Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Dodan sadržaj koji se poziva na rad: Jukić M, Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske – najmasovnija društveno-politička organizacija u socijalističkoj Hrvatskoj, Arh. vjesn. 57(2014), str. 293-306 Marijana Jukić Hrvatski državni arhiv… oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 2:
Politički temelji za stvaranje jedinstvene fronte nastali su u uvjetima političke i gospodarske nestabilnosti i podijeljenosti u predratnoj Jugoslaviji.
Iako se od polovice 1930-ih na partijskim forumima ukazivalo na potrebu osnivanja pučkih fronti, konkretnije naznake o nastanku takve organizacije dala je Peta konferencija [https://sh.m.wikipedia.org/wiki/Komunisti%C4%8Dka_partija_Jugoslavije Komunističke partije Jugoslavije] (KPJ), održana u Zagrebu od 19. do 23. listopada 1940., koja je i utvrdila karakter Narodne fronte u Jugoslaviji.
Proces organizacijskog uobličivanja Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Jugoslavije (JNOF) počeo je tijekom 1944. Te godine promijenjen je naziv u Narodnooslobodilačku frontu Jugoslavije. Na Prvom kongresu, održanom u Beogradu od 5. do 7. kolovoza 1945., donesena je odluka o sjedinjavanju republičkih fronti u okviru NFJ-a, usvojen je Statut i utvrđena Osnovna programska načela NFJ kao općenarodnoga antifašističkog demokratskog pokreta naroda Jugoslavije za čuvanje i razvoj tekovina NOB-a. Na kongresu je ujedno usvojen novi naziv organizacije, Narodna fronta Jugoslavije. Pod tim nazivom djelovat će do Četvrtoga kongresa (održanoga od 5. do 7. travnja 1953), na kojem je preimenovana u Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije (SSRNJ), pod kojim će pak djelovati do 1990., kad prestaje s radom.4 Sve organizacijske izmjene SSRNJ-a pratile su republičke fronte, odnosno savezi članice.
Po završetku Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji su slijedile velike političke i društvene promjene. Stvorena je jugoslavenska federacija sa šest republika i dvjema autonomnim pokrajinama s visokocentraliziranim državnim sustavom (svi odnosi išli su od državnoga središta, preko republičkih do lokalnih tijela vlasti). Političku strukturu karakterizirao je jednostranački sustav u formi vladajućega KPJ-a, koji je inicirao osnivanje društveno-političkih organizacija (DPO) s funkcijom političkih organizacija. [[Društveno-političke organizacije u SFRJ|DPO]] je zapravo bilo satelit KPJ-a sa zadatkom povezivanja i prenošenja njezinih odluka i politike građanima, zadržavajući relativnu samostalnost u pristupu i metodama rada. Pored NFH-a, DPO su bili: [[Komunistička partija Hrvatske]] (KPH), [[SUBNOR|Savez udruženja boraca NOR-a Hrvatske]] (SUBNORH), Narodna omladina Hrvatske (NOH), odnosno [[Savez socijalističke omladine Hrvatske]] (SSOH), [[Antifašistički front žena|Antifašistička fronta žena]] (AFŽ), odnosno Konferencija za društvenu aktivnost žena (KDAŽ) te Savez ratnih vojnih invalida
Od samoga osnutka NFH-a se definirao kao revolucionarni antifašistički narodni pokret, savez radničke klase, seljaštva, napredne inteligencije, omladine i ženskoga pokreta u Hrvatskoj. Iako je Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta Hrvatske (JNOF Hrvatske) s radom počela u veljači 1944., konkretni zadatci i njihova provedba počeli su nakon prvoga kongresa, koji je održan od 13. do 15. listopada 1946. u Zagrebu (predsjednik [[Vladimir Nazor|Vladimir Nazor,]] potpredsjednici [[Franjo Gaži]] i [[Rade Pribičević]], glavni tajnik Vladimir [[Vladimir Bakarić|Bakarić]]). Kongres je donio temeljne organizacijske dokumente: statut kojim je definiran organizacijski ustroj i plan rada organizacije te rezoluciju, kojom je u cijelosti usvojen program i potvrđena pripadnost NFJ.
Prvi koraci kojima je NFH-a ostvarivao državnu politiku bilo je provođenje različitih vladinih masovnih akcija. Među najvećim problemima s kojima se nova vlast suočavala bio je visok postotak nepismenosti stanovništva, stoga je među prvim akcijama bila likvidacija nepismenosti. Naime, 1945. u Hrvatskoj bilo 350 000 nepismenih. Glavni organizatori akcije bili su narodni odbori, tijela prosvjetne uprave, učiteljsko-nastavnički kadrovi i masovne političke organizacije uz podršku tiska. Tijekom 1945. u Hrvatskoj je održano 1748 tečajeva s 30 095 polaznika. U okviru kampanje opismenjavanja osnivane su knjižnice, škole, večernji tečajevi, stručni tečajevi (poljoprivredni, domaćinski i sl.). Ostale forme narodnoga prosvjećivanja bile su čitalačke grupe, narodna sveučilišta, domovi kulture i diletatske skupine. Sve akcije bile su preko sustava državnih tijela i DPO-a pod nadzrom KPJ-a, njezinih smjernica i ocjene uspješnosti postignutih rezultata. S istim žarom NFH-a je agitirao za prve poslijeratne izbore za Sabor, Saveznu skupštinu, provođenje agrarne reforme, otkup i kolonizaciju te osnivanje seljačkih radnih zadruga (SRZ).
Isto je tako NFH-a sudjelovao u provođenju Petogodišnjega plana, mobilizaciji narodnih masa u obnovi i izgradnji porušene zemlje, izgradnji novih naselja, željezničkih pruga, cesta, zadružnih domova, domova kulture, šumskih i ostalih radova, rješavanju problema opće oskudice te zbrinjavanju ratne siročadi.
Kao i sve organizacije u Titovoj Jugoslaviji, SSRNJ je bio pod djelomičnom kontrolom i dominacijom [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista]] na već naveden način koordiniranjem srodnih organizacija putem krovne (DPO).
SSRNH i njegove organizacije bile su aktivne u raspravama o prednacrtu Ustava SRH-a i SFRJ-a ([[Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1974)|1963.]] i [[Ustav SFRJ 1974|1974]]), koji je SSRNH definirao kao masovnu političku organizaciju i demokratski savez građana, spremnu i sposobnu sudjelovati u kreiranju društvenoga razvoja od mjesne zajednice do republike, odnosno federacije.
SSRNH je bio uključen u kreiranje kulturne politike u Hrvatskoj i pratio je trendove u svijetu. Priređivao je stručne skupove o ulozi i aktivnostima knjižnica i čitaonica, društvenih domova, klubova, razmatrao o njihovu statusu i financiranju.
Red 16:
Umjesto dotadašnjega Glavnog odbora vodstvo SSRNH-a preuzela je 1967. Republička konferencija (RK) kao vodeći kolektivni forum.
S radom prestao godine 1990. nakon raspada SKJ i uvođenja [[višepartijski sistem|višepartijskog sistema]]. Neki njegove organizacije su transformirale u političke stranke socijalističke orijentacije, od kojih je najpoznatija [[Socijalistička partija Srbije]].
Izvor:
[[Kategorija:Historija Jugoslavije]]
| |||