Matej Ninoslav – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 21:
|}}
'''Matej Ninoslav''' je vladar Bosne u periodu od [[1232]]. do [[1253]]. godine. Ostala je zabilježena njegova povelja [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkom]] knezu Žanu Dandolu, koja je postala predmetom kontroverzi zbog pokušaja da se na osnovu njenoga teksta odredi narodnosni sastav Bosne u 13. vijeku. Povelja jedino određuje državotvornost [[Bosna i Hercegovina|Bosne]] toga doba.
 
== Samostalni bosanski vladar ==
Dio istoričara bosanske vladare XIII. stoljeća posmatra isključivo kroz [[Patareni|patarenstvo]] i herezu, što baca u sjenu samostalnu djelatnost vladara, i to smatraju glavnim uzrokom propadanja čitave zemlje, pogotovo u prvoj polovici XIII. st. O bosanskoj herezi se koristi „agitatorska“ ugarska i rimska prepiska ([[papa Grgur IX]]) i vjeruje se svakoj optužbi izrečenoj protiv bosanskih heretika. Pri tome se kršćanske akcije preuveličavaju, prikazuju se kao veliki uspjeh krstaškog oružja.
Tako se smatra da je 1239. g. ''patarenska sljedba u Bosni sasvim istrijebljena''. Međutim, već slijedeće godine, na primjeru Ninoslavovog odnosa prema Dubrovniku, vidi se da je Ninoslav veliki ban po milosti božjoj.
 
[[Split|Splićani]] se obraćaju Ninoslavu zbog toga što je politički protivnik Bele IV koji od 1242. g. zaštićuje Trogirane s kojima su Splićani, otad u ratu. [[Toma Arhiđakon]] u svojoj hronici smatra Ninoslava pravim katolikom! Ljutiti Bela je poveo vojsku da osveti banova ''temeraria facta'', ne zato što je Ninoslav doista bio krivovjernik, nego zato što se usudio u njegovoj Dalmaciji primiti kneževsku vast!
 
Za glavni izvor toga doba smatra se Belina darovnica iz 1244. g. izdanoj u korist »bosanskog biskupa i crkve bosanske« (episcopo Boznensi et ecclesie Boznensi) koja u doba Ninoslava uopšte nije imala posjede u bosanskim zemljama! Bosanski biskup ima tada jedino Breznicu i akovo u vukovskoj županiji. Bosanski kaptol i biskup, po darovnici, imaju pravo na desetinu u Usori, Solima i Donjim krajevima kao i u drugim župama, i to tobože po običaju ugarskih crkava! Bela nalaže (precepimus) svim svojim nasljednicima pod prijetnjom božjeg suda i gubitka očinskog blagoslova da vječno i neopozivo obdržavaju prije spomenute darove (predictas do- naciones) koji su tako pobožno djelo.
 
Zbog činjenice da kralj prijeti božijim sudom, i po nekim drugim detaljima, neki istoričari smatraju ovu darovnicu falsifikatom. Nije neobično bilo u ono doba pravljenje falsifikovanih dokumenata radi ostvarivanja nekih prava.
Meutim, s novim papom Inoćencijem IV položaj se bosanske biskupije mijenja. Prije svega, papi se sredinom 1246. g. javio bivši bosanski biskup Ivan, a i ugarski dominikanci traže i da im papa da posebno pravo u borbi protiv heretika. U to doba poinje i borba kaločkog nadbiskupa za bosansku biskupiju. Kaločki nadbiskup Benedikt se nudi papi da će protiv bosanskih heretika povesti križarski rat. Oduševljen, Inocencije IV mu daje pravo da raspolaže imanjima nevjernika, a zatim ga imenuje svojim legatom. Početkom 1247. g. pozdravlja papa ideju Bele IV, koji je takođe odlučio poći protiv heretika.
 
Podvrgavanje bosanske biskupije kaločkoj nadbiskupiji bez sumnje je vrlo neugodno iznenadilo Ninoslava. Dok je bosanski biskup bio papin sufragan, i to s boravkom izvan njegove zemlje, ban se nije mnogo uzbuđivao. Promjena vrhovništva mogla se vrlo neugodno upotrijebiti protiv njega. Ninoslav zato šalje Inocenciju IV vjerodostojna svjedočanstva o čistoći svoje vjere, na što papa obustavlja namjeravanu akciju protiv njega. Kaločkom nadbiskupu Benediktu je zapovjeđeno da ne istupi protiv Ninoslava. Tako je Ninoslav ponovno odbio nasrtljive ugarske prelate od svoje zemlje, što mu je omoguilo da do kraja života (ili vladanja) zadrži položaj koji je stekao još 1233. g. kad je postao samostalni bosanski vladar.
 
== Povelja Dubrovniku ==