Reformacija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 4:
Veći su postojali raniji pokušaji reformiranja Rimokatoličke crkve, kao npr. oni [[Jan Hus|Jana Husa]], [[Peter Waldo|Petera Walda]], i [[John Wycliffe|Johna Wycliffea]], ali Martin Luther je općeprihvaćen kao glavni pokretač reformacije objavom svog djela ''[[Devedest pet teza]]'' 1517. godine. Luther je svoj pokret započeo kritikom prodaje [[indulgencija]], inzistirao je s iznošenjem teze da [[papa]] nema autoritet nad [[čistilište]]m i da katolička doktrina [[Treasury of Merit|merits of the saints]] nema temelja u evanđeljima. Protestantska će pozicija, međutim, donijeti promijene u doktrini kao što su ''[[sola scriptura]]'' i ''[[sola fide]]''. Osnovna motivacija ovih promjena bila je primarno [[teologija|teološke]] prirode, iako su mnogi drugi faktori imali bitnu ulogu, uključujući i pojavu [[nacionalizam|nacionalizma]], [[zapadni raskol]] s padom vjere u [[papinstvo]], osjećaj korupcije [[Kurija|Rimske kurije]], utjecaj [[humanizam|humanizma]] i pojavu novih učenja u [[renesansa|renesansi]] koja su dovodila u pitanje staru crkvenu tradiciju.
Nakon prve faze širenja unutar Njemačke pokret se razvio u više pravaca, te su nastali mnogi reformski pokreti nezavisno od samog Luthera. Upotreba i širenje [[Johannes Gutenberg|Gutenbergove]] [[Štamparska mašina|štamparske mašine]] omogućio je brzo širenje religioznih tekstova na govornom jeziku. Najveće protestantske skupine bile su [[Luteranizam|luteranci]] i [[Kalvinizam|kalvinisti]]. Luteranske crkve osnovane su prvenstveno u Njemačkoj, Baltičkim zemljama i zemljama Skandinavskog poluostrva, dok su one reformatorske osnovane u Švicarskoj, Mađarskoj, Francuskoj, Nizozemskoj i Škotskoj. Novi je vjerski pokret imao veliki utjecaj na [[Engleska crkva|Englesku crkvu]], presudno nakon 1547. pod vladavinom [[Edward VI od Engleske|Edwarda VI]] i [[Elizabeta I od Engleske|Elizabete I]], mada je Engleska crkva postala [[Engleska reformacija|nezavisna]] još ranih 1530-ih za vladavine [[Henry VIII od Engleske|Henryja VIII]] više zbog političkih a manje religioznih razloga.
Postojali su također mnogi reformacijski pokreti diljem Evrope poznati kao [[radikalna reformacija]], iz kojih su se razvili [[Anabaptizam|anabaptisti]], [[Moravska crkva|moravski]] i drugi [[Pijetizam|pietistički]] pokreti. Osim što su formirali religijske zajednice izvan okvira državne religije, radikalni reformatori su često zauzimali ekstremna doktrinarna stajališta, kao što je odbacivanje vjerovanja u odluke kasnoantičkih crkvenih sabora kao onog [[Prvi nikejski sabor|nikejskog]] i [[Halkedonski sabor|halkedonskog]].
Rimokatolička crkva je odgovorila na reormacijski pokret [[Protureformacija|protureformacijom]] započetom na [[Tridentski sabor|Tridentskom saboru]]. Najveći teret borbe protiv [[protestantizam|protestantizma]] snosio je dobro organizirani red [[Isusovci|isusovaca]]. Općenito je cijela [[Sjeverna Evropa]] s izuzetkom većeg dijela Irske potpala pod utjecaj protestantizma. [[Južna Evropa]] je ostala rimokatolička, dok je [[Centralna Europa]] bila poprište žestokih sukoba, koja su kulminirala u [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjem ratu]] što je devastiralo centralni dio kontinenta.
==Počeci i rana historija==
{{glavni članak|
Najstarije protestantske crkve, kao što su [[Češka braća|Unitas Fratrum]] i [[Moravska crkva]], započinju svoje postojanje u ranom 15. vijeku djelovanjem češkog reformatora [[Jan Hus|Jana Husa]]. Husitsku reformaciju je vodilo i širilo češko plemstvo i bila je prva evropska "[[magisterijska reformacija]]" pošto su je podržavali naučitelji, za razliku od "[[radikalna reformacija|radikalne reformacije]]" koja nije dobila podršku ni učiteljstva ni države.
=== Raniji raskoli ===
|