Zahumlje – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 11:
 
== Župe u Humu ==
* [[Velika (Veljaci)]] je zapadni dio oblasti na prostoru Ljubuškog
* Dabar oko [[Dbarsko polje|Dabarskog polja]]. Odavde potiče vlastelinska porodica [[Vojinovići]].
* [[Luka]] je obuhvatala močvarni kraj sa obje strane rijeke [[Neretva|Neretve]], od donje Bregave i Trebižata do mora.
* Dubrava sa Počiteljom kao administrativno-upravnim centrom župe.
* [[Večenike (Večerić)]] od Čitluka do Rame i na istok do Nevesinja
* Luka je obuhvatala močvarni kraj sa obje strane rijeke Neretve, od donje Bregave i Trebižata do mora.
* [[Dabar]] oko [[Dbarsko polje|Dabarskog polja]]. Odavde potiče vlastelinska porodica [[Vojinovići]].
* Podgorje na području Nevesinja
* [[Dubrava]] sa Počiteljom kao administrativno-upravnim centrom župe.
* Popovo na zapadnom dijelu [[Popovo polje|Popova polja]]
* [[Podgorje]] na području Nevesinja
* Primorje je obalni dio od Stona do Neretve i poluostrvo Pelješac.
* [[Popovo]] na zapadnom dijelu [[Popovo polje|Popova polja]]
* Žaba obuhvaća planinu Žabu, čiji se izduženi hrbat u pravcu istok–zapad od zapadnog kraja Popovog polja do delte rijeke Neretve
* [[Primorje]] je obalni dio od Stona do Neretve i poluostrvo Pelješac.
 
* [[Žaba]] obuhvaća planinu Žabu, čiji se izduženi hrbat u pravcu istok–zapad od zapadnog kraja Popovog polja do delte rijeke Neretve. <ref>[https://de.scribd.com/doc/34399312/Pavao-An%C4%91eli%C4%87-Studije-o-teritorijalno-politi%C4%8Dkoj-organizaciji-srednjovjekovcne-Bosne Teritorijalna organizacija srednjovjekovne Bosne]</ref>
Nikolići su najznačajnija vlasteoska porodica u župi Žabi i direktni su potomci humskog kneza Andrije (1214.–1217.), koji je početkom XIII. stoljeća, pri raspadu Humske države, pod svojom vlašću zadržao Popovo zajedno sa Primorjem i Žabom.
 
== Vladari Zahumlja ==
=== Mihajlo Višević ===
Najstariji poznati vladar Zahumlja bio je [[Mihajlo Višević]] ([[910]]-[[950]]). Bio je protivnik [[Petar Gojniković|Petra Gojnikovića]], koji ga je protjerao na ostrva, a saveznik cara Simeona. Posle pada Petrova dobio je natrag svoju zahumsku oblast. O njegovu držanju za vrijeme teškog ratovanja između Srba i Hrvata s jedne i Bugara s druge strane nema nikakva pomena. Spominje se 925. godine, uz kralja [[Tomislav]]a, kao učesnik na splitskom crkvenom saboru, na kom se raspravljalo o slovenskom bogosluženju u Hrvatskoj i susjedstvu. Po svemu se čini, da je Mihajlo bio zavisan od [[Tomislav]]a, a Split crkvena metropola ne samo hrvatske, nego i zahumske države. Mihajlo je uzeo italijanski grad Sipont. Nedugo iza toga ušao je u veze s [[Vizantija|Vizantijom]] i dobio je otud plemstvo i titulu "antipata", tj . namjesnika.
 
 
 
=== Samuilo ===
Linija 50 ⟶ 48:
 
=== Naslednici kneza Miroslava ===
Naslednik kneza Miroslava, '''knez Petar''' (1198-1227.), bio je 1223. god. izabran za splitskog kneza i uveden u tu dužnost od splitetskogsplitskog građanstva i pored vrlo ogorčenog otpora od strane katoličnog sveštenstva. Kao splitetski knez on je dugo oštro vodio borbu sa hrvatskim brastvom Šubića. Poznat kao borben, ratovao je i sa kraljem [[Stefan Nemanjić|Stevanom I Prvovenčanim]] i u tom ratovanju je rđavo prošao, izgubivši svu oblast na lijevoj obali [[Neretva|Neretve]].
 
[[File:Balkans 1265.jpg|thumb|right|250px|Part of Zahumlje under [[Serbian Kingdom]] in 1265]]
Linija 56 ⟶ 54:
Oko 1238. godine Mađari u borbama sa bosanskim banom [[Matej Ninoslav|Ninislavom]] postigoše izvesne uspjehe u Zahumlju i Zapadnim Stranama, ali prave, središnje Bosne nisu mogli osvojiti.
 
Petra je zamijenio '''knez Andrija''' koji se spominje, zajedno sa bosanskim banom Ninoslavom 1242. kao saveznik i knez Splićana, u sukobima hrvatske vlastele.
 
Andrijin sin '''knez Radoslav''' se 1254 pridružio savezu Bugara i Dubrovčana protiv Srbije. Mir je sklopljen 23. avgusta 1254. Po tom miru Dubrovnik je morao da plati jedan dio ratne štete. Dugogodišnji spor između njihove i barske crkve riješen je u korist ove druge, tako što je Barska arhiepiskopija postala otada neosporena katolička metropola Srbije. Župana Radoslava kralj Uroš je svrgao s vlasti i njegov dio Huma tješnje spojio sa svojom državom.
 
Humsku zemlju držao je čvrsto kralj [[Milutin Nemanjić|Milutin]] od 1284. god., kad je [[Dragutin Nemanjić|Dragutin]], dobivši sjeverne oblasti, ustupio trebinjski kraj majci kraljici Jeleni, i kad je Milutin zaposjeo ostale krajeve humske zemlje. U njima je on kao namesnika postavio svog sina Konstatina. Kralj Milutin je tokom 1303-4. pregovarao s banom Pavlom Šubićemi, imao s njim čak i jedan sastanak u Vrulji blizu Makarske. Prema Humu Šubići nisu ništa postigli, on je i dalje ostao neokrnjen u srpskoj vlasti.
Od 10. aprila 1318. god. počeo je [[Mladen II Šubić]] da se zove, uz sve dotadašnje titule, još i "glavnim gospodarom humske zemlje". Srpski kralj [[Milutin Nemanjić|Milutin]] se, u istom duhu borbe, prozva "kraljem Hrvatske". U ratu koji se vodio 1318/9. god. ban Mladen II je rđavo prošao i dobio je mir tek posredstvom Dubrovčana, pošto je morao dati taoce i među njima i rođenog brata, omiškog kneza Grgura.
 
Od 10. aprila 1318. god. počeo je [[Mladen II Šubić]] da se zove, uz sve dotadašnje titule, još i "glavnim gospodarom humske zemlje". Srpski kralj [[Milutin Nemanjić|Milutin]] se, u istom duhu borbe, prozvaprozvao "kraljem Hrvatske". U ratu koji se vodio 1318/9. god. ban Mladen II je rđavo prošao i dobio je mir tek posredstvom Dubrovčana, pošto je morao dati taoce i među njima i rođenog brata, omiškog kneza Grgura.
 
=== Stjepan II Kotromanić ===
Red 80:
=== Vjera ===
Za razliku od Bosne, u kojoj je vladao vjerski dualizam Katoličke crkve i Crkve bosanske, u Zahumlju je preovlavalo pravoslavlje. Veći dio stanovništva bili su Srbi, pod uticajem Carigradske patrijaršije, najprije iz Ohrida, a poslije samostalne [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]].
 
== Vidi još ==
[[Lista humskih vladara]]
 
== Literatura ==