'''Koine grčki''' ({{lang-el|Ελληνιστική Κοινή<ref>Κοπιδάκης, Μ. Ζ. "Εισαγωγή στην Ελληνιστική Κοινή", u ''Ιστορία της Ελληνικής Γλώσσας'', Κοπιδάκης, Μ.Ζ. (ed.), Atena, 1999, pp. 82-92</ref>}} {{IPA2|kɔɪnɛ̝^}}, [[Grčki jezik|Mod.Gk.]] {{IPA-all|kʲiˈni e̞liniˈkʲi}}, "zajednički grčki" ili {{polytonic|ἡ κοινὴ διάλεκτος}}, Mod.Gk. {{IPA|[i kʲiˈni ðiˈale̞kto̞s]}}, "zajednički dijalekt") je popularni oblik Grčki jezik|grčkog jezika koji se razvio u post-[[Klasična antika|klasičnom]] periodu, odnosno između [[300. pne.]] i [[300]]. n.e.. Za njega se također koriste izrazi '''aleksandrijski''', '''helenistički''', '''patristički''', '''zajednički''' ili '''biblijski grčki''' grčki. U antici su se koristili izrazi ''koine'', ''helenski'', ''aleksandrijski'' i ''makedonski'';<ref>Remarks on the synonyms of the New Testament by Johann August Heinrich Tittmann, Edward Craig, Edward Robinson, Moses Stuart [http://books.google.com/books?id=Mw4OAAAAYAAJ&pg=PA148 pg 148-155]</ref><ref>A history of ancient Greek by Maria Chritē, Maria Arapopoulou, Centre for the Greek Language (Thessalonikē, Greece) pg 436 ISBN 0-521-83307-8</ref> kako bi se označila različitost od [[Atički dijalekt|atičkog dijalekta]]. Koine je predstavljao prvi zajednički nadregionalni dijalekt [[Grčka|Grčke]] te je kasnije služio kao [[lingua franca]] za Istočni Mediteran i Bliski Istok za vrijeme [[Rimsko Carstvo|rimske]] vlasti. Važan je i kao originalni jezik na kome je napisan [[Novi zavjet]] [[Kršćanstvo|kršćanske]] [[Biblija|Biblije]] odnosno [[Septuaginta]] (grčki prijevod [[Stari zavjet|Starog zavjeta]]).<ref name=andriotes>Andriotis, Nikolaos P. ''History of the Greek Language''.</ref> Koine je glavni predak [[moderni grčki|modernog grčkog jezika]].
