Hrvatinići – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Hrvatinići''' su knezovi i vojvode bosanske od druge polovina 13. vijeka do kraja 15. vijeka. Pouzdano se zna da je Hrvatin Stipanić (Stjepanić) držao grad Ključ u...
 
Nema sažetka izmjene
Red 5:
Za prevlasti Bribirskih i njihova gospodstva u Hrvatskoj, Hrvatin je kao ''de inferioribus Bosne comes'' bio njihov [[vazal]], pa mu je ban [[Pavle Šubić| Pavle]] za vjernu službu poveljom izdanom u [[Skradin|Skradinu]] 2. februara [[1301]]. zagarantovao mir i sigurnost, obećavši da će ga zajedno sa svojom braćom i sinovima uvijek štititi i braniti njegove zemlje i posjede od svakog neprijatelja, a oni njima obećavaju biti vjerni u svakoj prilici. Njihovi odnosi su se oko [[1303]]. pomutili, najvjerovatnije zbog toga što je Hrvatin podupirao protivnike Bribirskih, zbog čega je [[Mladen I Bribirski (Šubić)|Mladin I Bribirski]] udario na njega. Sukobi su nastavljeni do 30. marta [[1304]], kada su u [[Split|Splitu]] Bribirski izdali ispravu knezu, njegovoj braći i sinovima kojom im jamče neokrnjen posjed njihovih gradova i posjeda. To su potvrdili ispravom od 21. februara 1305. u kojoj Hrvatinova braća nisu spomenuta.
 
Ponašanje Hrvatina i njegovih sinova prema ''hrvatskom gospodinu'' izvanredno se uklapa u političku sliku nepokorene Bosne. Hrvatin je bio s pravom uvjeren da mu se neće ništa dogoditi ako ''hrvatskom gospodinu ili banu'' pomogne da se uvčueuvuče u Bosnu. Neće ga dirati domaći bosanski ban jer se boji ipak Bribiraca, a Bribirci će ga maziti jer ga trebaju.
Međutim, kad je bilo jasno da Bribirci nisu uspjeli u svojim namjerama niti im je pošlo za rukom istjerati [[Kotromanići|Kotromaniće]], Hrvatin opet mijenja odluku i vraća se pravom svom vladaru. I ponovno zna da će ga ovaj dočekati raširenih ruku, da će ga ostaviti u onim župama nad kojima je priznao njegovu vlast i tako će biti ponovno njegov vjernik. Stoga je zaključak da Bribirci nisu uspjeli unijeti nijednu promjenu u politički život Bosne i samo su pomogli da su se Kotromanići još više učvrstili ne samo na [[ban]]skoj stolici, već i u ''gospodstvu bosanskom''.
 
Međutim, kad je bilo jasno da Bribirci nisu uspjeli u svojim namjerama niti im je pošlo za rukom istjerati [[Kotromanići|Kotromaniće]], HrvatinHrvatinići opet mijenjamijenjaju odluku i vraćavraćaju se pravom svom vladaru. I ponovno znaznaju da će gaih ovaj dočekati raširenih ruku, da će gaih ostaviti u onim župama nad kojima je priznao njegovunjihovu vlast i tako će biti ponovno njegov vjernik. Stoga je zaključak daTako Bribirci nisu uspjeli unijeti nijednu promjenu u politički život Bosne i samo su pomogli da su se Kotromanići još više učvrstili ne samo na [[ban]]skoj stolici, već i u ''gospodstvu bosanskom''. God. 1315. Hrvatin se spominje kao pokojni.
Ponašanje Hrvatina i njegovih sinova prema ''hrvatskom gospodinu'' izvanredno se uklapa u političku sliku nepokorene Bosne. Hrvatin je bio s pravom uvjeren da mu se neće ništa dogoditi ako ''hrvatskom gospodinu ili banu'' pomogne da se uvčue u Bosnu. Neće ga dirati domaći bosanski ban jer se boji ipak Bribiraca, a Bribirci će ga maziti jer ga trebaju.
 
=== Vukoslav Hrvatinić ===
NjegovomHrvatinovom sinu [[Vukoslav Hrvatinić|Vukoslavu]] [[ban]] [[Stjepan II Kotromanić]], kao veliki političar i državnik, izdao je darovnicu kojom su župe Banica (Ključ) i Vrbanja (Kotor Varoš) postale porodično vlasništvo Hrvatinića. God. 1315. Hrvatin se spominje kao pokojni.
 
Naime, sa stajališta bosanskog bana Stjepana II Hrvatin i njegovi sinovi su nevjernici jer su se povezali s
hrvatskim gospodinom. Zato StjepaII, u prvoj poznatoj darovnici Vukoslavu, koju L. Thälloczy datira oko 1322. g, hvali zbog toga koraka »jere ostavi hrvatskoga gospodina i Bapšića«. Bapšići su po svoj prilici Babonići koji, od 1287. g. drže Zemlenik, župu u Usori.
Slično kao i u dignitariju ugarskih isprava tako se i u ovoj StepanovojStjepanovoj darovnici spominju svjedoci, kao dobri Bošnjane. To su: tepčija Radoslav s braćom, knez Dabiša s braćom, knez Dragaš, župan Krkša (također svi s braćom). Zatim se nabrajaju i »ostali„ostali svjedoci«svjedoci“: od Zagorja (župan Poznan), od Rame (knez Ostoja), od Uskoplja (Hrvatin Vlković), od Usore (vojvoda Vojko i Vraneš Čeprnić), ot Soli (župan Budoš, čelnik Hlap), ot Trebotia (župan Ivan), a pristav »od dvora« je Vuk Sčitković, vojvoda bosanski! Prema tome, izvanredni su podaci o pratnji bana Stjepana II i njegova brata Vladislava. Stjepan II je ''gospodar: Zagorja, Rame, Uskoplja, Usore, Soli i Trebotića.''
 
Prisutno je dvanaest svjedoka, broj dakako koji nije slučajan većjer je, bez sumnje, knez Vukoslav zahtijevao jamstvo i najvažnijih banovih dostojanstvenika i savjetnika, ''dobrih ljudi'', koji su kao banovi činovnici vladali bosanskim zemljama. Činjenica, nadalje, da su Stjepan II i Vladislav pristali na tako svečanu zakletvu knezu Vukoslavu upućuje još jednom na zaključak koliko je Vukoslavova „izdaja“ hrvatskoga bana Pavla, to jest „hrvatskog gospodina“ za Stjepanovu Bosnu bila važna.
 
=== Vukac Hrvatinić ===