Petar Iljič Čajkovski – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Sankt Petersburg > Sankt Peterburg
Red 9:
== Muzička karijera ==
 
On je bio veoma dobar covek voleo je kitu da pusi huehue
Nakon što je Čajkovski diplomirao, Nikolaj, mlađi brat Antona Rubinštajna, mu je ponudio mesto profesora harmonije, kompozicije i istorije muzike. Čajkovski je vrlo rado prihvatio tu ponudu jer se njegov otac bio penzionisao i izgubio imanje. Sledećih deset godina je bio predavač i kompozitor. Pokazalo se da je posao predavača iscrpljujući pa je 1877. godine doživeo nervni slom. Nakon jednogodišnje pauze pokušao je da se vrati poslu predavača ali se ubrzo povukao sa tog položaja. Neko vreme je živeo u Italiji i Švajcarskoj, ali se na kraju nastanio kod svoje sestre, koja je imala posed u neposrednoj blizini Kijeva.
 
[[Datoteka:Tchaikovsky.jpg|frame|Čajkovski u zrelijem dobu]]
Čajkovski se posvećuje orkestarskom [[dirigovanje|dirigovanju]] nakon premijere u [[Moskva|Moskvi]] njegove[[opere]] ''[[Trnoružica]]'' (1885-7). Nakon što je prevazišao [[glosofobija|strah od javnog nastypa]], koji ga je pratio tokom čitavog života, samopouzdanje mu vremenom raste do te mere da se u potpunosti posvećuje dirigovanju svojih dela.
 
Čajkovski je boravio u [[SAD]] tokom [[1891]], kao dirigent svojih dela na trijumfalnoj turneji. [[5. maja]], dirigovao je [[NJujorškim simfonijskim orkestrom]] prilikom izvođenja ''[[Marš Solenel]]'' na otvaranju [[njujorškog]] [[Karnegi Hola]]. Nakon te večeri slede izvođenja njegovih dela ''Third Suite'' [[7. maja]], i [[a kapela]] horova ''[[Pater Noster]]'' i ''[[Legenda]]'' [[8. maja]].
 
Samo devet dana nakon premijere njegove [[6. simfonije]], '' Patetična simfonija'', [[1893]], u Sankt Peterburgu, Čajkovski je preminuo (pogledajte odeljak ispod).
 
Neki muzikolozi (npr. Milton Kros, Dejvid Even) veruju da je Čajkovski svesno napisao Šestu simfoniju kao sopstveni rekvijem. Čajkovski je sahranjen na [[Tikvin groblju]] kod [[Manastira Aleksandra Nevskog]] u Sankt Peterburgu.
 
NJegova muzika obuhvata neke od najznačajnijih komada iz romantičarskog perioda. Mnoga od dela Čajkovskog inspirisana su događajima iz njegovog života.
 
== Privatni život ==
[[Datoteka:Tchaikovsky.jpg|frame|Čajkovski u zrelijem dobu]]
Tokom svog školovanja u Jurisprudensu, Čajkovski se zaljubio u soprana, ali se ona udala za drugoga. Jedna od njegovih konzervatvnih studentkinja, [[Antonjina Miljukova]], je počela da mu šalje strastvena pisma otprilike u vreme kad je odlučio da "oženi bilo koju koja ga prihvati." Nije je se čak ni sećao sa svojih predavanja, ali je bila veoma uporna u svojim pismima, tako da se na brzinu oženio njom [[18. jul]]a, [[1877]]. Kroz nekoliko dana, dok su još bili na medenom mesecu, gorko se pokajao zbog svoje odluke. Dve nedelje nakon venčanja kompozitor je pokušao da se ubije u hladnoj reci. Naime, Čajkovski nije želeo ili nije imao hrabrosti za pravo samoubistvo, pa je ušao u ledenu vodu sa nadom da će oboleti i kasnije umreti od upale pluća. Ništa od onoga čemu se nadalo nije ishodilo iz ovog njegovog pokušaja, čak se nije ni prehladio. Kasnije je pobegao u [[Sankt Peterburg]], i razišao se sa suprugom nakon samo šest nedelja. Nikada je nije uvažavao kao ličnost, nije gajio ni prijateljsku emociju prema njoj, i sam navodi da nikada sa njom nije imao telesne odnose. Miljukova je sa drugim čovekom imala dvoje dece, koji su se administrativno "vodili" kao deca iz braka sa Čajkovskim, ali kompozitor nije pomagao ni na koji način ni ženi, niti je odgovarao na njene pozive da ponmogne deci. Nikad se više nisu videli. Antoljina Miljukova je preminula u ustanovi za mentalno obolele 1917. godine. Zvanično su bili u braku do njegove smrti.