Otvori glavni meni

Izmjene

Bez promjene veličine, prije 2 godine
Poništena izmjena 40656520 korisnika Edgar Allan Poe Sekcija je strogo referencirana i prisutna vec nekoliko meseci
 
Andrićeva proza sačuvala je apsolutnu, kristalnu jasnost izraza. On ne traži stilski efekat u neobičnoj metafori ili u naglašenom izrazu, već se izražava mirnim i prirodnim kazivanjem. Skladna i jednostavna rečenica, uverljivost i sugestivna estetska i misaona funkcionalnost pripovedačkih slika čine da Andrićevo delo predstavlja najsuptilniju umetničku vrednost južnoslavenske književnosti.
=== Ivo, Srbin i srpski pisac ===
Ivo se izravno i nedvosmisleno izjašnjavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaže, u "njegovim zrelim godinama i ne od juče".
 
U svom pismu komesaru Srpske književne zadruge (1942) ističe da je srpski pisac.<ref>Ivo Andrić Kuća na osami, Srpska književna zadruga 1976 str. 186</ref> dok u svojim ličnim dokumentima, ličnoj karti (1951), vojnoj knjižici (1951), partijskoj knjižici (1954), izvodima iz matične knjige rođenih i vjenčanih, u rubrici "narodnost", Ivo unosi "srpska". S druge strane, dva puta se eksplicitno distancira od hrvatstva: 1933. odbijanjem da njegove pjesme uđu u ''Antologiju hrvatske lirike'' <ref>Naučni sastanak slavista u Vukove dane, Volume 22, Issues 1-2 Međunarodni slavistički centar, 1994 str. 209</ref>, a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porijekla<ref> Enes Čengić: "Krleža post mortem", I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part, str 171-172</ref>
 
Kao neku vrstu potvrde Ivine narodnosti spomenimo kanadsko-američkog istoričara MekNila (William H. McNeil) koji piše da su roditelji Ivine majke bili Srbi<ref>Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press, 1977 Introduction by William H. McNeil. str. 3</ref> te Vojnovićevo pismo njegovom bratu Luji u kome kaže: „Šaljem to djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katolički Srbin iz Bosne, idealan mladić, 26 god.".<ref>Profil profesionalnog čitatelja: čitateljske prakse Ive Vojnovića, Nada Topić, Sveučilište u Zadru, Poslijediplomski studij Društvo znanja i prijenos informacija str. 13</ref>. Jednako treba dodati dva druga stranca, Ivine prijatelje i savremenike L. F. Edvardsa (Lovett F. Edwards), koji u svom predgovoru prevodu knjige (1944) kaže da je Ivo istovremeno i Srbin i Bosanac<ref> The bridge over the Drina by Ivo Andrić Harvill, 1944</ref>, te stalnog sekretara Švedske kraljevske akademije Osterlinga (Anders Österling), koji u svom govoru prilikom dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi, ističe da se je Ivo, kao mlad srpski student, priključio nacionalnom revolucionarnom pokretu, bio progonjen pa zatvoren 1914 na početku Prvog svjetskog rata.
 
Srpska književna kritika vidi Andrića kao srpskog književnika srpske avangarde i međuratnog modernizma dvadesetog veka<ref>[http://www.fil.bg.ac.rs/wp-content/uploads/studProg/srpskaKnjizevnost/Srpska%20knjizevnost%20XX%20veka.pdf Srpska književnost HH veka, Nastavni program Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu]</ref> i književnika koji je izrastao iz srpske književne tradicije <ref> A. Petrović: "Živi roman u Andrićevom ključu", pogovor knjizi B. Vongara "Raki", Jasen Beograd 2011</ref>
 
== Bibliografija ==
* ''Ex ponto'', stihovi u prozi, [[1918]].
211

izmjena