Portugalsko kolonijalno carstvo – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 99:
Govoreći o tome zašto je urozvijski kralj [[1690-ih]] protjerao sve Portugalce iz svoje zemlje, portugalski potkralj Goe opisao je i mnoge druge nevolje koje su snašle njegove sunarodnjake. "Ovi su ratovi izbili zbog nadmenosti naših vlastitih ljudi koji su držali puno Afrikanaca (kao robove), te u mnogo čemu pretjerivali, što u afričkih kraljeva i prinčeva izaziva gnušanje. Svatko (od Portugalaca) želi biti vladar". Razina portugalskih "civilizatorskih napora" u Angoli i Mozambiku bila je tolika da do [[1961.]] više od 99% domaćeg pučanstva nikad nije vidjelo unutrašnjost [[škola|škole]]. U najvećem dijelu kolonija diljem Afrike uvedeno obrazovanje imalo je pružiti samo najosnovniju pismenost i osnovne račune potrebne drvosječama i vodonošama. Što se tiče srednjeg obrazovanja, u cijeloj tropskoj Africi do stjecanja neovisnosti potkraj [[1950-ih]] bilo je tek par srednjih škola.
=== Sustav ''assimilado'' ===
U Portugalskoj Africi domorodac je mogao poboljšati svoj društveni položaj kroz sustav ''assimilado'' ili ''civilizado'' (prilagodba). Ako je htio postati ''prilagođeni'', mogao se obratiti mjesnome sudu kojega su činili jedan Portugalac i dva domoroca. Morao je dokazati sudu da zna čitati i pisati [[portugalski jezik|portugalski]], da je [[katoličanstvo|katolik]], te da je materijalno neovisan i ima volju napustiti domorodačke običaje poput [[poligamija|mnogoženstva]] i početi živjeti na europski način. Kad bi postao ''prilagođeni'', dobio bi pravo na [[putovnica|putovnicu]] i smio putovati, njegova djeca imala bi besplatno školovanje u državnim školama, mogao bi biti nadređen drugim domorocima i uživao bi [[biračko pravo]]. Ne bi više morao plaćati 30 šilinga tešku pristojbu za kuću, ali bi plaćao još viši europski porez na prihode. Bio bi zahvaćen vojnom obvezom i izgubio pravo na besplatno liječenje koje su imali ''neprilagođeni'' Afrikanci. Međutim, od više od milijun stanovnika ranih [[1950-ih]] bilo je tek 30 000 prilagođenih u Angoli i 4 578 u Mozambiku.
Portugalci su početkom [[1900.]] godine bili ponudili Britancima cijeli Mozambik za 3 000 000 funti, no ovi su odbili. U glavnom gradu zločin je bio gotovo nepoznat, tako da je ranih 1950-ih imao samo 68 [[policija|policajaca]]. Angola je bila zemlja s najmanje konja na svijetu, njih 813, a zaostajala je po razvijenosti za Mozambikom. Portugalci su poticali naseljavanje bijelaca i oko 11 000 ušlo ih je u zemlju [[1951.]] godine. Većinom nisu uspjeli steći bogatstvo. Želeći privući koloniste, vlada u [[Lisabon]]u nudila je svakom oženjenom portugalskom seljaku starijem od 30 godina komad zemljišta od 20 h, od toga 3 navodnjena i 17 suhih. Uz to bi odmah dobio kravu, ovcu, skotnu svinju, šest pačića i nekoliko kunića. Od nekoliko tisuća kolonista očekivanih godine [[1953.]] pristigla su samo 124.<ref>John Gunther-Nepoznata Afrika, Zora, Zagreb 1966., str. 409.-421.</ref>
== Literatura ==
* Basil Davidson - Afrika u povijesti: teme i osnove razvoja, Globus/Zagreb, 1984.
== Izvori ==
{{izvori}}
{{Kolonijalna carstva}}
| |||