"/> Iako su u više navrata o tome tajno pregovarali rukovodioci komunističkih partija Jugoslavije i Albanije, jugoslovenski komunistički vrh se na taj potez nikada nije odlučio zbog velikog uticaja Srba i Crnogoraca u njemu.<ref name="Bebler"/> Iako su [[KPJ]] i [[NOVJ]] proklamovali politiku ravnopravnosti i [[bratstvo-jedinstvo|bratstva-jedinstva]], ipak se njihovi odredi na Kosovu i Metohiji, sačinjeni uglavnom od Srba i Crnogoraca, nisu u praksi uvek tako ponašali.<ref name="Isterivanje Albanaca III"/> Desetak dana nakon što suje partizanske jedinice[[NOVJ]] prodrleprodrla na Kosovo 1944. godine, izbila je velika oružana pobuna među Albancima koji su to doživeli kao ponovnu "okupaciju" Kosova.<ref name="Isterivanje Albanaca III"/> Na Kosovu je nakon toga zavedena vojna uprava.<ref name="Bataković"/> Između oktobra 1944. i jula 1945. jugoslovenskijugoslovenska partizanivojska su se žestoko obračunavaliobračunavala sa otporom Albanaca, pravdajući to borbom protiv "kontrarevolucionarnih" elemenata. U tim operacijama je učestvovalo nekoliko divizija sa oko 40.000 vojnika.<ref>Dr Ali Hadri, Këshillat Nacionalçlirimtare në Kosovë (Narodno-oslobodilačko veće Kosova), Priština, 1974, str. 168.</ref> Prema procenama albanskih naučnika, preko 47.300 Albanaca je ubijeno na prostorima bivše Jugoslavije između 1941-1945.<ref>Tahir Zajmi, Lidhja e Dytë e Prizrenit (Druga prizrenska liga), Brisel, 1964, str. 93.</ref> Albancima Jugoslavije nije dopušteno da se ujedine sa Albanijom, kao što su odlučili na BujanovačkojBujanskoj konferenciji, već su formiranjem avnojevskih granica podeljeni u četiri administrativne jedinice SFRJ: [[AP Kosovo]], [[Uža Srbija]], [[Makedonija]] i [[Crna Gora]].<ref name="Isterivanje Albanaca III"/> Mnogi albanski partizani su ponovno pripajanje Kosova Srbiji doživeli kao poništavanje njihove borbe i izdaju od vođstva narodno-oslobodilačkognarodnooslobodilačkog pokreta.<ref name="Isterivanje Albanaca III"/>
 
Po završetku rata [[1945]]. godine, nove vlasti su svim proteranim predratnim jugoslovenskim [[Odluka o privremenoj zabrani povratka kolonistima|kolonistima zabranile povratak]] na Kosovo, jer su ih smatrali eksponentima [[Velika Srbija|velikosrpske]] politike.<ref name="Bataković"/> Ova odluka je žestoko kritikovana od mnogih srpskih autora i uzimana kao ultimativni dokaz nepravde [[komunisti]]čkih vlasti prema Srbima.