Ivo Andrić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Zaštitio je stranicu "Ivo Andrić": Preventivna zaštita stranice ([Uredi=Blokiraj neregistrovane korisnike.] (neograničeno) [Premještanje=Blokiraj neregistrovane korisnike.] (neograničeno))
m link
Red 33:
Pisac nije ulazio u književne eksperimente koji su dominirali u to doba, nego je u klasičnoj tradiciji realizma 19. veka, plastičnim opisima oblikovao svoju vizuru Bosne kao razmeđa istoka i zapada, natopljenu iracionalizmom, konfesionalnim animozitetom i emocionalnim erupcijama, ponajviše na erotskom polju. Ličnosti su pripadnici sve četiri etničko-konfesionalne zajednice (Bošnjaci, Jevreji, Hrvati, Srbi - uglavnom prozvani po konfesionalnim, često pežorativnim imenima (Vlasi, Turci)), uz pojave stranaca ili manjina (Židovi, strani činovnici), a vremensko razdoblje pokriva uglavnom 19. vek, ali i prethodne vekove, kao i 20.
 
Treća faza je obeležena opsežnijim delima, romanima ''[[Na Drini Ćuprija]]'', ''Travnička hronika'', ''Gospođica'' i nedovršenim delom ''Omerpaša Latas'', kao i najznačajnijim ostvarenjem toga razdoblja, pripovetkom ''Prokleta avlija''. Uz izuzetak ''Gospođice'', realističkog psihološkog romana smeštenog u srpsku palanačku sredinu, ostala dela su uglavnom locirana u Bosni, u prošlost ili u narativni spoj prošlosti i sadašnjosti.
 
Ocena Andrića kao romanopisca daleko je od jednoznačne: po nekima je pisac, na zasadama franjevačkih letopisa i spore, sentencama protkane naracije, uspeo da kreira upečatljiv svet "orijenta u Evropi"; po drugima je Andrić autentični autor kraćega daha, poput Čehova, pa je najbolji u novelama i pripovetkama, dok mu odriču vrednost postignuća u većim kompozicijama. Bilo kako bilo, Andrić je u svetu uglavnom poznat po svoja dva romana, ''[[Na Drini ćuprija]]'' i ''Travnička hronika'' (prvi je pisan tokom Drugog svetskog rata u Beogradu).
 
Piščevo se pripovedanje u navedenim delima odlikuje se: uverljivo dočaranom atmosferom, upečatljivim opisima okoline i ponašanja, no ne i psihološkim poniranjem - većina je Andrićevih likova (osim franjevaca) gonjena biološkim imperativima i determinizmom u ponašanju koji podseća na naturalističku školu 19. stoljeća. Osim tih dela, autor je objavio i niz pripovedaka, putopisne i eseističke proze, te verovatno najbolje delo kasne faze, zbirku aforističkih zapisa ''Znakovi pored puta'' (posthumno izdane), nesporno jednu od svojih najvrednijih knjiga.
Red 68:
* ''Španska stvarnost i prvi koraci u njoj'', putopisi [[1934]].
* ''[[Razgovor sa Gojom]]'', esej [[1935]].
* ''[[Na Drini ćuprija]]'', roman [[1945]].
* ''Gospođica'', roman [[1945]].
* ''Travnička hronika'', roman [[1945]].