Pavle Bakić – razlika između verzija

'''Pavle Bakić''' ([[mađarski|mađ]]: Bakith /Bakics, Bakich/ Pál; [[Venčac]], [[Srbija]], ? - [[Gorjani]], [[20. IX.]] [[1537]]), posljednji srpski titularni [[despot]] u [[Ugarska|Ugarskoj]].

Imao je turski [[timar]] kao i njegov otac. Pripadao je feudalnoj porodici koja se prva uključila u turski [[feudalizam]]. Bio je gospodar velikih imanja oko brda [[Venčac|Venčaca]] u [[Šumadija|Šumadiji]], zvanih "Bekićeva zemlja" ("Zemlja Bakićeva", "Bakićevi dvori"), uživao je veliki ugled kod [[Osmansko Carstvo|Turaka]] i dobio pravo da od naroda prikuplja propisani [[harač]]. U dogovoru sa zapovjednikom ugarske vojske [[Pavao Tomori|Pavlom Tomorijem]] i kraljem [[Ludovik II.|Ludovikom II.]] (Lajošem II; 1506-1526) prešao je u decembru 1525. (ili početkom 1526) sa svojom porodicom, petero braće i dosta [[Srbi|Srba]] na ugarsku stranu i u zamjenu za napuštena dobra u [[Srbija|Srbiji]] dobio grad [[Lak (grad)|Lak]] i druge posjede.

Sa svojim četama učestvovao je u [[Mohačka bitka|bici]] na [[Mohačko polje|Mohačkom polju]] (1526). U borbi za ugarski prijesto između [[nadvojvoda| nadvojvode]] [[Ferdinand I|Ferdinanda]] i [[Erdelj|erdeljskog]] [[vojvoda|vojvode]] [[Ivan Zapolja|Zapolje]] pristao je uz posljednjega, ali poslije '''Zapoljinog''' poraza kod [[Tokaj]]a (1527) prešao Ferdinandu (1503-1564) i ostao mu vjeran do smrti. [[Ferdinand I.]] (Ferdinand Habsburški) potvrdio je 1528. Bakiću i braći sve posjede i imenovao ga vrhovnim kapetanom [[šajkaši|šajkaških]] četa. Pri obraniodbrani [[Beč]]a (1529) Bakić se odlikovao svojom konjicom. [[Povelja|Poveljom]] od 1534. Ferdinand je njemu i braći povrdio sve posjede što su ih dotad imali (Lak, [[Győr]], [[Szombathely]], [[Hédervár]] i dr., i sva imanja koja su tim gradovima pripadala). Poveljom od 20. IX. 1537. imenovao ga despotom i pozvao Srbe da se okupe oko Bakića kao srpskog despota. Poginuo je u boju kod '''Gorjana''' (mađ. Gara) nedaleko od [[Đakovo|Đakova]].