Sonet – razlika između verzija

Za razliku od onih koji su sonet voljeli i njime se izražavali, sonete su pisali (ali, najčešće, one bez rime) i protivnici uvođenja ovoga oblika u poeziju. Kad se govori o nerimovanom sonetu, treba napomenuti da u [[teorija književnosti|teoriji književnosti]] postoje nazivi za pravilan i nepravilan sonet. ''Pravilnim sonetom'' obično se smatra samo izvorni talijanski oblik, sa strogim rasporedom rima. Svi drugi su oblici tako podvedeni pod pojam ''nepravilnog soneta''. U grupu se nepravilnih soneta, prema nekim teoretičarima, ubraja i engleski ili Shakespearov sonet. Sudeći po pjesničkoj praksi, sonet i ne mora udovoljavati svim tradicionalnim uvjetima. Mnoge od tih uvjeta sonet sve više napušta, a istovremeno uvodi nove i upotrebom ih ozakonjuje. No, raspored strofa i određena unutrašnja kompaktnost ostaju nužan uvjet prepoznavanja ove pjesničke vrste. Soneti naime i danas nastaju u odnosu prema zadanoj tradiciji oblika s jedne strane, ali u poetičkom okruženju koje je po svojoj naravi antinormativno. Stoga sonet reflektira obje sile koje na njega utječu, tražeći načine da unutar okvirne pravilnosti ponudi i nepravilnost.

 

== Literatura ==

* Darasz, Wiktor Jarosław, ''Mały przewodnik po wierszu polskim'', Kraków 2003.