Maurice Ravel – razlika između verzija

[[Datoteka:Ravel au piano.jpg|thumb|left|450px|Ravel za klavirom. Lijevo za klavirom je pjevačica [[Éva Gauthier]], a zadnji od slušatelja s desne strane je skladatelj [[George Gershwin]]. Fotografija je napravljena [[7. 3.|7. ožujka]] [[1928|1928.]]]]

 

 

Iako Ravelova glazba ima tonalna središta u to vrijeme je bila inovativna. Kako bi držao korak sa ''"francuskom školom"'' koju su predvodili [[Emmanuel Chabrier]], [[Erik Satie]] i [[Claude Debussy]], Ravelove skladbe su uglavnom sadržavale [[glazbeni modus|antičke moduse]]. Umjesto da koristi [[dur]] i [[mol]] Ravel je preferirao antičke ljestvice (npr. [[miksolidijska ljestvica|miksolidijsku]] i [[eolska ljestvica|eolsku]]). Rezultat ovoga je da u skladana nema vodećih tonova. No, Ravelova glazba nije ovisila isključivo o modusima, već je sadržavala i proširene harmonije i zamršene modulacije izvan tradicionalne modalne prakse. Trpkost njegovih harmonija direktan je rezultat njegova simpatiziranja neriješenih [[appoggiatura]]. Njegova glazba za klavir, koja je nekad zahtijevala iznimnu vještinu sviranja, je bila nastavak [[Franz Liszt|listijanskog]] virtuoziteta. No, čak su i njegova najkompliciranija djela obilježena elegancijom i rafiniranošću. Bio je vrlo inspiriran različitim plesovima, a najdraži mu je bio [[menuet]]. Među ostale plesove koje je skladao spadaju [[valcer]], [[čardaš]], [[habanera]], [[passacaglia]] i [[bolero]].