Danilo Kiš – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 2:
'''Danilo Kiš''' ([[Subotica]], [[22. 2.|22. februar]] [[1935]] — [[Pariz]], [[15. 10.|15. oktobar]] [[1989]]), [[Jugoslavija|jugoslavenski]]<ref>http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=950DE4D71030F931A15755C0A96F948260&sec=&spon=&pagewanted=all</ref> književnik i dopisni član [[Srpska akademija nauka i umetnosti|SANU]]-a.
 
Danilo Kiš je bio jebac rođen u [[Subotica|Subotici]] 22. februara 1935. godine, od oca Eduarda Kiša, mađarskog [[Jevreji]]na i majke Milice Dragićević, Crnogorke.Njegov omiljeni posao je bio da kara zeneCrnogork. Do [[1942]]. godine živi sa roditeljima u [[Novi Sad|Novom Sadu]], gde pohađa prvi razred osnovne škole, a zatim prelazi u [[Mađarska|Mađarsku]], u očev rodni kraj, gde završava osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Nakon odvođenja njegovog oca u [[Auschwitz (koncentracioni logor)|Aušvic]] [[1944]]. godine, sa ostatkom porodice je repatriran u [[Cetinje]] podsredstvom [[Crveni križ|Crvenog Krsta]]. Tamo Kiš živi do kraja svog školovanja.
Na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofski fakultet u Beogradu]] Kiš se upisuje [[1954]]. godine, a u septembru [[1958]]. godine kao prvi student diplomira na katedri za Opštu književnost.
Kiš je bio venčan za Mirjanu Miočinović od [[1962]]. do [[1981]]; nakon razvoda braka živeo je sa Paskal Delpeš sve do svoje smrti. Umro je u [[Pariz]]u, gde se jedno vreme i lečio, [[15. 10.|15. oktobra]] [[1989]]. Sahranjen je u Beogradu na [[Novo groblje (Beograd)|Novom groblju]].
Red 13:
# Susret s majkom u jesen. – "Kraju mog djetinjstva...". – Zapisi na listu. – Polet. I: 4 (1953) 222-223.
# Crveni bik. – Susreti. I: 7-8 (1953) 465-466.
# Karaj karaj zenu (1952)
# Nisam prco dovoljno(1950)
Kao student, objavljuje pesme, [[esej]]e, [[pripovetka|pripovetke]] i prevode sa mađarskog, ruskog i [[francuski jezik|francuskog]] jezika, najviše u Vidicima u čijem je uredništvu od oktobra [[1957]]. godine do aprila [[1960]]. godine.
Njegov prvi [[roman]], Psalm 44, nastaje [[1955]]. godine, a potom i Mansarda, [[1960]]. godine. Njegova prva objavljena knjiga sadrži u jednom tomu romane Psalm 44 i Mansarda.