Interakcija gena – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Interakcija gena''' podrazumijeva međudjejstvo dva ili više gena u realizaciji sinteze jednog i/ili više strukturnih ili enzimskih proteina. Priroda te inter…
 
Red 19:
 
==Interakcija nealelnih gena==
'''Nealelni geni''' je pojam koji podrazumijeva mnoge oblike sudjejstva alela različitih [[geni|gena]], tj. onih alelogenena koji se ne javljaju na istom [[genski lokus (genetika)|genskom lokusu]]. Ovaj termin se najčešće upotrebljava u distinkciji [[interakcuja gena|interakcije gena]], budući da u ispoljavanju promatrane [[fenotip]]ske oznake mogu učestvovati aleli jednog ili cijele galaksije gena ([[lokus (genetika)|lokusa]]a).
 
Priroda interakcije nealelnih gena bitno ovisi o prirodi varijacije svojstva koje [[Genetički kod|diraju]], tj. da li se radi o kvalitativnim ili kvantitativnim svojstvima.Interakcija nealelnih gena obuhvata veoma široku lepezu različitih oblika sudjelovanja genetičkih determinatora sa dva ili (mnogo) više genskih lokusa u formiranju pojedinih kvalitativnih i kvantitativnih [[fenotip]]skih svojstava.<ref>Nussbaum R. L. et al.(2007): Genetics in Medicine. Saunders, Philadelphia</ref><ref>MacLeod A., Sikora K. (1984): Molecular biology and human diseases. Blackwell Scientific Publications, Oxford, ISBN 0-632-01167-X.</ref>
Red 25:
=== Kvalitativna svojstva ===
U kontroli heritabilnog dijela kvalitativne individualne varijecije, interakcija nealelnih gena se ispoljava u nekoliko osobenih oblika, kao što su: ''koakcija'', ''epistaza–hipostaza'', ''komplementacija'', ''inhibicija'' i sl.
[[Datoteka:Horozi.jpg|mini|Obratiti pažnju na krestu, zanemarujući boju perja!]]
*'''Koakcija''' (izvorno poznatija kao interakcija – jedan od ranih primjera interakcije nealelnih gena – u užem smislu pojma) odnosi se na fenomene u kojima geni sa dva ili više lokusa kontroliraju formiranje istog svojstva. Registrira se na osnovu nezavisnog razdvajanja gena u F2 generaciji potomaka dvostrukih homozigota. Pritom je jedan roditelj dominantni homozigot po prvom, a recesivan po drugom lokusu, dok je drugi recesivni homozigot po prvom, a dominantni po drugom. Tada se u F2 generaciji javljaju četiri fenotipa u omjeru koji je svojstven ishodu dihibridnog ukrštanja: 9 (''AB'') : 3 (''Ab'') : 3 (''aB'') : 1 (''ab''), pri čemu se posljednji – sa relativnom frekvencijom od 1/16 – nije pojavljivao ni u roditeljskom (''P'') ni u ''F1'' pokoljenju.