Maksimalno dozvoljene doze i koncentracije štetnih matertija u radnoj sredini – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Maksimalno dozvoljena doza''' (MDD) i '''maksimalno dozvoljena koncentracija''' (MDK) štetnih matertija u radnoj sredini su koncentracije i doze kojima po dosadašnjim saznanj...
(nema razlike)

Verzija na datum 20 novembar 2016 u 18:44

Maksimalno dozvoljena doza (MDD) i maksimalno dozvoljena koncentracija (MDK) štetnih matertija u radnoj sredini su koncentracije i doze kojima po dosadašnjim saznanjima, radnici na radnom mestu mogu biti izloženi 8 časova dnevno, 5 dana nedeljno, tokom radnog veka, a da im zdravlje ne bude ugroženo. Numerički iskazane vrednosti MDK i MDD su obično dva do tri puta manje od koncentracija i doza koje izazivaju hronično oboljenje. One su indeks sigurnosti (koeficijent rezerve) koji je neophodan zbog različite individualne osetljivosti organizma na pojedine materije u radnom okruženju.[1][2][3][4]

I pored minimalnih koncentracija osetljivi i hronično oboleli radnici mogu da osete određene tegobe i pri koncentracijama i dozama nižim od MDK i MDD.[5]

Posebne norme izrađene su za fizičke (jonizujuće zračenje, razne prašine) i druge štetne agense.

MDK i MDD za pojedine štenosti su različite i u većini zemlja su zakonski propisane i obavezujuće (npr evropske zemlje), dok u drugim zemljama sveta one prdstavljaju samo neobavezujuće preporuke (npr u SAD).

Izrada listi MDK i MDD vrši se na osnovu eksperimenata na životinjama i ljudima, epidemioloških studija, iskustava iz idustrije i dr. To je veoma složen i skup proces koji je najćešće dostupan samo ekonomski najrazvijenijim zemljama sveta, dok manje razvijene zemlje, ne vrše sopstvena istraživanja i u načelu uglavnom prihvataju važeće norme ili one koje predloži Svetska zdravstvena organizacija.

Najpoznatije ustanove u svetu koje izdaju liste MDK i MDD

Najpoznatije ustanove koje izdaju liste MDK i MDD su:

  • WHO i ILO - Agencije koje izdaju preporuke koje se često koriste u zemljama u razvoju,
  • OSHA - Ministarstvo za zaštitu na radu u Sjedinjenim Američkim Državama.
  • NIOSHA - Nacionalni institut za medicinu rada i zaštitu na radu u Sjedinjenim Američkim Državama,
  • ACGIH - Američka konferencija vladinih industrijskih higijeničara.

Postojeća lista MDK i MDD

Postojeća lista MDK i MDD u većini balkanskih zemalja bazira na listi ACGIH koja je najsveobuhvatnija, stim što su za određeni broj supstanci vrednosti korigovane na osnovu iskustava svake zemlje pojedinačno. Ova lista sadrži:

TWA (Time Weighted Average)

Srednje vrednosti normi tokom 8 časova rada. To znači da se prekoračenja dopuštaju ako se skrati radno vreme.

STEL (Short Term Exposure Limits)

Norme za jake iritanse i ili vrlo toksične supstance, kojima radnik može biti izložen do 15 minuta i to samo četiri puta u toku 8 časova rada.

C (Celing)

Maksimalne vrednosti koje se uopšte nesmeju prekoračiti, a važe za supstance sa akutnim toksičnim delovanjem.

S (Skin)

Norme za supstance u tečnom obliku ili u obliku para koje lako prodiru kroz kožu.

A1-A2

Odnosi se na kancerogene supstance.

  • Grupu A1 čine supstance sa potvrđenim kancerogenim dejstvom,
  • Grupu A2 čine supstance čiji kancerogeni efekat nije potvrđen kod ljudi.

Uslovi u kojima važe liste za MDK

Liste za MDK važe samo ako se radi o pojedinačnom štetnom dejstvu toksične supstance na organizam. Kod istovremenog prisustva više toksičnih supstanci koje imaju različite vrednosti MDK, neophodno je primenjivati korigovane vrednosti za MDK, tako da se se pri dejstvu više otrova na organizam njihov efekat može razmatrati kao; nezavisan, adicioni, ređe sinergički ili antagonistički. Za izračunavanje korigovane vrednosti MDK, npr za smešu gasova koriste se složeni matematički obrasci. U praksi kao kriterijum za MDK smeše može se (bez većeg rizika) uzeti MDK supstance koja je u toj smeđi sa najvećom toksičnošću.

Izvori

  1. Council Directive 2010/32/EU. Official Journal of the Europien Union 2010;L134:66-72.
  2. Правилник о претходним и периодичним лекарским прегледима запослених на радним местима са повећаним ризиком. “Сл.гласник РС“бр.120/2007
  3. Vidaković A,editor. Medicina rada I. Beograd:Udruženje za medicinu rada;1997.
  4. Vidaković A,editor. Medicina rada II. Beograd:Udruženje za medicinu rada;1997.
  5. Правилник о утврђивању професионалних болести.“Сл.гласник РС“, бр.105/2003.

Spoljašnje veze